BANJALUKA, SARAJEVO – Zaobilaženje Zakona o javnim nabavkama u BIH je za one koju upravljaju javnim novcem postala svakodnevnica, bar tako je pokazala praksa na terenu – tenderi se realizuju naknadno po obavljenom poslu ili se milioni KM prepuštaju organizacijama, koje nemaju obavezu poštovanja onog što propisuje taj zakon. Novac koji prođe kroz takve javne nabavke potencijalno hrani korupciju i slabi razvoj privrede.
To je posebno porazno kada se zna da se samo na nivou BiH kroz javne nabavke godišnje raspodijeli oko 2,8 milijardi KM, dok se o sumi koje svi nivoi vlasti izdvoje „za učešće u raznim projektima“ može samo špekulisati.
Takva situacija finansira korupciju, što šteti ekonomskom napretku države, jer se sa jedne strane neadekvatno troši javni novac, a druge narušava tržišna konkurencija kroz favorizovanja preduzeća koja su takvu poziciju dobili zahvaljujući dobrim vezama sa političkim vrhom u BIH.
Situacija na terenu pokazuje da su primjeri brojni, a načini zaobilaženja nabavki različiti.
Odnose se na sve moguće poslove različitih vrijednosti, od nekoliko desetina hiljada KM pa do desetina miliona KM.
Od ukrašavanja grada do gradnje teniskog terena
Kada je u pitanju RS, jedan od „sitnijih“ primjera je ukrašavanje glavnog gradskog šetališta u Banjaluci, Gospodske ulice te okolnog prostora. Naime, za te potrebe je 21. aprila ove godine objavljena javna nabavka pod nazivom: Montaža dekorativnog materijala za Gospodsku ulicu i festival cvijeća i plodova, a zainteresovana pravna lica su se mogla prijaviti do 12. maja. Vrijednost nabavke je 18.000 KM bez PDV.
Problem je što je Gospodska ulica ukrašena prije tog datuma, što je vidljivo iz objava na zvaničnoj stranici Grada Banjaluka. Oni su 6. aprila objavili tekst pod nazivom – Gospodska ulica u proljećnom ruhu: Bajkovita cvjetna kiša krasi glavno gradsko šetalište. Iz informacija u tom tekstu je vidljivo da se radi o montaži ukrasa koji su predmet javne nabavke.
Isto tako, Festival cvijeća je održan je u parku „Petar Kočić“, koji se nalazi u preko puta Gospodske ulice od 7. do 9. aprila ove godine. I to je vidljivo iz objave na sajtu Grada Banjaluka u tekstu – Cvjetna čarolija u našem gradu: Počeo „Banjalučki festival cvijeća“. Tekst je objavljen 7.4.2023. godine.
U igri su i skuplje nabavke. Tako je bilo slučaj sa ukrašavanjem grada Banjaluka za protekle novogodišnje praznike. Banjaluka je na kupovinu novog nakita potrošila 128.109 KM sa PDV-om, a odluka o izboru najpovoljnijeg ponuđača je donošena tek 18. januara 2023. godine. I u ovom slučaju je problem što je nakit koji je bio predmet nabavke, prije tog datuma već ukrašavao uži centar Banjaluke.
To se moglo vidjeti u brojnim tekstovima objavljenim takođe na internet stranici Grada Banjaluka. Jedna od takvih tekstova je onaj sa dočeka Nove godine na Trgu Krajine pod nazivom – U odličnoj atmosferi i uz grupu Legende i Gocu Tržan, Banja Luka dočekala Novu godinu, večeras nastupa grupa Galija.
Ni veći projekti nisu izuzetak. Zadnji primjer je ulaganje u izgradnju sportskog terena za potrebe ATP turnira „Srpska open“ u Banjaluci.
Realizaciju ovog projekta su pratile brojne neregularnosti, a jedna od njih je i netransparentno trošenje javnog novca, mimo javnih nabavki.
Sredstva za realizaciju ove milionske investicije su zajednički obezbijedili Vlada RS i Grad Banjaluka. Iako do sada nije tačno objavljeno o kojoj sumi se tačno radi, dosadašnja računica pokazuje da je ovaj projekat vjerovatno „progutao“ više od 50 miliona KM. Iako su uložili velike sume novca ni republički, ni lokalni nivo nije bio zadužen za gradnju sportskog objekta, što je inače običaj.
Novac je dat na raspolaganje Teniskom savezu RS, koji je imao ulogu investitora i koji je birao izvođače radova, što je urađeno samo sa ciljem da država zaobiđe Zakon o javnim nabavkama.
To u praksi znači da su zaobiđene procedure iz kojih bi se tačno vidjelo koliko projekat košta, ko je izvođač radova, pod kojim uslovima se gradi,..
Izgradnja teniskih terena je trenutno predmet istrage Republičkog tužilaštva.
Kovid nabavke i kupovina goriva za javna preduzeća
Situacija nije ništa bolja ni u FBiH u kojoj je takođe primjetno da nadležni koji raspolažu javnim novcem pronalaze razne načine da zaobiđu propise, poručuju oni koji se bavi praćenjem ove oblasti.
„Jedan od primjera zaobilaženja Zakona o javnim nabavkama, koji je identifikovan u prethodnim godinama, je pretvaranje pojedinih međunarodnih organizacija kao što je UNDP u ”službu za nabavke javnih institucija, ustanova i preduzeća”. Naime, pozivajući se na međunarodni sporazum UN-a i BiH iz 1995. godine, brojni ugovorni organi, prvenstveno u Kantonu Sarajevo, prebacivali su budžetska sredstva UNDP-u da za njih vrši različite nabavke. Na ovaj način su izbjegavali primjenu odredbi Zakona o javnim nabavkama i tako netransparentno trošili sredstva građana BiH“, rekao je urednik portala „Pratimo tendere“ Slobodan Golubović.
Kaže da su primjeri brojni te da su na taj problem ukazivali mediji u raznim tekstovima, od uopštenih primjera pa do konkretnih slučajeva koji se odnose na nabavke za vrijeme pandemije virusa korona ili za nabavku goriva za rad pojedinih javnih preduzeća.
Golubović kaže da je izmjenama Zakona o javnim nabavkama, koji se primjenjuje od decembra 2022. godine, došlo do značajnih pomaka kada je u pitanju ova problematika.
Objašnjava da su u članu 10. znatno bolje precizirane odredbe vezane za dodjelu ugovora o javnoj nabavci prema međunarodnim pravilima.
„Ostaje da se vidi da li će biti ostvaren napredak u vezi ovoga, ili će se pronaći neki novi način za zloupotrebe“, dodao je on.
Koja je poenta javnih nabavki ako se zna ko će dobiti posao
Dodaje da je njihovo istraživanje pokazalo da je bilo i drugih načina da se manipuliše javnim nabavkama.
„Takođe, jedan od primjera izigravanja Zakona o javnim nabavkama koji smo identifikovali jeste pokretanje postupka nabavke u kome prema samom nazivu predmeta nabavke možemo zaključiti kome će ugovor biti dodijeljen. Na primjer, već godinama Lutrija BiH provodi postupke nabavke usluga oglašavanja i promocije u medijima gdje se u nazivu predmeta nabavke navode nazivi medija u kojima će se oglašavati i promovisati“, naveo je Golubović.
Dodao je da su svoje istraživanja objavili u tekstovima pod nazivima Obesmišljavanje sistema javnih nabavki: Tenderi Lutrije BiH s unaprijed poznatim pobjednikom i Oglašavanje lutrije BiH: Nastavljeno obesmišljavanje sistema javnih nabavki.
„Ovdje se definitivno postavlja pitanje smisla provođenja postupka nabavke u kome se unaprijed ističe koga ugovorni organ želi za pobjednika, a svakako bi finalni sud trebala dati Agencija za javne nabavke, kao i nadležne tužilačke institucije“, dodao je Golubović.
Golubović: Obilaženje zakona je dio svakodnevnice u BiH
On dodaje da su zloupotrebe u javnim nabavkama koje se ogledaju u kršenju zakonskih odredbi, ali i zaobilaženju i izigravanju Zakona o javnim nabavkama i slično, stvar svakodnevnice.
„Preciznije, možemo reći da se dešavaju iz minuta u minut. O tome najbolje govore podaci portala PratimoTendere koji čak 90 odsto analiziranih javnih nabavki identifikuje kao rizične na korupciju i druge zloupotrebe“, istakao je Golubović.
Naglašava da generalno gledano, posljedica nema zbog različitih objektivnih i subjektivnih razloga.
„Objektivni razlozi ogledaju se u lošim zakonskim rješenjima koja bi trebalo unaprijediti. Međutim, čak i da imamo najbolje zakone, ako institucije i pravosuđe ne rade svoj posao ne može se ništa uraditi, što se može podvesti pod subjektivne razloge“, rekao je on i napomenuo da su izuzeci od ustaljene prakse postoje, ali da su oni rijetki.
Kao primjer navodi krivično procesuiranje u slučajevima nabavke Respiratora u FBiH, te Respiratora i medicinskih sredstava i opreme u RS, ali da „ostaje da se vidi da li će u tim slučajevima biti pravosnažnih posljedica za odgovorne“.
Pravosudni sistem u BiH u treba resetovati
Napominje da je poenta svakog zakona da uredi neki sistem, da uspostavi neka pravila.
„To što se uspostavljena pravila krše, zaobilaze ili izigravaju je problematika koja se treba adresirati na nadležne institucije, odnosno u ovom slučaju Agenciju za javne nabavke i nadležna tužilaštva“, rekao je Golubović i dodao da je potrebno dosta toga uraditi kako bi se trenutna situacija promijenila.
„Potrebno je unaprijediti brojne odredbe Zakona o javnim nabavkama, depolitizirati i osnažiti Agenciju za javne nabavke i Kancelariju za razmatranje žalbi, te, ono što je najbitnije za društvo i državu u cjelini, potpuno resetovati pravosudni sistem u BiH“, zaključio je Golubović.
Klasična zloupotreba javnog novca
Upućeni u ovu problematiku poručuju da cijenu takve situacije „plaća“ privreda koja stagnira.
Ekonomista Admir Čavalić objašnjava da kada je u pitanju privreda najveći problem odnosi na “izbor pobjednika”, odnosno favoriziranje/diskriminaciju određenih poduzeća upotrebom uticaja koji stvara javni novac.
„Dugoročni trošak navedenog jeste uništavanje zdravog dijela privrede. Upravo zbog navedenog se u okviru ekonomske teorije i posljedično prakse, kritikuje dati model ponašanja javnog sektora. Pored toga, riječ je o klasičnoj zloupotrebi javnog novca, na teret samih poreskih obveznika koji jednostavno nemaju dovoljno razvijenu pregovaračku moć, ili se ista manifestuje samo svake četiri godine“, kazao je Čavalić.
Napominje da Zakon o javnim nabavkama treba da osigura transparentnost i pravičnost postupka, te da omogući postizanje određenih ciljeva.
Sankcionisanje odgovornih, najbolja prevencija
Dodaje da se u praksi to ne dešava na taj način.
„Istina, većina javnog novca ipak ide preko javnih nabavki, u skladu sa postojećim zakonskim rješenjima. Naravno, i tu postoji niz manipulacija, što najviše šteti ročnosti procesa javnih nabavki – efikasnosti čitavog procesa. Manji dio javnog novca se distribuira mimo sistema javnih nabavki i to korištenjem raznoraznih zaobilaznica – od direktnih sporazuma preko sponzorstva i donacija pa sve do direktnih transfera koji obično završe kao predmeti istražnih organa“, dodao je on.
Smatra da bi se trenutna situacija mogla promijeniti ako se izmjeni Zakon o javnim nabavkama.
„Međutim i dalje sam skeptik da bi se tim izmjenama situacija bitno promijenila. Mora se voditi računa o tome da ipak nekada nastanu realne potrebe za zaobilaženjem javnih nabavki, naročito u vrijeme iznenadnih, neplaniranih situacija, kriza i slično. Zbog toga je najbolji način sankcija odgovornih i rana detekcija neopravdanog trošenja javnog novca. Medijski i drugi pritisak je uvijek dobrodošao, dok istražni organi moraju rješavati stvari brže, “u hodu” – ne po isteku mandata, ili zastarijevanju radnji“, zaključio je Čavalić.
CAPITAL: Vesna Popović