BANJALUKA, SARAJEVO – Za godinu dana očekivanja za platama bh. građana porasla su za 300 KM, ali oni istovremeno prednjače i u strahu za svoje poslove i u tome da žele da rade kod stranog poslodavca.
Pokazuju ovo podaci regionalnog istraživanja nekoliko vodećih sajtova za oglašavanje poslova u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Sloveniji.
Portal Posao.ba je za vrijeme trajanja regionalnih “Virtuelnih dana karijera i znanja”, od 7. do 14. oktobra, u saradnji sa portalima MojPosao iz Hrvatske, Infostud iz Srbije, Vrabotuvanje iz Sjeverne Makedonije te Deloglasnik.si iz Slovenije sproveo ovo istraživanje s ciljem da se uporede sličnosti i razlike na tržištu rada ovih pet zemalja.
U istraživanju je učestvovalo nešto više od 5.000 ispitanika, od kojih je od bh. ispitanika 63 odsto nezaposlenih, 33 odsto zaposlenih, a četiri odsto se još školuju.
“Sedamdeset šest odsto građana BiH u narednih godinu dana želi promijeniti posao, što je za 14 odsto više u odnosu na regionalno istraživanje od prošle godine”, piše u istraživanju i dodaje da su strani poslodavci i ove godine najpopularniji izbor.
Većina zaposlenih ispitanika iz BiH, njih 33%, boji se da bi mogli ostati bez posla u narednom periodu usljed krize izazvane pandemijom virusa korona. Ista je situacija u cijelom regionu.
Najmanjom prosječnom platom bi bili zadovoljni Makedonci, dok najvišu cifru žele Slovenci.
“Bh. građani bi bili zadovoljni prosječnom platom od 1.600 KM u odnosu na lanjskih 1.300, Hrvati 2.200 KM, građani Srbije 1.200 KM, Makedonije 1.000 KM, dok je prosječna željena plata kod Slovenaca 2.500 KM”, podaci su istraživanja iz kog je interesantan i podatak da u BiH muškarci očekuju skoro 400 KM veću platu od žena.
Za čak 40 odsto ispitanika iz BiH idealan šef bi bio strani poslodavac, dok se za državne institucije odlučilo 25 odsto ispitanika.
Ispitanici više i visoke stručne spreme u najvećoj bi mjeri radili u stranim privatnim kompanijama, dok oni sa srednjom stručnom spremom preferiraju državne institucije.
Nadalje, 37% ispitanika iz BiH, koje najvećim dijelom čine nezaposlene osobe koje aktivno traže posao, je od izbijanja pandemije u nekom trenutku ostalo bez posla. Hrvatska, Slovenija i Sjeverna Makedonija nas prate postotkom od 36 odsto, dok je u Srbiji postotak najniži i iznosi 29 odsto.
Saša Trivić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca Republike Srpske, smatra da je prosječna plata onolika koliko tržište govori te da trenutno nisu realna očekivanja radnika da plata bude 1.600 KM.
“Trenutno nemamo izvore odakle bi se to namirilo”, ističe Trivić i dodaje da je evidentno da su u RS barem zadnje tri godine plate rasle od pet do sedam odsto godišnje, te da podaci od prethodnog mjeseca govore da je rast plata i dalje nastavljen.
“U RS moramo doći do toga da, kao i na Zapadu, godišnji rast plata bude obavezan”, ističe Trivić.
Igor Gavran, ekonomski analitičar, ističe za “Nezavisne” da su želje radnika za platama većim za 300 KM ove godine nego godinu dana ranije posljedica većih troškova života i potreba.
“Jedan od dodatnih faktora može biti i iseljavanje stanovništva, koje smanjuje konkurenciju za pojedine vrste poslova i omogućava zaposlenima da više cijene svoj rad i očekuju veće naknade”, ističe on.
Prema njegovim riječima, sasvim je očekivana zabrinutost zaposlenih za sigurnost radnog mjesta zbog posljedica pandemije. Dodao je da je interesantan i podatak da ogroman broj ispitanih u stvari već želi da promijeni poslodavca, ali ipak su zabrinuti jer su svjesni da neće biti lako pronaći novog i boljeg.
“U svakom slučaju nekoliko je zabrinjavajućih poruka ovog istraživanja, veliki broj radnih mjesta je upitan i neophodna je hitna akcija domaćih vlasti na podršci privredi kako bi se barem najveći dio njih uspio sačuvati, iako je pozitivna percepcija da je većina poslodavaca reagovala dobro na pandemiju. Tragično je da značajan broj njih nije omogućio rad od kuće, što je sasvim sigurno imalo negativne efekte i na širenje pandemije”, ističe Gavran.
Dodao je da je činjenica da veći broj visokoobrazovanih preferira strane privatne poslodavce u odnosu na javni sektor s jedne strane pozitivan u smislu ambicije i spremnosti na izazov.
“S druge strane, to potvrđuje ono što odavno znamo – da se pametni i sposobni uglavnom uopšte ne mogu zaposliti u javnom sektoru jer su tamo prioriteti partijske, porodične i druge veze”, zaključio je Gavran. Nezavisne novine
