BANJALUKA, SARAJEVO – Korupcija je postala dio života i rada u BiH, pa samim tim i privrede. Ta “bolest” se rijetko prijavljuje, a time još rjeđe i procesuira. I oni malobrojni slučajevi korupcije koji dođu pred sud nerijetko imaju za epilog uslovnu kaznu.
Tako se mogu sumirati dostupni podaci, koji ne pružaju ohrabrujuću sliku u kojoj funkcioniše privreda – motor razvoja svakog društva.
Kada je u pitanju odnos korupcije i privrede on se uglavnom posmatra na relaciji privreda – institucije koje regulišu ili na neki način nadgledaju njeno funkcionisanje.
Među prvima “na udaru” su poreske uprave RS i FBiH, inspekcijske službe, te Uprava za indirektno oporezivanje BiH. Ako je suditi prema informacijama koje stižu iz ovih ustanova slučajevi korupcije među njihovim zaposlenima nisu česti. Jednoglasni su da imaju odgovarajuće instrumente za borbu protiv korupcije u svojim redovima.
Samo tri anonimne prijave
Informacija koje stižu iz Poreske uprave RS pokazuju da je ova institucija u posljednje tri godine zaprimila svega tri anonimne prijave zbog sumnje u koruptivno ponašanje njenih službenika.
“Nakon zaprimljenih prijava, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu je konstatovalo nepravilnosti u radu jednog službenika, ali nije dokazano da je bilo elemenata korupcije”, rekli su u Poreskoj upravi.
Naveli su da generalno, Poreska uprava RS zaprima više prijava koje se odnose na nepravilnosti u radu poreskih obveznika, na neispravnu primjenu propisa, neizdavanje fiskalnih računa, isplaćivanje dijela plata u gotovini, drsko ponašanje službenika i slično, a značajno manje na koruptivno ponašanje poreskih službenika, iako je takve sumnje moguće prijaviti anonimno na nekoliko načina.
Objasnili u da se nepravilnosti mogu prijaviti putem elektronske pošte, telefonski, poštom, te usmeno Odjeljenju za unutrašnju kontrolu Poreske uprave RS, ali i putem aplikacije Vlade RS APK-Prijava sumnje na korupciju.
Naglašavaju da je Poreska uprava RS u novembru 2017. godine usvojila Plan integriteta Poreske uprave RS i da je postavljen menadžer koji je zadužen za njegovo sprovođenje.
“Poreska uprava RS obavlja značajne poslove sa ciljem da se obezbijede budžetski prihodi, te su službenici Poreske uprave svakodnevno u situaciji da utiču na utvrđivanje poreskih obaveza velikog broja poreskih obveznika. S tim u vezi, Poreska uprava RS je svjesna činjenice da postoji mogućnost namjernog ili nenamjernog postupanja pojedinih službenika, koja bi dovela do neopravdanih korekcija poreskih obaveza pojedinim poreskim obveznicima. Dakle, svrha plana integriteta je uspostavljanje mehanizama koji će obezbijediti efikasno i efektivno funkcionisanje Poreske uprave”, precizirali su u Poreskoj upravi.
Jedna pravosnažna presuda
U Poreskoj upravi Federacije BiH su naveli da je u periodu od 2017. do 2021. godine, evidentiran jedan slučaj u kojem je njihov službenik procesuiran i pravosnažno osuđen za krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja.
“U 2020. godini nadležni sud je izrekao presudu kojom je službenik osuđen za zatvorsku kaznu u trajanju od jedne godine, uslovno dvije godine ako ne ponovi krivično djelo. Službenik je i disciplinski procesuiran, a nakon pravosnažne presude otpušten je iz službe”, kazali su u Poreskoj upravi FBiH.
Naveli su da je u prethodnom periodu bilo slučajeva da su određena lica – građani i agencije za provođenje zakona podnosile prijave zbog postojanja osnova sumnji da su zaposleni Poreske uprave vršili koruptivna djela.
“Poreska uprava je postupala po svim dostavljenim prijavama, vršila je provjere i agencijama za provođenje zakona dostavljala pisana izjašnjenja o svim dostavljenim navodima iz prijava”, rekli su u ovoj instituciji i napomenuli da “nemaju informacije o ishodu postupaka po osnovu podnesenih prijava koji se eventualno vode kod nadležnih pravosudnih institucija”.
“Takođe, vodili smo disciplinske postupke protiv dva službenika zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili povrede službene dužnosti propisane Zakonom o državnoj službi u Federaciji BiH”, naveli su u Poreskoj upravi.
Dodali su da su disciplinski postupci pokrenuti u 2020. godini, ali su obustavljeni zbog zastare.
Bez prijava u zadnjih pet godina
Iz Inspektorata RS poručuju da je od osnivanja ove ustanove 2006. godine, šest inspektora dobila otkaz zbog zloupotrebe službenog položaja i to: tehnički, zdravstveni, tri tržišna i inspektor za zaštitu od požara.
“U cilju suzbijanja korupcije Inspektorat RS je već u prvoj godini postojanja instalirao Centar za prijave i pritužbe na koji svi građani mogu anonimno dostaviti svoju primjedbu. Formirali smo Internu kontrolu, uveli elektronski rad inspektora putem Inspekcijskog informacionog sistema koji sprečava bilo kakve nekontrolisane izmjene dokumenta i omogućava uvid u rad inspektora odmah nakon izvršenog inspekcijskog pregleda, na internet stranici Inspektorata objavljuju se svi izvještaji o radu, podaci o javnim nabavkama i drugo”, poručili su iz ove ustanove.
Naveli su da u zadnjih pet godina Inspektorat RS nije zaprimio nijednu prijavu koja se odnosi na korupciju njihovih službenika.
U rukama Tužilaštva BIH devet predmeta
U Upravi za indirektno oporezivanje BiH su objasnili su da postoji nekoliko načina podnošenja prijave korupcije: telefonskim putem na otvorenu liniju „Stop švercu“, zatim putem elektronske i redovne pošte.
Naveli su da su od 2018. godine do 31. avgusta ove godine uložene su četiri interne prijave i 31 primjedba na koruptivno ponašanje zaposlenih u ovoj instituciji.
Interne prijave podnose zaposleni u instituciji, zbog sumnje ili okolnosti postojanja korupcije, dok su primjedbe na koruptivno ponašanje zaposlenih stizale od pravnih i fizičkih lica i anonimnih podnosilaca.
“U pogledu internih prijava korupcije, u sprovedenim postupcima nije utvrđena osnovanost niti jedne interne prijava. Kada su u pitanju primjedbe na koruptivno ponašanje zaposlenih u instituciji, nakon sprovedenog postupka, ukoliko Odsjek za profesionalne standarde ocijeni da je postoji osnov, isti predlaže preduzimanje radnji na utvrđivanju disciplinske odgovornosti”, poručili su iz UIO.
Prijave na otvorenu liniju „stop švercu“
Putem Otvorene linije „stop švercu“ od 2018. godine do danas je zaprimljeno ukupno 94 prijave.
“Sve prijave su uglavnom anonimne prirode i uglavnom su se odnosile na eventualno nesavjesno postupanje carinskih službenika i drugih zaposlenih u Upravi i na eventualne koruptivne radnje. Prijave su se uglavnom odnosile na eventualno primanje dara i drugih oblika koristi od strane službenika UIO i na eventualno propuštanje procesnih radnji iz domena posla koji obavljaju. Sve zaprimljene anonimne prijave su proslijeđene na postupanje nadležnim organizacionim jedinicama UIO i drugim agencijama za provođenje zakona”, precizirali su u UIO BiH.
Naveli su da je ova institucija u periodu od 01. januara 2018. do 06. septembra ove godine nadležnom Tužilaštvu BiH, zbog postojanja osnova sumnje u počinjenje nekog od krivičnih djela koja se odnose na korupciju i krivična djela protiv službene i druge odgovorne dužnosti podneseno 11 prijava, pet informacija i šest izvještaja.
Pojasnili su da su se prijave odnosile na primanje dara i drugih oblika koristi, nesavjestan rad u službi, zloupotrebu položaja ili ovlaštenja, krivotvorenje službene isprave, zloupotrebu povjerenja, zloupotrebu ovlasti u privrednom poslovanju, krijumčarenje, nedozvoljeni promet akciznih proizvoda…
Naveli su da je ova ustanova pokrenula i okončala određen broj disciplinskih postupaka protiv svojih zaposlenih zbog sumnje u koruptivno ponašanje, ali nisu precizirali o kojem broju je tačno riječ .
Od BiH lošije samo Ukrajina i Rusija
Iako podaci iz ovih ustanova pružaju jednu sliku, situacija na terenu je malo drugačija. Da je korupcija prisutna pokazala su i zvanična istraživanja. Indeks percepcije korupcije za 2021. godinu koji redovno sprovodi Transparency International BiH je pozicionirao BiH na 110. mjesto od 180 zemalja, a lošiji rezultat u Evropi imaju samo Ukrajina i Rusija. Ta loša pozicija se preslikava i na privredu.
Privrednici samo u nezvaničnim razgovorima priznaju da korupcije ima na svakom koraku, ali da malo ko želi to i da prijavi. Zašto? Razlozi su kažu jednostavni. S jedne strane ne žele biti označeni kao neko “ko je upro prstom u nekoga”. To bi im, kako poručuju, samo otežalo rad, jer se korupcija toliko uvukla u sve segmente poslovanja pa bi im prijava samo donijela nove kontrole, koje za rezultat mogu imati novčane kazne ili zabrane rada. To ih može koštati zarade, ali i potencijalno ugasiti poslovanje.
S druge strane vjerovatno bi pojedini i sami morali na neki načini odgovarati pred zakonom, jer je korupcija dvosmjerna ulica u kojoj učestvuju obe strane.
Pratiti tok novca
Uz takve poruke ima i onih koji smatraju da se treba dosta raditi kako bi se korupcija svela na najmanju moguću mjeru, na relaciji privreda i javna uprava.
Direktor Unije poslodavaca RS Saša Aćić smatra da je potrebno raditi na integritetu poreskih i inspekcijskih organa i da ne smije biti selektivnih kontrola.
Poručuje da se uz to treba pratiti i imovinsko stanje ljudi koji su državni službenici, jer se samo na taj način mogu uočiti eventualne anomalije.
To bi pomoglo u borbi sa važnim problemom, a to je “isplata dijela plate u gotovini”.
“U prerađivačkoj industriji, građevinarstvu, ugostiteljstvu ali i trgovini u značajnijoj mjeri je prisutna neformalna ekonomija, isplate dijela plate u kešu i zbog toga trpi onaj dio ekonomije koji posluje u formalnim tokovima”, kazao je Aćić.
Koliko se često poslodavci tako ponašaju? Aćić kaže da to nije pitanje za poslodavce već za državu.
“Država u konkretnom slučaju jeste jednako Poreska uprava i Inspektorat. Poslodavci će se uvijek kretati u granicama dozvoljenog ponašanja u jednoj državi, a mislim da je Republika Srpska došla u poziciju, da se nakon 30 godina postojanja konačno mora suočiti sa neformalnom ekonomijom i time bi izvori korupcije bili značajno ugašeni”, rekao je Aćić i pojasnio da je jedan od izvora finansiranja koruptivnih radnji isplata dijela plate u gotovini, a drugi ne evidentiranje prometa.
“Mislim da bi prvi zadatak za nove vlade u BiH trebao biti da konačno stave tačku na neformalnu ekonomiju, to bi riješilo dosta popratnih problema“, zaključio je Aćić.
Teško dokazati korupciju, oni koji prijavljuju bez zaštite sistema
Iz Transparency international BiH poručuju da mali broj prijava ne čudi.
“Korupcija je po svojoj suštini pojava koja se dešava između dva ili više lice, te je bez direktnih svjedočanstava ili upućujućih dokaza teško doći do saznanja o ovim nepravilnostima. Dakle, prijave bi u prvom redu mogli podnositi sami učesnici ovih radnji koji se razumljivo, na to teško odlučuju, dok bi s druge strane to mogla učiniti druga zainteresovana lica koja imaju određena saznanja. Međutim, ni ta druga lica se ne odvažuju u strahu od odmazde jer ne postoji adekvatna sistemska zaštita” , rekao je Damjan Ožegović iz Transparency International BiH.
Kaže da je možda najbolji primjer radnik Uprave za indirektno oporezivanje, Emir Mešić.
“On je nakon što je prijavio određene koruptivne radnje u UIO i dobio status zaštićenog prijavioca korupcije, nije dobio adekvatnu zaštitu i nisu otklonjene štetne radnje prema njemu koje su se ogledale u nekoliko disciplinskih postupaka, koji su u konačnici rezultirali otkazom. Riječ je o očiglednom činu odmazde i obračuna sa prijaviocem korupcije, a nadležne institucije su ga uskratile za podršku i zaštitu koja mu po zakonu pripada”, naveo je Ožegović.
Dodao je da bi jedino rješenje bilo unaprijeđene zakonskog okvira za zaštitu lica koja prijavljuju korupciju na način da se obezbijedi prava, sistemska zaštita ovih lica i da se stimuliše prijavljivanje svih nepravilnosti.
“Takođe, nedostatak procesuiranja korupcije pred sudovima i tužilaštvima na žalost šalje poruku nekažnjivosti eventualnim počiniocima, a simbolične kazne koje se rijetko izriču su znak da se korupcija isplati. Dobit koja se može ostvariti nezakonitim ponašanjem nerijetko premašuje iznose simboličnih novčanih kazni”, zaključio je Ožegović.
Lani samo pet odsto prijava se odnosilo na korupciju
Da to nisu prazne riječi Ožegovića pokazao je i Izvještaj o monitoringu procesuiranja korupcije pred sudovima i tužilaštvima u BiH u 2021. godini koje je uradio Transparency international BiH.
Taj izvještaj je pokazao da jako malo prijava korupcije dolazi do pravosudnih institucija, a još manje tih prijava rezultata u otvaranju istraga. Isto tako i sudske odluke, čak i kada su osuđujuće, favorizuju uslovnu kaznu u odnosu na novčanu ili čak zatvorsku.
TI BiH je su u svom istraživanju obuhvatio Tužilaštvo BIH, Tužilački sistem FBIH, Tužilački sistem RS i Tužilaštvo Brčko distrikta, a cifre nisu nimalo ohrabrujuće.
Pravosudne institucije su u 2021. godini primile 33.399 prijava od čega se 1.691 ili pet odsto odnosilo na korupciju. Slična situacija je bila i u prethodnim godinama, u kojima se udio ovih prijava kretao od 4,6 odsto (2020. godine) ili 5,6 odsto (2018. godine).
“Značajno je napomenuti da se od ukupnog broja prijava u radu za korupcijska krivična djela (1.691), njih 16 ili tek 0,94 odsto se odnosi na prijave za korupcijska krivična djela visokog nivoa”, navedeno je u izvještaju.
Isto tako, u 2020. godine je doneseno 499 naredbi o nesprovođenju istrage što je 60,1 odsto od ukupnog broja riješenih prijava za predmete korupcije (830). U 2021. godini taj broj je uvećan na 555 ili 57,3 odsto (968).
U 2021. godini su pravosudne institucije imale 514 istraga u radu za kriviča djela korupcije ili 2,8 odsto od ukupnog broja istraga u radu (18.296). Taj broj je malo veći u odnosu na 2020. godinu kada je on iznosio 424 ili 2,5 odsto (16.777).
“Omjer istraga u radu za korupcijska krivična djela u odnosu na sve predmete u radu je i dalje na jako niskom nivou “ , konstatovano je u izvještaju.
Obustave istrage
U 2021. godini doneseno je 119 naredbi o obustavi istrage ili 32,3 odsto od ukupno riješenih istraga iz oblasti korupcije (368). U 2020. godini broj tih naredbi je bio manji i iznosio je 107 ili 43,1, odsto (240).
Izvještaj je pokazao da je u BiH tokom 2021. godine zabilježeno povećanje broja podignutih optužnica za korupcijska krivična djela, sa 126 u 2020. godini na 235 tokom 2021. godine. Ipak, udio optužnica vezanih za korupciju za obe godine je na niskom nivou, zaključeno je u izvještaju. On je u 2020. godini iznosio 1,2 odsto (9.678) ili 2,1 odsto (11.041).
“Od 235 podignutih optužnica u 2021. godini samo se šest ili 2,5 odsto odnosi na korupcijska krivična djela na visokom nivou”, navedeno je u izvješaju.
U 2020. godini doneseno je 13 oslobađajućih presuda, a 105 osuđujućih dok je u 2021. godini doneseno 19 oslobađajućih, a 147 osuđujući.
Uslovne kazne, omiljene sudovima
Broj osuđujućih presuda u obe godine je znatno veći od oslobađajući, ali izrečene mjere pokazuju da se naginje ga uslovnim kaznama.
“Od ukupnog broja pravosnažnih sudskih presuda samo je 41 odluka sa kaznom zatvora, što predstavlja tek 27,8 odsto zatvorskih kazni u ukupnom broju pravosnažno osuđujućih presuda”, naglašeno je u izvještaju.
Dodali su da su u čak 68 odsto slučajeva, sudovi u BiH su donijeli pravosnažne uslovne osude za korupcijska krivična djela.
“To ni na koji način ne djeluje odvraćajuće za eventualne počinioce ovih krivičnih djela, te još jednom potvrđuje da se pravosuđe u BiH bavi isključivo procesuiranjem sitne korupcije, dok najveće korupcijske afere uglavnom ostanu neprocesuirane. Novčana kazna je tokom 2021. godine izrečena u četiri odsto pravosnažnih osuđujućih sudskih odluka što potvrđuje da se ovaj institut kažnjavanja slabo koristi, te da su uslovne osude i dalje osnovni način kažnjavanja počinilaca koruptivnih krivičnih djela”, zaključeno je u izvještaju.
CAPITAL: Vesna Popović
