BRISEL – Poslije dva dana svađe u Briselu nema dogovora o novom sedmogodišnjem budžetu EU, piše Dojče vele.
Članice su podijeljene na one koje bi više para i one koje nikako neće više da plaćaju. To je sudar interesa, a radi se o milijardama.
Bilo bi čudo da su se predstavnici članica EU već na prvom sastanku dogovorili o budžetu. Jer radi se o novcu, o mnogo novca za period od 2021. do 2027. godine – neko treba da plati, a svi žele da ga potroše. Tu je i domaća publika svakog od predsjednika država ili vlada EU kojoj treba pokazati da se kao lavovi bore za nacionalne interese i pare.
Tu su i interesi pojedinih institucija EU: Evropski parlament se bori za više uticaja i tamošnjim poslanicima nije bilo teško da dignu ruku za zahtjev da sve članice moraju izdvajati 1,3 odsto BDP-a za evropske projekte. Evropska komisija traži barem 1,1 odsto, a mnogim državama je i 1,07 odsto previše.
Ti promili mogu djelovati kao cjepidlačenje, ali reč je o BDP-u ekonomskih velesila kao što je Njemačka gdje su promili zapravo milijarde evra.
Ko je kriv?
Nova predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen prvi put učestvuje u ovoj žestokoj raspravi o sedmogodišnjem budžetu EU. Znala je da će biti teško, ali je ipak iznenađena: “Ovi pregovori postaju sve teži. Jer 27 država članica imaju 27 različitih interesa.”
Ali tu kuknjava ne pomaže: treba sjediti i pregovarati dok se ne postigne sporazum. Jer EU mora da dobije novi budžet.
U međuvremenu su se stvorile frakcije država koje imaju slične interese. Tako je tu takozvani “Klub štediša” koji broji Dansku, Holandiju, Austriju i Švedsku. Oni su još prije sastanka jasno najavili da nisu spremni da plaćaju više nego što sad plaćaju.
Blizu tog stava je i Njemačka, ali je u Berlinu jasno da odnekud treba stvoriti novac koji je do sada plaćala Velika Britanija. Berlin je takođe spreman da stane iza ambicioznih planova EU u zaštiti klime i digitalizaciji. I tu ima sebičnog interesa – u prvom redu njemačke kompanije se nadaju da će veliki dio para od tih projekata na kraju završiti u njihovim rukama.
Nema pravne države, nema ni novaca
Sa druge strane – i tu zdušno dijeli mišljenje “Kluba štediša” – Berlinu su već dosadili izdaci gdje izgleda da novac odlazi u nepovrat: za razvoj nerazvijenih regiona koji ostaju nerazvijeni već decenijama, za potporu poljoprivrednicima gdje su se neki već toliko navikli na novac iz Brisela da im je to dio kalkulacije prodajne cijene.
Njemačka insistira i na mehanizmu prema kojem bi mogla da se smanji budžetska podrška ržavama koje narušavaju pravila vladavine prava. Naravno da je to usmjereno protiv država poput Poljske ili Mađarske i novi predsjednik Evropskog savjeta, Šarl Mišel, toliko je razvodnjio tu stavku nadajući se da bi tako i Varšava i Budimpešta mogli da pristanu.
Ali Angela Merkel se tu pokazala nepopustljivo, rekavši da se urušavanje pravne države “ne može izračunati brojkama”. Njemačka kancelarka je rekla da “treba još vremena” kako bi se Evropljani dogovorili.
“Prijatelji povišice”
Baš kao što se stvorio “Klub štediša”, tako se okupila i grupa “Prijatelja novca”. Na kraju ovog neuspješnog sastanka se španski premijer Pedro Sančez ljutio što se svi previše koncentrišu na zahtjeve “štediša”, iako su to redom male države.
No teško da Sančez i druge “trošadžije” ne razumiju koliki bi problem bio za jednu Holandiju da opravda dodatne uplate u budžet EU. Prema nekim kalkulacijama, Holandija bi mogla da daje i 45 odsto više nego sada.
Blizu “prijatelja novca” je i Francuska: predsjednik Emanuel Makron se baš kao i njemačka kancelarka zalaže za modernizaciju EU i reforme, ali tako da te reforme ipak ne odu previše daleko. Drugim riječima, da ne pogode francuske poljoprivrednike: “Francuska je odbila lošiji sporazum po pitanju zajedničke agrarne politike”, rekao je Makron.
Mađarska voli Evropu
Novinari koji su pratili sastanak su u čudu trljali oči na nastup mađarskog premijera Viktora Orbana. “Ja sam za ambicioznu Evropu”, rekao je on. Orban se potpuno slaže sa zahtjevom Evropskog parlamenta da bi trebalo povećati izdatak na 1,3 odsto BDP-a. Računica je jasna: što više novca, to više šansi da nešto završi u Budimpešti.
Na kraju sastanka je predsjednik Evropskog savjeta Mišel mogao samo sa žaljenjem da gleda u krhotime svog kompromisnog plana. U dva dana rasprave skoro nikoga nije uvjerio da popusti. Poznavaoci dešavanja u Briselu kažu da su pregovori o budžetu uvijek tvrdi, ali da još nikada nije bilo ovako.
Ako članice ne uspiju da se dogovore, poslovanje EU se nastavlja sa posljednjim dogovorenim budžetom, ali onda nema novca za nove projekte i inicijative. Novi sastanak na vrhu još nije dogovoren. Neki kažu da bi mogao da se desi u marti ili aprilu, ali možda je i to previše optimistično. DW