Davidović: Kad vidim šta se danas radi očekujem izvinjenje

– Na “Akvanu” je neko bacio oko

– Planirane zgrade kod RK „Boska“ su previsoke

– Kako su me pokušali „provozati“

BANJALUKA – Bivši gradonačelnik Dragoljub Davidović Banjalukom je upravljao u kontinuitetu 12 godina i za razliku od sadašnjeg gradonačelnika Draška Stanivukovića, imao komotnu većinu u Skupštini grada, što mu je dozvoljavalo da realizuje željene projekte. Za vrijeme njegovog mandata grad je dobio prve kružne tokove, nasipe, novi most u Trapistima…

Njegovo djelo je „Akvana“ koja danas izaziva ozbiljne glavobolje za lokalnu vlast, kao i novo ruho parka „Petar Kočić“ koje nije svima bilo po mjeri.

Zbog zahuktale stanogradnje dobio je nadimak „Zgradoljub“, a za naš portal odgovara da li iz današnjeg ugla zaslužuje izvinjenje zbog tog nadimka, kako danas vidi razvoj grada, da li su bile ispravne sve njegove odluke…

Ovo je ekskluzivni intervju sa gospodinom Davidovićem za CAPITAL, 11 godina nakon odlaska sa funkcije gradonačelnika Banjaluke.

„Inače mislim da je funkcija gradonačelnika Banjaluke najsloženija funkcija u Republici Srpskoj  nakon funkcija predsjednika Republike i predsjednika Vlade. Gradonačelnik je u poziciji da kada se uradi nešto, onda su svi zaslužni, a kada ne valja onda je odgovoran samo gradonačelnik. Zbog odgovornosti koju ima i izloženosti sudu javnosti, moj  savjet svima koji dolaze na izvršne funkcije, a posebno načelnicima opština i gradonačelnicima, kada prvi dan sjednu u tu stolicu, da svako sljedeće jutro misle na dan kada će iz nje otići, jer tada počinje ukupno sagledavanje njegovog rada i rezultata, kao i propusta u radu“, kazao je Davidović.

CAPITAL: Kako je izgledao jedan radni dan gradonačelnika, kako je izgledao u vaše vrijeme?

DAVIDOVIĆ: Teško je to opisati, jer nije bilo standardnog radnog dana, svaki dan je bio drugačiji. U jednom danu je znalo biti svega i svačega od sastanaka, odlazaka na teren, izlazaka na gradilište sve prema potrebi. Otprilike, dolazio sam na posao prije, a odlazio poslije svih. To je bilo redovno i znao sam ostajati do osam sati naveče, a nekada i duže. Dan je obično počinjao sastankom sa mojim saradnicima na kojem su me izvještavali šta je bilo u prethodna 24 sata.

Ja sam se svaki dan poslije 16 časova, kada svi oni odu kućama, pripremao za taj sastanak kako im ne bi dozvolio da me neko pogrešno informiše ili slaže da bi sebe oprao. Nikada nisam sebi dozvolio da dođem neinformisan pred 20 i više ljudi, pa da me oni „vozaju“ kako žele.

Osnovni posao gradonačelnika, kao nosioca izvršne vlasti je izvršavanje odluka i zaključaka Skupštine grada, ali u dobroj mjeri i menadžerski, kako bi mogao stvari sagledavati i donositi adekvatne odluke iz svoje nadležnosti.

CAPITAL: Da li je neko u tome uspio?

DAVIDOVIĆ: Bilo je dva, tri pokušaja da me „provozaju“, ali sam to spriječio tako da generalno nisam imao tih problema. Oni su znali šta ja tražim i da ne može „baš labavo“, a ja sam njih uvažavao.

CAPITAL: Aktivnosti funkcionera danas se iz sata u sat mogu pratiti na društvenim mrežama. Da li je moguće provoditi cijele dane van kancelarije, slikati i snimati se za društvene mreže i uspješno voditi grad?

DAVIDOVIĆ: Ne valja ni jedna ni druga krajnost. Ako ste stalno u kancelariji onda ste salonski gradonačelnik, što nije dobro. Gradonačelnik ima potrebu da ode među ljude i lično čuje šta se dešava, jer je to sasvim drugačije nego kada vam neko prenese. S druge strane, ako ste stalno van kancelarije onda ste isto van događanja, jer gradonačelnik je i rukovodilac gradske administracije koja direktno i indirektno uključuje rukovođenje nad svim službama, javnim preduzećima i institucijama. Ima posla i u kancelariji i van nje i treba naći ravnotežu. Naime, svaka opština ili grad funkcionišu prema Zakonu o lokalnoj samoupravi, a u kome su precizno razdvojene nadležnosti lokalnih skupština i načelnika opština i gradonačelnika kao nosioca izvršne vlasti kojom i rukovodi i tu ne smije i ne može biti preplitanja nadležnosti.

CAPITAL: U odnosu na aktuelnog gradonačelnika Draška Stanivukovića, Vi i ostali njegovi prethodnici imali ste podršku skupštinske većine. Kako komentarišete sadašnje relacije? Ko je odgovorniji za probleme i štetu koju zbog toga trpi grad i građani?

DAVIDOVIĆ: Da bi se donosile odluke iz nadležnosti Skupštine grada potrebno je da gradonačelnik te odluke predloži lokalnom parlamentu. Zato mora biti saradnje između njih. Ja sam uglavnom imao komotnu većinu, ali uvijek sam uvažavao ljude iz opozicije, jer ne treba ničiji pametan prijedlog odbaciti. U zakonu piše da je gradonačelnik moralno, materijalno i krivično odgovoran za sve ono što predloži Skupštini grada i za odluke koje on donese iz svoje nadležnosti, dok odbornici nemaju tu odgovornost, ali imaju moralnu prema građanima. Svako može da izvaže gdje mu je mjesto i kako treba da se ponaša i da radi.

CAPITAL: Ipak, građani ispaštaju zbog ponašanja i jednih i drugih.

DAVIDOVIĆ: Sasvim sigurno, tako da je saradnja jedino rješenje, ali jako je teško donositi sud. Znate ko je najbolji sudija? Građani Banjaluke. Četiri godine veoma brzo prođu i na kraju računi dođu na naplatu.

CAPITAL: Godinama unazad Banjaluka ima problema sa poplavama zbog izlijevanja Vrbasa i Vrbanje, a slično je i sa bujičnim poplavama zbog kojih se stvaraju klizišta, a ulice i dvorišta su sve češće pod vodom. Zašto rješavanje tog problema toliko sporo napreduje, a znamo šta je bilo u maju 2014. godine? Zašto se nadležni tim bave samo kada se nešto desi?

DAVIDOVIĆ: Grad je tokom mog mandata finansirao izgradnju zaštitnog nasipa oko naselja Česma, jer je to bilo potrebno kako bi se zaštitio taj dio grada. Zašto u prethodnim godinama to ide sporo? Ne bih nikome da pametujem, ali stvari treba sagledavati unaprijed, prije nego što se dese. Zašto se to ne radi? Ne znam.

CAPITAL: Još za vrijeme vašeg mandata govorilo se o potrebi izgradnje kolektora koji bi se „pobrinuo“ za otpadne vode, a i sada imamo najave da će se graditi. Zašto se nije pomaklo sa mrtve tačke i otišlo dalje od najava?

DAVIDOVIĆ: Mogu pričati samo o vremenu dok sam ja bio gradonačelnik. Prikupljanje i prečišćavanje otpadnih voda su izuzetno skupi i veliki projekti, ali i strateški projekti. U moje vrijeme bili smo na tragu odluke na koji način ćemo taj problem riješiti. Jedan pristup je bio da imamo više kolektora i na kraju svakog kolektora prečistač otpadnih voda, a drugi je bio da imamo centralni kolektor sa centralnim prečistačem otpadnih voda. Bili smo blizu toga da odaberemo jedno od rješenja i da idemo u investiciju.

Na imovinu „Akvane“ neko „bacio oko“ što gradska vlast ne bi smjela dopustiti

CAPITAL: Gdje je stalo?

DAVIDOVIĆ: Ne znam gdje je stalo. Znam šta sam ostavio. Trebalo je nastaviti i ići u obezbjeđenje sredstava. Pošto se radi o velikom projektu to je moglo biti kombinacija kredita, redovnih budžetskih sredstva, te donatorska sredstva.

CAPITAL: „Akvana“ je nastala za vrijeme vašeg mandata. To preduzeće se dugi niz godina nalazi u velikim finansijskim problemima i do sada se moglo čuti da je cijeli koncept tog preduzeća od samog početka pogrešno postavljen i da su tako nastali svi problemi. Kako vi to komentarišete?

DAVIDOVIĆ:„Akvana“ je izgrađena za vrijeme mog mandata i živjela je vrlo lijepo, solidno i skladno bez ikakvih potresa. Prije nego što smo se odlučili da napravimo olimpijski bazen posjetili smo nekoliko gradova u Njemačkoj i Austriji gdje sam postavio uvijek ista pitanja tamošnjim gradonačelnicima.

Imate li bazen i ako imate da li je to ekonomski održivo? Odgovor je uvijek bio, apsolutno nije jer tu dolaze sportisti, djeca, omladina i rekreativci. Ako hoćemo prihvatljive cijene onda grad ili država moraju da subvencionišu rad bazena. Tako je svagdje. Nema govora o tome da će Gradski olimpijski bazen živjeti od prometa. Može jedino ako cijene budu deset puta veće, ali onda je pitanje ko će doći, jer bi to bilo preskupo za građane.

Kapitalni projekti

Dragoljub Davidović je rekao da je uz redovno funkcionisanje grada, za vrijeme njegovog mandata izgrađeni mostovi u Trapistima i Karanovcu, centralni kolektor od obale Vrbasa do Kalvana, kompleks vladinih zgrada i RTV dom u saradnji sa Vladom RS, rekonstruisano je oko 1.100 kilometara seoskih i prigradskih puteva, modernizovane brojne gradske saobraćajnice, posebno ulice Ilije Garašanina, Olimpijskih pobjednika te saobraćajnica od Trapista do Slatine. Izgrađeno je stambeno naselje Ada za porodice poginulih boraca i ratne vojne invalide, izgrađene su mjesne kancelarije, te 35 objekata ambulanti porodične medicine.

„Rekonstruisali smo objekat Hitne pomoći na lokaciji bivšeg VMC, poboljšali vodosnabdijevanja u gradu i na seoskom području, napravljen je kompleks novog groblja u Vrbanji. Obnovljen stadion „Borac“ i sportska dvorana „Borik“, izgradili smo nekoliko vrtića, sanirali zgradu Gradske uprave, Trg Krajine, Omladinski kulturni centar, podržali obnovu gradske Tržnice, Dječijeg pozorišta, objekata Centra za razvoj sela, kao i studentskog kampusa“, naveo je on.

CAPITAL: Je li onda „Akvana“ od početka pogrešno postavljen projekat?

DAVIDOVIĆ: Taj projekat je koncipiran da bude na usluzi građanima, sa cijenama koje su prihvatljive za njih, a da bi tako bilo grad treba da daje subvencije, jer je tako svugdje. Isto se odnosi i na otvoreni bazen. To je ista priča. Osim toga u sklopu vodenog parka je bio predviđeni i zatvoreni bazen, ali on nije izgrađen. Apsolutno nije tačno da je ta ideja od samog početka pogrešno postavljena. Ne pada mi na pamet da pominjem imena, ali u vrijeme jednog pa drugog direktora, „Akvana“ je radila fantastično uz pomoć grada. Što sada ne radi? Ne znam, ali mislim da je u pitanju nebriga i neznanje. Kako je mogla prije raditi fino i skladno bez ikakvih problema? Sada koliko čujem ima velikih problema. Ne znam ko je kriv, ali to je vrijedan kapitalni projekat koji treba da postoji i da se održava kako bi ga građani mogli koristiti.

Na kraju krajeva nije Banjaluka jedini grad ni u Republici Srpskoj ni u regionu koji ima bazene i slične sadržaje, jer je to potreba građana. Naš Olimpijski bazen treba da bude ponos Banjaluke.

Odakle problemi o kojima ste me pitali? Mislim da je u pitanju nesnalaženje i nemar, a i sve što se izgradi mora se paziti i održavati u funkcionalnom stanju, inače će doživjeti kolaps i prestati raditi.

Ne mogu da tvrdim, ali se bojim da je na tu imovinu neko „bacio oko“ što gradska vlast ne bi smjela nikako dopustiti.

CAPITAL: U centru pažnje već godinama su odluke vezane za prostorno planiranje centra Banjaluke. Kritikovana je vaša odluku o rekonstrukciji parka „Petar Kočić“ uz primjedbe da se betonira zelena površina. Kako to komentarišete iz današnje perspektive?

DAVIDOVIĆ: Svi ljudi koji dolaze na funkcije moraju biti svjesni toga da nikada neće svi biti protiv njih, niti će svi biti zadovoljni. Svako treba da se trudi da bude što manje nezadovoljnih. Za park je bilo kritika, ali u njemu nije posječeno nijedno stablo. Osim toga, dobili smo međunarodno priznanje za rekonstrukciju tog parka.

Investitori će uvijek željeti da umjesto pet grade deset spratova, ako im to neko dozvoli

CAPITAL: Replika fontane iz parka „Petar Kočić“ izgrađena je u parku „Mladen Stojanović“. Da li je to kritika vašeg poteza da je uklonite ili samo populistički potez aktuelnog gradonačelnika?

DAVIDOVIĆ: Ne znam, ali meni je drago da je ona tamo. Ta fontana po mom sudu nije bila nikakva specijalna vrijednost, ali u Banjaluci imamo ljude koji su vezani za određene stvari pogotovo starije generacije i kada god dolazi nešto novo i modernije, oni su uvijek vezaniji za ono ranije. Tako je i sa tom fontanom.

CAPITAL: Sada je odmah uz tu lokaciju najavljeno podizanja novog hotela Palas od 25 spratova. Koliko je to opravdano i da li se time narušava izgled centra grada?

DAVIDOVIĆ: Teško je o tome govoriti. Pitanje je da li taj prostor u centru grada dozvoljava izgradnju hotela od 25 spratova, jer nije samo u pitanju građevina od 25 spratova. Ta zgrada treba imati oko sebe neki životni prostor. Kada bih ja odlučivao, išao bih na manju spratnost, ali ne bih da se upuštam u to. Najbolje da svoj sud daju urbanisti, samo da to nije brat blizanac neboderu na kraju Gospodske ulice.

CAPITAL: Kako komentarišete sve što se dešava u vezi sa izmjenama regulacionih planova?

DAVIDOVIĆ: Iskoristiću odgovor jednog stručnjaka. On je rekao da su arhitektura i urbanizam dijalog između starog i novog, betona, asfalta i zelenila, te između pješaka i automobila. Tu se moraju naći rješenja koja će omogućiti da što više ljudi bude zadovoljno. Ne možete zatvoriti čitav grad da bi pješacima bilo lakše, a da je drugo sve u kolapsu. Isto kao što ne možete potpuno eliminisati javni prevoz i putničke automobile, jer mora biti kompromis da bi ljudi mogli funkcionisati. Ja potpuno opravdavam sve investitore koji grade u Banjaluci. Njihov interes je da grade i zarade što više. Po logici, oni će uvijek željeti da umjesto pet grade deset spratova, ako im to neko dozvoli i manji su krivac nego oni koji im to dozvole. To je logika kapitala, ali to ne može biti na štetu građana i izgleda grada, tu mora biti ravnoteža.

CAPITAL: Kako ste vi izlazili na kraj sa zahtjevima investitora za izmjenu RP?

DAVIDOVIĆ: Izmjena jednog RP ima svoju proceduru. Prije gradonačelnika imate masu ljudi, skupštinsku komisiju za urbanizam i prostorno planiranje, pa Odjeljenje za prostorno uređenje, stručne ljude, projektante koji se izaberu putem konkursa. Kada se to sve skupi, onda se pripremi prijedlog za gradonačelnika koji to pošalje Skupštini grada i gradonačelnik je najmanje u tome. Ima ljudi u tim strukturama koji su potkupljivi. Ima situacija kada Skupština grada može donijeti, ne kažem da je tako bilo ovdje, ali može donijeti štetnu odluku za grad zato što je neko primio nekakvu nagradu što će na Skupštini grada za to glasati. Ali taj ko glasa ne može doći pod krivičnu odgovornost. Pod krivičnu odgovornost može doći gradonačelnik koji je to predložio Skupštini.

CAPITAL: Da li je bilo takvih situacija dok ste bili gradonačelnik Banjaluke?

DAVIDOVIĆ: Jeste bilo, ali sam ih predupredio. Možda se nekada nešto provuklo.

CAPITAL: Šta ste konkretno spriječili?

DAVIDOVIĆ: Spriječio sam realizaciju nekih projekata od kojih bi grad i građani imali veoma malo koristi u odnosu na one koji su za to bili zainteresovani.

CAPITAL: Vama su građani nadjenuli nadimak „Zgradoljub“. Da li iz današnjeg ugla zaslužujete izvinjenje zbog toga?

DAVIDOVIĆ: Tačno znam iz kojih krugova je to proizašlo i o kojim ljudima je riječ. Proizašlo je od onih koji nisu mogli kod mene probiti barijeru, ali ne želim da ih imenujem. Čak znam da je u jednoj kafani došlo do sukoba između onih koji mene podržavaju i onih koji su na drugoj strani. Ja sam uvijek bio svjestan činjenice da sam kroz taj posao izložen očima javnosti i nisam ni sanjao da će me svi hvaliti, ali sam se trudio da me što manje kritikuju.

CAPITAL: Vesna Popović