Hogić: Za borbu protiv korupcije u BiH potrebni su ljudi sa misijom

• Doktor pravnih nauka i istraživač na Univerzitetu Njujork za CAPITAL otkriva kako započeti borbu protiv korupcije u BiH

• Analizira kako su se druge države, koje su poput BiH bile okovane korupcijom i kriminalom, vodile te bitke

• Šta je zajedničko Mađarskoj, Rumuniji, Italiji, Brazilu i BiH

NJUJORK – Zna se kako napraviti restart i započeti efikasnu borbu protiv korupcije, ali mi trenutno nemamo nikoga kome treba uređena Bosna i Hercegovina i ko bi podržao tako nešto, rekao je u razgovoru za portal CAPITAL Nedim Hogić, doktor pravnih nauka i istraživač pravosudnih institucija u svijetu u borbi protiv korupcije na Univerzitetu u Njujorku.

Hogić kaže da u zemlji u kojoj su ljudi navikli da trguju uticajem nije teško odrediti antikorupcionu mapu, ucrtati tokove novca i presjeći ih.

HOGIĆ: Za takav poduhva potrebno je da imate odlučnu grupu ljudi u pravosudnim institucijama, koja neće podleći pritiscima niti praviti kompromise, ali i da dobijete i stranu podršku.

CAPITAL: Zašto se dopušta da BiH ostane do te mjere neuređena?

HOGIĆ: Da ste nekome prije 15 godina rekli da će Mađarska finansijski podržavati Milorada Dodika ili da će Turska imati bolje odnose sa Srbijom nego sa BiH, rekli bi vam da niste normalni. Mi smo ogledalo svijeta, ali razbijeno. Svako u našoj krhotini, nalazi i vidi sebe, ali iskrivljenog i onako kako želi da se vidi. Zato Mađarska ovdje glumi veliku silu, Turska se nudi kao posrednica, a Evropa poziva na mir. Mi se svakome namještamo kao oruzje legitimacije i gradjenja reputacije i onda nas napredak nikome nije u prvom planu.

Kada sam počinjao istraživanje, tražio sam mjesta gdje su se vodile najveće bitke i gdje je pravosuđe udarilo na korupciju. Ne politika ili građani, policija ili političke partije, nego pravosuđe frontalno. Istakle su se tri države u posljednjih tridesetak godina: Brazil i Rumunija u prošloj dekadi i Italija devedesetih.

CAPITAL: Koji je zajednički imenilac korupcije u BiH sa tom pojavom u državama koje istražujete?

HOGIĆ: Sve one su u nekom trenutku izašle iz nedemokratskog perioda i stvorile su jako korumpiranje elite. Italija je poslije fašizma, do 1990. godine bila demokratska zemlja, imala je institucije i neke od najljepših zakona, ali je zemlja bila veoma korumpirana. Rumunija je usvojila sve evropske zakone i 2007. godine, kada je preko reda ušla u EU, bila je manje spremna nego što smo mi danas. Izašli su iz nemilosrdne diktature Nikolaja Čaušeskua, a tranziciju im je dijelom izvela služba državne bezbjednosti, daleko gora od naše Udbe. Očistili su svoje redove i dobili čistu državnu bezbjednost, ali su im se kadrovi rasuli po politici i ekonomiji, trgovali uticajem i namještali poslove. Evropa je tada zatražila da oni budu primjer razlaza sa koruptivnom praksom. Brazil je nakon pada vojne diktature 1985. imao relativno miran proces razvoja demokratskih institucija, ali je ignorisao problem politicke korupcije dok zemlja nije usla u ekonomsku krizu.

CAPITAL: Šta one imaju zajedničko?

HOGIĆ: Ljude sa misijom. U Italiji je postojala grupa tužilaca sastavljena vrlo različitih ljudi, od vjernika do ekstremnih ljevičara, a svi su svoj posao shvatali kao misiju. U Rumuniji je to bila Laura Kodruta Kovesi, tužiteljka koja nije žudila za slavom, reflektorima i medijima, ali je bila beskrajno odlučna i beskompromisna osoba. Deltan Dalanjol je bio glavni tužilac u Brazilu,  ubijeđeni hrišćanin sa ličnim negativnim odnosom prema korupciji. Sve je počelo od ljudskih kadrova koji su svoj posao vidjeli kao poziv, a neku službu u državi.

CAPITAL: Dobri ratnici nisu dobre vođe?

HOGIĆ: Pokazalo se da je jedna stvar hapsiti ljude i goniti pravdu, a da je biti u politici mnogo teže. Nisu se tu dobro snašli. Međutim, oni jesu ostali kao inspiracija, jer je to bilo opredjeljenje u sve ove tri države koje sam naveo. Te kampanje se i danas spominju kao veliki događaji. Italija je obilježila 30 godina i tamo je to razmeđe političkih epoha u jednoj zemlji. Ne radi se samo o gomili ljudi koji su završili u zatvoru zato što su pronevjerili državni novac, to je bio period koji je okrenuo politiku.

CAPITAL: Šta se dogodilo sa tim misionarima?

HOGIĆ: Kasnije se pokazalo da niko od njih nije računao da će ostati u pravosuđu, znali su da će kad tad biti zamoljeni da odu ili će biti izbačeni. Lauru Kolesi nisu zamolili, nju su na kraju morali da izbace. Dalanjol sam podnio ostavku. Neki su otišli u politiku, ali i pored velike popularnosti i vjere da će promijeniti državu, niko od njih nije dobro prošao.

CAPITAL: Da li je tako nešto uopšte moguće u BiH?

HOGIĆ: Mi u BiH često mislimo da postoji nekakva totalna nepristrasnost i depolitizacija, da postoji neka hrpa potpuno nezavisnih ljudi u pravosuđu koja će donijeti slobodu i pravdu. Toga nema. Postoje nezavisni ljudi, ali uvijek morate znati da i oni imaju svoja politička opredjeljenja. Osim toga, ne krade se isto svugdje. To zavisi ko gdje vlada. Treba uzeti u obzir i politizaciju antikoruptivnih kampanja. Šta god se desi, uvijek ide nekome u korist i postavlja se to pitanje kome. Ne možete da popijete ni čašu vode zato što ste žedni. Uvijek će se postaviti pitanje zašto, čija je, kome.

CAPITAL: Šta su imale te države koje su pokrenule antikoruptivne kampanje, a da mi nemamo?

HOGIĆ: Oni su imali tužilačku ekipu spremnu da ratuje. Nisu imali bolje zakone niti veću nezavisnost pravosuđa od nas. Imali su bolju profesionalnu povezanost između sudija i tužilaca, veću solidarnost i kolegijalnost.

Rumunija je imala snažan spoljašnji okidač što je primljena preko reda u EU. Ta tužiteljka Kovesi i njen prethodnik Danijel Morar su bili heroji, ali su imali veliku podršku ambasada. I kod nas se to dešava, pratite malo Twitter pa ćete vidjeti kada Američka ambasada pohvali nekog tužioca po imenu. Međutim, kod nas još nema obećanje izvana koje je bilo dato i ispunjeno Rumunima.

U Italiji su strukture državne bezbjednosti štitile neke ljude zato što je postojao strah da će pasti država u ruke komunista. Već od sredine sedamdesetih postoje istrage koje su mapirale tokove korupcije.

CAPITAL: Zašto je važno mapiranje?

HOGIĆ: Mapiranje je bitno i to vidim kao osnovi problem naših tužilaštava, osim što ne forsiramo ljude sa ličnim kapacitetom, to što ne može da započne borbu protiv korupciju tako što ćete gledati ko je koga prijavio, šta je u prijavama, šta vam policija donosi. Tako se ne sklapa slika. Mora se najprije stvoriti vlastita mapa toga ko vlada državom. Ko vlada putem korupcije. Nije to samo reći da moramo optužiti najmoćnijeg čovjeka u državi. Prvo morate imati mapu kuda idu pare i šta se sa njima radi, te kako.

CAPITAL: Kako je to izgledalo kod njih?

HOGIĆ: Italijani su mapirali finansiranje političkih partija od strane preduzeća jer su tamošnji tužioci postigli veliki nivo povjerenja između tužilaštava i ljudi zaposlenih u privatnom sektoru. U Rumuniji je bilo dosta komplikovanije jer su imali vrlo jeftine koruptivne radnje. Na primjer, zaposli se osoba fiktivno na nisku platu, recimo do 800 evra u javnom preduzeću. Ta osoba nikada ne dolazi na posao, radi u centrali partije. To je bilo taktično zapošljavanje. Šteta za budžet bila je vrlo mala za jedno takvo radno mjesto, ali kada se napravi veliki niz takvih, stotine i hiljade, onda je slika drugačija. Tako su na sitno krali na malim tenderima.

CAPITAL: Da u BiH postoji volje za borbu protiv korupcije, odakle bi se moglo krenuti?

HOGIĆ: Kod nas je prije 10-15 godina postojala gomila pojedinačnih koruptivnih radnji i tada je bilo lakše. Do danas se politička scena konsolidovala, uporno su isti ljudi na vlasti, pa se sada može govoriti o piramidama i mrežama. Zato bi bilo dobro krenuti, ne od hapšenja, nego od studija, da vidimo ko je taj ko drži, recimo, građevinski sektor u BiH. Ne zato što imamo nešto protiv njega, nego zato što na svakom velikom tržištu nekretnina postoji pranje novca. Napraviti jasnu mapu ko pere novac i za koga, ali ne tako da pratite uslugu za uslugu, pa vam ja dam apartman na Jahorini za nešto što učinite za mene. Moramo vidjeti kako sam ja uopšte došao do toga da tamo imam zgradu sa apartmanima.

CAPITAL: Da li je pravosuđe najslabija karika?

HOGIĆ: Vidjeli smo mi neke hrabre poteze u pravosuđu BiH, posebno kada se radilo o predmetu koji se tiče nabavke respiratoa 2020. godine. Bilo je i u drugim državama sumnji da se radi o krađama pomoći i nabavkama sredstava protiv kovida, ali optužnicu i djelovanje protiv najviših ljudi u državi nije imalo puno njih. Gdje ste vidjeli optužnicu protiv šefa obavještajne službe? On se obično zamoli da ode. Ne mislim da je problem u hrabrosti, vjerujem da se radi o nedostatku kapaciteta i mapiranja, te sporost suđenja. To je teško razumjeti, da li je sposobnost advokata da odugovlače toliko velika ili sudovi planski razvodnjavaju slučajeve.

CAPIAL: Možemo li mi išta postići bez pomoći i uticaja sa strane?

HOGIĆ: Brazilcima su strašno pomogli Švajcarci i Amerikanci oko skupljanja dokaza. Čak, Švajcarci su im dokaze prebacivali preko chatova na Telegramu, pa su tek onda formalno slali zahtjee za međunardodnu pravnu pomoć. Dali su im uvid u račune. Italijani su se strašno namučili dok su otkrili sakrivene račune u bankama, mada mislim da nisu nikada do kraja raspetljali koruptivnu mrežu. Pomoglo je i kada su Amerikanci su prestali podržavati određene ljude koji su radili na tome da spriječe rast komunističkog uticaja. Rumunija je imala najsnažniju spoljašnju podršku, ali tamo se najjasnije znalo se šta će se raditi. Od 2010. godine do 2012. godine oni su imali hapšenja i optužnice gotovo svaki dan, a tužioce nije zaustavljala ni pobjeda na izborima. To je ključna stvar.

Mi smo imali bolju perspektivu za antikorupcionu kampanju od 2007. godine do 2010. godine. Imali smo presude protiv Dragana Čovića i Mladena Ivanića i nekih ljudi iz SNSD-a i masu iz SDA. Bio je jedan momenat od 2005-2007. kada smo imali optužnicama obuhvaćeno mnogo toga, ali je izostala politička međunarodna podrška. Bila je prisutna samo snažna tehnička podrška.

CAPITAL: Jesu li na kraju iskorijenili korupciju?

HOGIĆ: Ako pitate bilo koga u ovim državama, čućete grozne priče i reći će vam da je isto kao prije. To nije sasvim tačno. Tačno je da su obični građani u sve tri države nezadovoljni i da još uvijek smatraju da je korupcija veliki problem. Međutim, Rumunija nije ista država danas kao prije 15 godina. Uspjeli su da iskoriste novac EU za rekonstrukciju i da ohrabre strane investitore, a najvažniji pomak je u tome da tamo možete da krenete sa određenim početnim kapitalom i da razvijate biznis. Ne znači da ćete uspjeti, ali vaš uspjeh ne zavisi od povezanosti sa partijama ili moćnicima. Ne morate biti u srodstvu sa nekim u državnoj bezbjednosti

CAPITAL: Andrijana Pisarević