SARAJEVO, BANJALUKA – Pored termoelektrane Stanari koja je u radu od 2016. godine kompanija EFT Vuka Hamovića zajedno sa kineskim partnerima trenutno u Republici Srpskoj realizuje izgradnju dva energetska objekta iz domena obnovljivih izvora energije. Međutim, favorizovanje ove kompanije od političkog vrha RS kao i drugih privatnih investitora koje se manifestuje kroz minimalne koncesione naknade ali i izostanak naplate troškova korištenja infrastrukture otvara pitanje tržišnog pozicioniranja i budućnosti javnih elektroprivreda.
U maju 2013. godine u prisustvu predsjednika RS Milorada Dodika, vlasnika EFT-a Vuka Hamovića i Ven Šuganga prvog čovjeka kineske državne kompanije „DEC“ položen je kamen temeljac za termoelektranu Stanari.
Ovu svečanost predsjednik RS iskoristio je kako bi istakao zahvalnost vlasniku EFT-a Vuku Hamoviću na ovoj investiciji te ponos zbog početka istorijske saradnje Republike Srpske i Kine.
„Ovakvi projekti gotovo da su rijetki. Zato je moja zahvalnost kompaniji EFT što nije odustala ni onda kada je Visoki predstavnik u BiH pokušavao da ih zaustavi, ni onda kada su se razočaravali u sporosti administracije malo na lokalnom malo na republičkom nivou. Nedaleko odavde počeo je da se gradi i auto-put Doboj – Banjaluka, čija investiciona vrijednost je oko 350 miliona evra, za šta je obezbeđen novac i izabrani izvođači. Posebno sam ponosan kada jedna velika Kina i jedna mala RS otpočinju istorijski oblik saradnje. Od naših prijatelja iz Kine saznao sam da se na kineskom Stanari kaže isto – Stanari“.
Ideja izgradnje termoelektrane Stanari proizašla je iz ranijih poslovnih dogovora koje je kompanija EFT realizovala u Republici Srpskoj. Podsjećamo, poslovanje internacionalne kompanije EFT u vlasništvu srbijanskog trgovca električnom energijom Vuka Hamovića u Bosni i Hercegovini prvobitno se veže za unosne poslove sa javnim elektroprivredama vezano za preprodaju viškova električne energije.
Početkom 2010-tih EFT nakon poslova eksploatacije ruda u rudniku Stanari kapital ulaže u izgradnju prve privatne termoelektrane u BIH. Ovu investiciju od 560 miliona evra, a koja je realizovana kreditnim zaduženjem kod Kineske razvojne banke te vlastitim sredstvima pratile su i sporne odluke nadležnih republičkih ministarstva.
Tako je odlukom ministra energije i rudarstva RS-a Petra Đokića, o čemu je ranije portal CAPITAL pisao, budžet RS kroz izmjene Pravilnika o koncesiji i eksploataciji ugljena, izgubio 100 miliona KM samo po ovom osnovu.
Tri godine nakon početka radova, termoelektrana Stanari puštena je u pogon, a danas ovaj energetski objekt proizvodi ukupno 13 posto kompletne električne energije u Bosni i Hercegovini.
Tadašnji trend masovne dodjele koncesija kompanija EFT iskoristila je i za dobijanje koncesije za izgradnju hidroelektrane Ulog kapaciteta 35 MW. U septembru 2012. godine, tri godine nakon dodjele koncesionog ugovora, kompanija EFT u Pekingu potpisaće ugovor o izgradnji ovog energetskog objekta na gornjem toku rijeke Neretve sa kineskim energetskim konzorcijem Sinohydro Corporation Ltd., Dongfang Electric i Kineskom razvojnom bankom. Prema tadašnjim pretpostavkama planirano je da radovi na realizaciji ovog projekta traju 42 mjeseca dok je ukupna vrijednost projekta iznosila 60 miliona evra.
Međutim, prema dostupnim podacima, pregovori sa kreditorima Kineskom razvojnom bankom, nisu dali rezultate pa je EFT za realizaciju ovog ugovora angažovao vlastita finansijska sredstva. Zaključno sa 2019. godinom u realizaciju ovog objekta uloženo je 23,2 miliona evra.
„Ne može nam niko ništa“
Za razliku od izgradnje termoelektrane Stanari, niz poteškoća administrativne kao i tehničke prirode obilježili su decenijsku izgradnju ovog energetskog objekta. Tragedija pogibije radnika na ovom gradilištu, negodovanje lokalnog stanovništva kao i kontinuitet nepoštivanja zakonskih propisa prolongirao je ovaj projekat čija se realizacija očekuje 2023. godine.
Podsjećamo, objekat hidroelektrane Ulog nalazi se u samom centru područja za koje je BIH kao potpisnica Bernske konvencije morala da osigura poseban režim zaštite u okviru „EMERALD“ mreže. Takav režim zaštite ne toleriše ovakva postrojenja unutar zaštićenog područja.
Upravo zbog niza formalno pravnih propusta ovom trenutku pokrenuto je više postupaka pred nadležnim instancama protiv organa RS, a koji se tiču izdavanju potrebnih dozvola za izgradnju ovog objekta.
HE Ulog/foto: Robert Oroz – Abrašmedia
Prema navodima Redžiba Skomorca iz organizacije Centar za životnu sredinu u ovom trenutku pored postupka u vezi obnavljanja ekološke dozvole za hidroelektranu Ulog pred Vrhovnim sudom RS-a pokrenut je i postupak pred Sekretarijatom Energetske zajednice u vezi propuštanja procjene kumulativnog štetnog uticaja projekta HE Ulog i HES Gornja Neretva.
„Pored toga, zadnji mehanizam koji smo pokrenuli je žalbeni postupak protiv BiH pred Vijećem Evrope, odnosno Stalnom komisijom za Bernsku konvenciju, a u vezi projekata u gornjem slivu Neretve, uključujući HE Ulog. Ovo tijelo je prihvatilo našu žalbu i u decembru 2022. godine, na sjednici Stalne komisije u Strazburu, zvanično otvorilo predmet protiv BiH. Na sastanku su usvojene i preporuke koje se moraju implementirati u narednom periodu.“
Ipak, jednoglasno usvojene preporuke nisu uticale na realizaciju projekta HE Ulog. Uprkos tome, što je jasno naloženo da se obustavi dalja izgradnja ovog objekta, a ovo područje adekvatno procjeni i zaštiti.
Posljedice eventualno izgubljenih sporova kao i neizvršavanje preporuka na koje se Bosna i Hercegovina obavezala međunarodnim ugovorima prema navodima Skomorca odraziće se na finansijsku podršku za druge kapitalne projekte.
„Finansijska podrška kapitalnim projektima u BIH uslovljena je kredibilitetom države u pogledu preuzetih međunarodnih preporuka, u ovom slučaju obaveza iz Bernske konvencije. Zbog toga ohrabrujemo nadležne organe da ulože više napora, kako u pogledu adekvatne implementacije preporuka, tako i postupanju koje privatne projekte, a kakav je HE Ulog, neće dovoditi u konkurenciju sa opštim interesima društva.“
Kad privatna koncesija postane javni interes
Kompanija EFT, prateći trend masovnog ulaganja u obnovljive izvore energije, konkretno izgradnju fotonaponskih elektrana, 2019. godine dobija još jednu koncesiju za solarnu elektranu SE Bileća ukupne snage 60 MW. Konkretna koncesija dodijeljena je na period od 50 godina dok je ukupna vrijednost projekta 43,5 miliona evra.
Partner na ovom projektu je kineska kompanija „DEC“ koja je do sada u Bosni i Hercegovini realizovala izgradnju termoelektrane Stanari, a nedavno je angažovana i od strane Elektroprivrede BIH na poslovima revitalizacije bloka 6 termoelektrane Tuzla.
Detalji koncesionog ugovora za solarnu elektranu SE Bileća kao i niza drugih otvaraju pitanje i koncesionih naknada za privatne investitore u energetiku u Republici Srpskoj ali i Federaciji BIH.
U slučaju ovog ugovora definisano je da će koncesiona naknada iznositi 5,5 KM po megavat satu, a opština Bileća će dobijati 95 posto ove naknade. Pored ovih izdvajanja EFT je platio jednokratnu naknadu od 700.000 KM.
Prema podacima SEEPEX-a, srbijanske buerze električne energije prosječna cijena za februar ove godine iznosila je 145 evra po MW satu električne energije. Ovaj disbalans između cijena električne energije i koncesionih naknada prema mišljenju ekonomiste Zorana Pavlovića uzrokovan je neažuriranim zakonskim okvirom kojim je definisana naknada za korištenje javnog dobra.
„Srpska je definisala zakonom naknade koje naplaćuje koncesionarima. Međutim, energetsko tržište se značajno promenilo u proteklom periodu. Uostalom u trenutku kad je zakon pisan, cijene električne energije su bile sasvim druge u odnosu na danas. RS nije ažurirala Zakon o koncesijama prema situaciji na tržištu te nije izvršila izmjene zakona kako bi naknada koju koncesionar plaća bila korigovana u kontekstu stvarnih vrijednosti. Upravo zbog toga koncesionari ostvaruju ekstremne zarade na račun minimalne koncesione naknade koju je plaćaju državi ili entitetima“, rekao je Pavlović.
Ilustracije radi, kompanija EFT Stanari 2021. godine imala je promet od 210 miliona KM i dobit od 46,7 miliona KM. Budžetu RS na osnovu koncesione naknade pripalo je 3,6 posto od ukupnih godišnjih prihoda.
Iz Vlade Republike Srpske nisu odgovorili na upite vezano za koncesione naknade.
Međutim, pogodovanje privatnim investitorima ne odnosi se samo na minimalne koncesione naknade za javna dobra. Državna regulatorna komisija za električnu energiju „DERK“ propustila je priliku da od 2011. godine uspostavi tarifu za mrežnu naknadu proizvođačima koji koriste usluge Elektroprenosa BIH.
Pored tri elektroprivrede u entitetskom vlasništvu od 2016. godine na prenosnu mrežu Elektroprenosa BIH priključeni su i privatni proizvođači električne energije termoelektrana „EFT Stanari“, „Hidroeinvest doo Rogatica“ i vjetropark „Jelovača“ u vlasništvu kompanije „Feal“ Široki Brijeg.
Posljedice neodređivanja ove naknade ogleda se u podatku da su svi proizvođači oslobođeni plaćanja primarne usluge prenosa električne energije u iznosu od cca. 71 milion KM.
Obzirom na zvanične podatke EFT kao najveći privatni proizvođač električne energije u BIH po ovom osnovu bi Elektroprenosu BIH do sad platio cca. 10 miliona KM za uslugu mrežarine.
Iz kompanije EFT do objave ovog priloga nisu stigli odgovori na upite portala Tačno.net.
Izostanak ovih prihoda te generalno loša poslovna i investiciona politika Elektroprenosa BIH reflektirala se na poslovne bilance. Prema dostupnim podacima ova kompanija je 2021. godinu završila sa gubitkom od 11,6 miliona KM. Razlozi poslovanja u minusu su nenaplaćena potraživanja te trošak tranzita na prenosnoj mreži.
Ključni problem za Elektroprenos BIH u ovom trenutku je nedostatak mrežne infrastrukture u dijelovima BIH u kojima su koncetrisana buduća postrojenja električne energije iz obnovljivih izvora kao i sam kapacitet mreže.
Matan Žarić/ foto: Glas Srpske
Ove navode potvrdio je odgovor iz ovog državnog preduzeća. Kako ističu, prenosna mreža nema neograničen kapacitet za prijem novih proizvodnih objekata, pogotovo uzimajući u obzir broj podnesenih zahtjeva za priključenje.
“Za BiH ne postoji strateški dokument sa jasno definisanim ciljevima za integraciju novih proizvodnih objekata, a na osnovu kojeg bi se izradili detaljni planovi i utvrdili objekti i potrebna sredstva za realizaciju. Bez toga su ulaganja besmislena jer može doći do predimenzionisanja odnosno nedovoljne izgrađenosti za prihvat novih proizvodnih objekata.”
A na koji način Elektroprenos BIH ulaže sredstva u izgradnju mreže najbolje ilustruje podatak da je u januaru ove godine protiv dugogodišnjeg direktora ovog preduzeća Matana Žarića potvrđena optužnica za korupciju vezano za izgradnju trafostanice Šipovo o čemu je portal Tačno.net iscrpno pisao.
U ovom trenutku postavlja se pitanje kakve će reperkusije na Elektroprenos BIH imati eventualne tužbe investitora koji su suštinski uvedeni u pravo, a nije im omogućen priključak na prenosnu mrežu.
U privatizaciji je budućnost
Uvođenje CO2 taksi planirano za 1. januar 2026. godinu optereti će poslovanje dvije najznačajnije državne elektroprivrede. Za razliku Elektroprivrede HZHB koja je ovu godinu svakako završila sa gubitkom od oko 80 miliona KM, Elektroprivreda BIH i Elektroprivreda RS svoj portfolio baziraju u najvećoj mjeri na proizvodnji električne energije iz termoelektrana.
Upravo ova dva državna proizvođača električne energije u proteklom periodu propustila su priliku da diversifikuju svoj portfolio i pokrenu proces energetske tranzicije. Taj nedostatak vizije ili strategije, ukoliko se to može tako okarakterisati, iskoristili su upravo privatni investitori.
U tom kontekstu koncern Elektroprivrede BIH opterećen je prvenstveno skoro dvodecenijskim kašnjenjem u realizaciji izgradnje Bloka 7 termoelektrane Tuzla te enormnim gubicima rudnika u sastavu.
U Elektroprivredi RS do danas prvenstveno modela izgradnje, načina finasiranja, problema državne imovine te povlačenja zapadnih međunarodnih investitora nije realizovala nijedan od dugoročnih infrastrukturalnih projekata.
Izgradnja hidroelektrana Dabar, Buk Bijela, Paunci i Foča još uvijek nije realizovana. Slična situacija je i sa projektom izgradnje vjetroparoparka Hrgud koji je trebao biti završen 2019. godine dok je većinski vlasnički udio u najvećoj solarnoj elektrani u BIH Trebinje 1 prepušten mađarskoj kompaniji „Lugos Renewables“.
Profesor Mirza Kušljugić smatra da će položaj elektroprivreda u BIH, koje su u većinskom državnom vlasništvu, uglavnom zavisiti od njihove sposobnosti da se prilagode uslovima na otvorenom evropskom tržištu zbog brzine kojom će realizirati kapacitet koji koriste obnovljive izvore energije.
„Trenutno privatni developeri mnogo brže pripremaju projekte za nove proizvodne kapacitete. Pošto se u BiH ne organizuju aukcije koncesije za nove vjetroelektrane i solarne elektrane se dodijeljuju na osnovu samoinicijativnih ponuda. Nove objekte koji se trenutno grade, a koje su razvijali lokalni developeri, uglavnom finansiraju strani investitori. Logično je da se prvi objekti grade na lokacijama sa najboljim potencijalima. Pošto investitori nemaju obavezu da svu ili dio energija iz ovakvih objekata plasiraju domaćim potrošačima očekivati je da će se energija izvoziti“, kaže on.
Energija proizvedena u solarnim elektranama i vjetroparkovima u vlasništvu privatnih investitora tako će se plasirati na tržište Evropske unije zbog visine cijena. Kušljugić ističe da će ovaj trend ozbiljno ugroziti proces dekarbonizacije u BiH.
„Pored toga prenosna mreža će biti u funkciji izvoza a ne dekarbonizacije BiH. Dakle, ovaj trend je opasnost za potrošače u BiH koji će biti snabdijevani sa „prljavom energijom“ iz uglja, što za privredu može da predstavlja veliki problem nakon 2026. godine kada će EU uvesti tzv. uvoznu taksu na CO2 na proizvode koji se uvoze na njeno tržište. Neki stručnjaci ovaj scenarij nazivaju „kolonizacijom elektroenergetskog sektora“ u BiH“.
Dugogodišnji zastoj i problemi vezani za diversifikaciju proizvodnje u segmentu obnovljivih izvora energije nakon uvođenja CO2 taksi drastično će se odraziti na umanjenje poslovnih prihoda državnih kompanija, prvenstveno Elektroprivrede RS-a i Elektroprivrede BIH.
U takvom ambijentu, decenije politizacije energetskog sektora, kao i ogroman stepen korupcije koji je obilježio gotovo sve strateške projekte otvoriće prostor za kompletnu privatizaciju najznačajnijeg sektora koji Bosna i Hercegovina sa svojim entitetima posjeduje. Tačno.net