Zagrebačka banka optužena da je namjerno uništila svog klijenta

SPLIT – Državno tužilaštvo Hrvatske (DORH) podiglo je optužnicu protiv radnika Zagrebačke banke Dijane Ćosić i Damira Brkića te same Zagrebačke banke jer su namjerno oštetili splitsku kompaniju Nitor, i to tako što su je izmjenama ugovora o kreditiranju doveli do finansijske nužde i na kraju stečaja. Prvi je to slučaj u kojem se kao okrivljenik pojavljuje hrvatska banka.

Banka namjerno uništila svog klijenta

Naime, DORH u optužnici ističe da je banka zbog neosnovanog nametanja povećanja kamata na kredite i uslova vraćanja duga te neprimjereno velikih kolaterala namjerno htjela uništiti jednu firmu. Ukupna materijalna šteta, procjenjuje DORH, u ovom slučaju iznosi oko 6.1 milion evra.

“Ovo je rijedak, ako ne i jedinstven privredni kazneni predmet, u kojem čak pet stalnih sudskih vještaka za finansije, knjigovodstvo i revizije banaka još u fazi istrage u bitnom zaključuju kako je banka namjerno uništila svog klijenta čitavim nizom nesavjesnih i nepropisnih postupaka okrivljenika kao članova srednjeg menadžmenta te banke i time, ne samo drastično oštetila klijenta i uništila ga finansijski nego i pribavila sebi neosnovanu korist“, stoji u optužnici DORH-a.

Portal Index u posjedu je optužnice. Iz Zagrebačke banke su im kazali kako ne mogu komentarisati niti iznositi pojedinosti sudskih postupaka koji su u toku.  Ono što je vidljivo iz dokaznog materijala je da su Ćosić i Brkić sada bivši radnici te banke. Zatražili su i komentar vlasnika firme “Nitor” koji smatraju da je ovom optužnicom protiv banke prestala njihova noćna mora.

“Bilo je to moderno ropstvo”, kaže bračni par Nikola Jogunica i Iskra Peranić Jogunica objašnjavajući sve što im je radila Zagrebačka banka, od nametanih promjena ugovora o kreditu od 2008. do 2017. godine pa do prijetnji smrću i lažnih kaznenih prijava.

Advokati Doris Košta i Čedo Prodanović, koji su zastupali porodice Jogunica, ističu da je ovo prvi put da se kao okrivljenik pojavljuje banka te da nije bilo zamislivo da bi se jedna banka mogla baviti lihvarenjem, iznudama i slično. O svemu će, kažu nam, obavijestiti Evropsku centralnu banku te se pitaju što radi Hrvatska narodna banka.

Odredbe banke nije bilo moguće ispuniti

Bračni par Jogunica, ekonomista Nikola i arhitektica Iskra, od osamdesetih su bili u poslovima izgradnje u Splitu. Tako su 2008. godine došli do projekta izgradnje zgrade “Lipi običaji” na Sućidru, koji je trebala finansirati Zagrebačka banka, dok je posrednik bila firma Global kapital.

Firma Nitor je do tada dobro poslovala, ostvarila je oko 170 miliona prihoda, bila je solventna i uredno poslovala s nizom banaka. Sve do trenutka kad su se njezini vlasnici odlučili na kreditni odnos sa Zagrebačkom bankom.

Naime, prvobitno je Nitoru odobren kredit u ukupnom iznosu od 1,75 miliona evra, odnosno 150.000 evra više od onoga što je firma tražila za početak projekta. Tada je porodica Jogunica založila svoj stan u Splitu i kuću u Novalji, na koje je banka upisala hipoteku. Ali, vrlo brzo nakon prekida saradnje Nitora i Global kapitala počinju i problemi s kreditom, odnosno Zagrebačkom bankom.

Naime, prvobitni kredit je bio za početak projekta, a problemi su nastali kod odobravanja drugog kredita od 3,45 miliona evra za izgradnju same zgrade, ali već tada je bilo jasno da su odredbe o rokovima korištenja i vraćanja kredita bile tako kratke da ih realno nije bilo moguće ispuniti.

Tada kreću i izmjene osnovnih uslova kreditiranja, da bi u oktobru 2009. morali potpisati izmijenjeni ugovor uz dodatne garancije Iskre Peranić Jogunice, koja je morala prodati svoj stan, a tada je uvedeno i tzv. alikvotno finansiranje, o kojemu ranije nikad nije bilo govora. To je značilo da bi firma morala unaprijed prodati neizgrađene stanove ili dati novčana sredstava u toj visini.

Banka je tada uslovljavala potpis novog ugovora izdavanjem garancije za komunalni doprinos, bez kojeg projekat nije mogao biti nastavljen. Porodici Jogunica već je tada bilo jasno da ulazi u krug iz kojeg će se teško izvući, ali nije mogla tražiti novu banku jer je svoje kompletno finansijsko poslovanje prebacila na Zagrebačku banku i dala vrlo velika osiguranja, odnosno založila svu svoju imovinu.

Porodica Jogunica tvrdila je da bi ih Zagrebačka banka vjerojatno ovršila i nikad ne bi završili projekat izgradnje da su tražili novu banku, a to isto tvrdi i DORH u optužnici protiv banke. Odnosno splitska firma bila je primorana raditi sa Zagrebačkom bankom.

DORH: Doveli su preduzeće u stanje potpune zavisnosti

“Da je Nitor bio u stanju nužde kada je potpisivao nepovoljnije kreditne uslove nije sporno niti jednom vještaku koji su razmatrali ovu problematiku i koji su opisali na koji način su okrivljenici doveli Nitor u stanje potpune zavisnosti od banke jer bi sve drugo značilo propast projekta koji je Nitor želio izgraditi i za koje je nadzorno društvo Zane dalo pozitivan izvještaj”, stoji u optužnici DORH-a.

Sam projekat na kraju je završen, ali promjenjive kamate i niz drugih nepovoljnih odredbi kredita doveli su do stečaja i kraha te splitske kompanije. Optuženi se u ovom slučaju, naglašava DORH, nisu branili neuračunjivošću, već tvrdnjom kako nisu krivi jer tim radnjama nisu ostvarili elemente nikakvog krivičnog djela te su u svemu postupali zakonito i po pravilima bankarske struke.

“Najbolje o svemu govore izjave svjedoka Milivoja Goldštajna i Franje Lukovića koji su u to vrijeme, ali i dugi niz godina bili vrhunski članovi uprave tj. menadžeri u ZABA-i i baš nikada se nisu susreli sa situacijom da je ugovoreni kreditni model investicionog kreditiranja građevinskog preduzetnika kasnijim izmjenama ugovora pretvoren u alikvotni način finansiranja u kojem se ustvari i ne finansira gradnja konkretnog građevinskog projekta”, stoji u optužnici DORH-a, u kojoj se naglašava da ti članovi Zagrebačke banke nikad nisu ni čuli za takav model finansiranja.

U dokaznom postupku zatraženo je izvođenje šest vještaka, a svi se slažu da je banka namjerno uništila svog klijenta, kao i da je nestručnim i štetnim odredbama ugovora opterećivala projekat i nanosila štetu i projektu i investitoru, odnosno Nitoru.

“Nitor u konkretnim okolnostima nije bio u mogućnosti pronaći alternativni izvor finansiranja pa je prihvaćanje sve lošijih uslova kreditiranja rezultat krajnje nužde da je ZABA svojim pristupom zapravo uništila društvo Nitor”, stoji u nalazu jednog od vještaka za računovodstvo, finansije, poreze i procjene vrijednosti“, kojeg je angažovao splitski DORH.

Prema optužnici, za prvog i drugog okrivljenog moguća je zatvorska kazna od jedne do deset godina, dok bi Zagrebačka banka, kao pravna osoba, mogla finansijski odgovarati za pričinjenu štetu i postupanje.

“Agonija je trajala 14 godina i zaista se nadam da je s ovom optužnicom toj noćnoj mori došao kraj. Sve su napravili iz ZABA-e da bi preuzeli naš projekat. Oni su imali kupce za tu zgradu, to je sada jasno iz izjava koje je skupljao DORH“, prepričava za Index Iskra Peranić Jogunica, koja je u projektu bila projektant i glavni nadzor.

Kako kaže, događale su se nevjerovatne stvari, a iz banke su je čak prisilili da proda stan u kojem živi, i to agenciji koju banka odredi i za cijenu koju banka odredi.

“Neprekidno su vršili pritisak na nas. To je dovelo do toga da su zbog svega ovog podigli krivičnu prijavu protiv mog supruga, u kojoj su manje-više njega optužili za sve ono što su oni radili. Optužnica je odbačena jer su tada u DORH-u shvatili da je moj suprug taj koji je oštećen, da bi na kraju pokrenuli postupak i protiv tih ljudi koji su radili u banci, a i same banke“, kaže Iskra.

U razgovoru za Index svoju suprugu Iskru prekida Nikola Jogunica.

“Da! Pazite, mene je prijavila Zagrebačka banka za krivično djelo. Prijavili su me da sam radio sve ono što su oni radili. Da sam ja varao banku. Istina se na kraju pokazala bitno drugačijom. U trenutku kad me uvela u posao, banka je varala mene“, kaže nam Nikola.

Bio je to zapravo lihvarski ugovor 

Iz dokumentacije koju posjeduje jasno je da je nakon tri osnovna ugovora o kreditu potpisano više od 50 ugovornih dodataka, od kojih je svaki bio teži od prethodnog i sve više u korist banke.

“Kako sam na to pristajao? Pa stalnim prijetnjama Uprave Zagrebačke banke u Splitu da moramo postupati po njihovim zahtjevima. Dobio sam i prijetnju ubistvom, govorili su mi da će mi uništiti život, da će mi progoniti porodicu“, prepričava Jogunica dodajući kako mu je bilo jasno da je zapravo potpisao lihvarski ugovor.

“Uspio sam na kraju. Nekako sam uspio. Taj cijeli projekat privesti nekako kraju uz stalno sabotiranje Zagrebačke banke. Sve kupce sam uselio 2013. godine, kada sam predao Zahtjev za etažiranje zgrade koja mi je nedostajala. Znate kada su mi to dali iz Zagrebačke banke? Dali su mi tek 2020. godine u septermbru. Nisu htjeli da se etažira, nisu dali“, prepričava Nikola dodajući da se cijelo vrijeme borio za ljude koji su kupili stanove, a koje je banka htjela za sebe.

“Ne ulazim u motive zašto su to radili. Znaju oni sami. Samo želim naplatiti svu štetu koju su mi napravili. I da oni koji su krivi odgovaraju“, kaže Jogunica na kraju.

Advoktu Doris Košta i Čedo Prodanović zastupali su porodicu Jogunica u drugim sudskim predmetima vezanim za slučaj odnosa Zagrebačke banke i Nitora, a kažu da su zadovoljni optužnicom DORH-a.

“Ono što je bilo posebno znakovito, a to je da se prvi put kao okrivljenik pojavila jedna banka – Zagrebačka banka, te je tijelima progona bilo teško uopšte i zamisliti da ista postupa protivno zakonu i moralu društva. Nije bilo zamislivo da bi se jedna banka mogla baviti lihvarenjem, iznudama i slično“, kažu advokati Čedo Prodanović i Doris Košta dodajući da su imali sreću što je predmet došao u ruke zamjenika županijskog tužioca Nikše Wagnera.

Zamjenik Wagner, kažu oni, tokom istrage, i to nakon prikupljenih brojnih dokaza, angažovao je firmu Kalibović, koja je inače i revizor bankarskog poslovanja te je znala na koji način i koju vrstu dokumentacije treba tražiti, tako da je dobivijeno jedno cjelovito vještačenje.

To dodatno vještačenje DORH-a potvrdilo je sva dotadašnja vještačenja u drugim postupcima te je na vrlo detaljan način potvrdilo sve sumnje. Rezultat je kvalitetna optužnica, smatraju advokati.

Šta je radila Hrvatska narodna banka? 

“U ovom trenutku kada je podnesena optužnica konačno se lakše diše jer to samo potvrđuje činjenicu da su naše stranke Nikola Jogunica i Iskra Peranić Jogunica bili u pravu kada su tvrdili da su dovođeni u bezizlazne situacije, da se manipulisalo i da je jedino što je Zagrebačka banka htjela bilo domoći se vrijedne nekretnine, odnosno ići na stečaj te potom nekretninu prodati“, kažu advokati.

Sve ono što je utvrđeno nezakonito na strani Zagrebačke banke dalje će procesuirati, i to tako da će tražiti postupanje Hrvatske narodne banke, pri čemu je zanimljiva činjenica da Narodna banka, koja vrši nadzor nad svim aktima banaka, nije reagovala na dokument Zagrebačke banke – Opšte kreditne politike – u kojem se po tačci . 4.1. osnovne etičke vrijednosti dozvoljava, između ostalog, i lihvarenje.

“O svemu ćemo obavijestiti Evropsku centralnu banku. Banke se postavljaju kao vlast, one su gospodari života i smrti građana, pa tako i naših stranaka“, kažu nam odvjetnici

Ono što sada predstavlja opasnost, a zapravo je nezamislivo da takva opasnost uopšte i postoji, jeste utvrđivanje na koji način je Zagrebačka banka stekla založna prava i status razlučnog povjerioca i da se stečajni postupak za firmu Nitor od strane stečajne upravnice i sudije nastavi prodajom preostalih nekretnina, a sve u cilju namirenja povjerioca – Zagrebačke banke, što je apsurdno i nezakonito.

“Nadamo se da će ih ova optužnica prosvijetliti“, zaključuju advokati.

Index.hr