BANJALUKA – Jedinstveni u osudi izmjena krivičnog zakona Republike Srpske, kojim vlast namjerava kriminalizovati klevetu i uvredu i uvesti drakonske kazne za počinioce, opozicioni političari u ovom entitetu nemaju zajedničko rješenje protiv ovakvog pokušaja vlasti koji vodi ka gušenju svake javne kritike.
Dok je usamljeni poziv na protest ostao bez odgovora, dio opozicionara vjeruje da bi međunarodna zajednica mogla staviti tačku na opasne namjere vlasti Milorada Dodika.
U međuvremenu, sve je izvjesnije da će sporne izmjene Krivičnog zakonika biti usvojene. Uprkos održanim javnim raspravama, brojnim primjedbama, pa i upozorenjima iz međunarodnih institucija, vjerovatno je da će predložene izmjene biti usvojene u neizmijenjenom obliku, onako kako je u usvojenom nacrtu zakona i propisano.
To je, ignorišući sva upozoranja da će to predstavljati drakonsko kršenje medijskih sloboda kao i sloboda govora, najavio lično Milorad Dodik, usput, u svom maniru, nastavljajući vrijeđanje novinara i svih koji nisu “oduševljeni” postupcima vlasti na čijem je on čelu.
Budu li na ovaj način kriminalizovane kleveta i uvreda, na udaru se neće naći samo slobodni mediji i novinari, već i svi građani koji se javno usude kritikovati vlast, ako u toj kritici bude pronađen bilo kakav element klevete ili uvrede.
Onaj ko ne bude u mogućnosti, a malo ko u ovom entitetu to jeste, da plati kaznu koja iznosi i do 120 hiljada maraka, moraće svoju kaznu “odležati”.
Zabrinjavajuće je da se istovremeno stiče utisak da ovakva opasna namjera vlasti, koja ide u pravcu kršenja građanskih sloboda i uopšte ljudskih prava, nailazi na ozbiljan otpor samo dijela novinarske zajednice. Prvenstveno onog dijela koji čine novinari i mediji koji nisu pod kontrolom vlasti.
S druge strane, opozicioni političari, osim što su se deklarativno izjasnili protiv kriminalizacije klevete, ostavljaju utisak kao da je ovo za njih drugorazredna tema, te se tako tek njih nekolicina pojavila na javnim raspravama održanim u pet gradova. (Na onoj prvoj, održanoj u Banjaluci, niko od opozicionara nije ni prisustvovao).
Nema protesta
O vaninstitucionalnoj političkoj borbi opozicije protiv namjere vlasti da ućutka svaku kritiku, očito nema ni govora. Pogotovo u situaciji kada su animoziteti među opozicionim političarima u RS često i veći nego između vlasti i takve opozicije.
Tako je usamljeni poziv Igora Crnatka na proteste zbog kriminalizacije klevete ostao bez ikakvog odjeka među opozicionim kolegama.
“Još prije dva mjeseca pozvao sam da svi međusobni napadi unutar opozicije prestanu, da se što prije opozicija sastane i dogovori proteste. Mislim da nakon udara na novčanike preko odbijanja ukidanja akciza, udara na čast i dostojanstvo u “aferi Milanović”, ovaj zakon, kao udar na slobodu svakog čovjeka u RS, treba biti okidač, da se opozicija svom snagom okrene prema režimu, najvećoj opasnosti za RS i naš narod”, kaže Crnadak.
S druge strane, on je i jedan od rijetkih optimista koji smatraju da postoji mogućnost da do usvajanja izmjena krivičnog zakona ni ne dođe, odnosno da neko drugi i ovaj put uradi posao opozicije i građana, s očitom aluzijom na “međunarodni faktor”, ipak on kako kaže, ne bi odustajao od borbe protiv opasnih namjera vlasti.
“Mislim da će Dodik do samog kraja zatezati i ako dobije telefonski poziv, kao prošli put kad je uoči posebne sjednice povukao sve tačke, može se desiti da zaustavi dalju proceduru. U svakom slučaju, ja taj scenario ne bih sada razmatrao, jer sve ukazuje da će on ići do kraja i pokušati usvojiti ovaj diktatorski zakon”, smatra Crnadak.
Opasne namjere
Njegova dojučerašnja partijska kolegica, a odnedavno liderka novosnovanog Narodnog fronta Jelena Trivić, manje je optimistična. Očekuje da će zakonske odredbe o kriminalizaciji kritike sigurno biti usvojene.
“Ja stvarno ne mogu odavno ulaziti u racionalnost njegovih (Dodikovih op.a.) odluka. Taj čovjek je odavno neracionalan, donosi neke poteze vrlo upitne i sada da ja ulazim u tumačenje šta je on mislio, stvarno je bespredmetno. Toliko je bilo stvari nerazumnih da je ovo “enta” pa smo se valjda svi navikli na te njegove sulude ideje”. Ona ne vjeruje u mogućnost da će međunarodna zajednica staviti tačku na Dodikov pokušaj gušenja građanskih sloboda. Ovi iz međunarodne, oni izdaju neko saopštenje, oštro osude i na tome se završi, tako da očekujem da tako bude i ovaj put”, rekla je Trivićka.
Trivićka, s druge strane, smatra da, kako kaže, “medijski prostor treba urediti”. Uz napomenu da misli na “portaloide”, odnosno portale bez impresuma koji uglavnom odstupaju od svih etičkih i profesionalnih normi, kaže da je i sama “bila žrtva” takvih “medija”, koji su iznosili čak i neistine iz njenog privatnog života, ona smatra da je to područje kojim bi se vlast trebala zabaviti umjesto što pokušava ućutkati svaku kritiku.
Prelaskom tri poslanika iz drugih političkih partija u novoosnovanu partiju Narodni front je de facto postao parlamentaran. Međutim, jedan od tih poslanika Željko Dubravac, tada kao član DNS-a, glasao je za Nacrt izmjena zakona koji predviđa kriminalizaciju klevete sa sve astronomski visokim kaznama za počinioce.
“Imao je svoje razloge koje je i tada obrazložio i koji se ne odnose na samu kriminalizaciju klevete”, kaže Dubravčeva partijska šefica, koja uvjerava da će sva tri poslanika, člana NF-a glasati protiv kriminalizacije klevete.
“Nije do nas”
I Ramiz Salkić, poslanik Pokreta za državu u Narodnoj skupštini RS, smatra da bi usvajanje ovakvih izmjena zakona bilo pogubno. “Nije do nas”, konstatuje on, jer to je kako kaže ,”do vladajuće većine”, koja je, smatra, odlučna u svojoj namjeri da kriminalizuje klevetu.
Salkić kaže i da bi oni koji insistiraju na kriminalizaciji klevete i drakonskim kaznama, morali biti svjesni da bi to moglo biti štetno i za njih, a ne samo za njihove kritičare.
“Vi kada donosite neka zakonska rješenja treba da razmišljate da nije pitanje samo na koga se ona trenutno primjenjuju, nego i na koga će se u budućnosti primjenjivati”, napominje Salkić.
On ne isključuje mogućnost da Dodik insistiranjem na kriminalizaciji klevete pokušava trgovati s nekim iz međunarodne zajednice, s ciljem dobijanja nekih povlastica, prije svega finansijskih, ali ne vjeruje da bi međunarodna zajednica oličena u SAD-u i Evropskoj uniji na takvu vrstu “trgovine pristala”.
“Ako je međunarodna zajednica oličena u EU i SAD-u spremna da trguje oko ljudskih prava, sloboda, slobode govore, onda su oni isto licemjerni kao i Milorad Dodik”, kaže Salkić.
On ne vjeruje ni da će visoki predstavnik međunarodne zajednice Kristijan Šmit kad je to u pitanju išta preduzeti, jer tvrdi Salkić, visoki predstavnik “očito ima prioritet djelovanja na prostorima entiteta Federacije i nije zainteresiran za prostore entiteta RS iz njemu znanih razloga, koje mi možemo samo nagađati”.
Neprimjenljivo
Poslanik Liste za pravdu i red Nebojše Vukanovića, Đorđe Vučinić ne isključuje mogućnost reakcije međunarodne zajednice, ali u to ne polaže velike nade.
“Postoji mogućnost da će međunarodna zajednica oštrije reagovati i spriječiti sulude i diktatorske poteze vlasti, ali to je više u domenu teoretske šanse, s obzirom da je Milorad Dodik miljenik međunarodne zajednice, iako ima smiješne sankcije, koje mu u ovom društvu samo znače dobar marketinški potez”, kaže Vučinić.
On ne smatra nemogućim ni da izmjene zakona ne budu uopšte usvojene u skupštini, iako u ovom trenutku za to postoji široka skupštinska većina. Vučinić, koji je inače pravnik, smatra i da bi članovi te većine morali shvatiti da je riječ o štetnom pa i “nesprovodivom zakonskom rješenju”.
“Ako ovakav bude i konačan tekst zakona. kakav je usvojen i u nacrtu, onda će oni koji glasaju za ovakvo rješenje pokazati nepoznavanje osnova pravne nauke, jer je ovakav kakav je sada, ovaj tekst zakona neprovodljiv i u koliziji sa samim sobom. Ja, doduše, ovo pričam iz svog ugla, jer meni niko ne govori kako ću glasati”, kaže Vučinić.
Ako bi zakon bio usvojen, sudska praksa odlučivaće s jedne strane šta je to uvreda, a dok dođemo do nje, za istu riječ će se hipotetički kažnjavati paprenim kaznama u Trebinju, a sud u Bijeljini bi mogao donositi oslobađajuće presude.
Takođe, za krivično djelo “iznošenje ličnih i porodičnih prilika” kažnjavaće se za istinu, što takođe otvara pitanje zašto smo onda donosili Zakon o registru pedofila prije nekoliko mjeseci, ako pedofilu neće smjeti niko reći da je pravosnažno presuđen”, rekao je Vučinić, uz napomenu da govori isključivo u svoje ime.
Paradoksalno je da je Nebojša Vukanović, lider pokreta čiji je Vučinić član, upravo u Trebinju nakon javne rasprave o kriminalizaciji klevete, pokazao da ni on sam ne trpi nikakvu kritiku.
Istoga dana vrlo oštro, uvredljivo i neprimjereno obrušio se na kolegicu Milanku Kovačević Babić, novinarku Direkt-portala, koja se kritički osvrnula na ponašanje opozicije tokom javne rasprave.
Nije ovo jedini primjer, kada su opozicionari pokazali svoje pravo lice u odnosu prema medijskim slobodama.
Nekada veliki kritičar vlasti i samoproklamovani borac za “slobodu govora”, aktuelni gradonačelnik Banjaluke, obrušio se na medije ubrzo nakon što je zasjeo u gradonačelničku fotelju.
Na njegovom udaru se među prvima našao portal Žurnal čijim pisanjem nikako nije bio zadovoljan.
Kako su pojedini opozicionari u RS i na ovaj način pokazali da se po mnogo čemu ne razlikuju od vlasti koju kritikuju, doveden je u sumnju i njihov stvarni motiv protivljenju kriminalizaciji klevete.
S druge strane, paradoks je da bi se, ako bi zakon bio usvojen, i kada bi nepristrasno bio primjenjivan, u što malo ko vjeruje, na njegovom udaru među prvima našao upravo Milorad Dodik.
Naravno, ako ne bi odustao od nebrojenih uvreda, kleveta, pa čak i prijetnji upućivanih novinarkama, novinarima, političkim protivnicima i svima onima koji su javno kritikovali vlast na čijem je čelu.
Drastično bi bili kažnjeni za ista djela i mnogi njegovi saradnici, dok bi mediji pod kontrolom vlasti zasigurno brzo bankotirali. Za svaku izrečenu uvredu isti bi plaćali od pet do 20.000 maraka, što je ipak znatno niže od kazni propisanih za klevetu.
Ovo je još jedan od razloga zašto postoji nada da do usvajanja i primjene zakona neće doći, jer je i sa stanovišta pravnika u koliziji i sa ustavom Bosne i Hercegovine i ustavom Republike Srpske. S obzirom da je kleveta u BIH, koja je bila obuhvaćena krivičnim zakonodavstvom, dekriminalizovana prije dvadeset godina, bio bi ovo krupan korak unazad u demokratizaciji društva. Impuls