SARAJEVO, Priča o privatnim fakultetima, studentima koji žure da dobiju “papir” što prije, bez obzira na visoku cijenu i nizak nivo znanja, neće brzo biti završena. Broj onih koji na taj način žele do ulaznice “za uhljebljenje” srazmjerna je sve većem profitu vlasnika i sve raskošnijim zgradama fakulteta i univerziteta
Zvuči kao predložak za nadrealni skeč, ali nije.
“Imam dobrog i vrijednog vozača, ali zbog inspekcije mora imati diplomu KV vozača. Šta ću, odlučim da mu je kupim, 1200 maraka, stigla za tri dana brzom poštom”, priča za Žurnal vlasnik jedne firme iz ZDK.
Primjer je ovo kupovine diplome srednje škole, ali nije vremenski mnogo duži rok za “isporuku” visokoškolske diplome, sve je pitanje cijene. Opasno razgranati sistem nedavno je za RTRS komentarisao čak i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik
“Svi znaju da odete dole u Široki Brijeg i tamo neka škola ima i za 3 dana završite fakultet, Onda se zaposlite u javnoj instituciji u Republici Srpskoj i donesete tu diplomu i onda po zakonu mora da vas postavi na mjesto za koje imate kvalifikaciju. Svi znaju kako se završava. Prvo što moramo uraditi je evidentirati te koji su masovno davali te diplome bez procedura i znanja i poništiti ih jednokratno, sve te diplome, a odgovorne koji su to radili zatvoriti… To je prevara sistema, društva države”, naizgled rezingnirano će izreći Dodik.
To što “svi znaju” u praktičnom životu i po reakcijama tužilaštava, izuzev onog u Unsko-sanskom kantonu, ne znači ništa. Tužilaštvo BiH unatoč istrazi i konkretnim dokazima SIPE o prodaji diploma na Visokoj školi Logos Mostar, te sestrinskom fakultetu CEPS -Centar za poslovne studije Kiseljak nije reagovalo. Sigurnosne agencije isto tako raspolažu podacima da se diplome iz obrazovnih ustanova Visoka škola Logos centar, Visoka škola CEPS-Centar za poslovne studije Kiseljak prodaju i osobama zaposlenim u raznim institucijama izvršne i zakonodavne vlasti, čak i stranim državljanima. O tome Dodik, zarad svog političkog partnera, predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića, čiji kadrovi posjeduju ove fakultete, naravno ne govori.
A sve zna, kao što svi znaju…
Brčko Brčacima
Percepcija javnosti da su privatni fakulteti namijenjeni brzom i lakom diplomiranju zarad brzog bogaćenja njihovih vlasnika, oslikao je svojim performansom prije nekoliko godina Brčak Enes Mahmutović. Najavio je osnivanje privatnog univerziteta čije će sjedište biti – u elitnim restoranima.
“Odlučio sam se na ovaj korak zato što ne mogu dobiti posao u gradu Brčkom. Imam malo para. Pa sam vidio da je to unosan posao, taj privatni fakultet. Vidio sam da je jako unosan posao. Diploma se plati tri, četiri marke, štampanje i to, a proda se za 10 hiljada maraka. Biće diploma, ako ne bude dovoljno znanja”, govorio je Mahmutović.
Brčko nema javni univerzitet, ali ima dva privatna, Evropski univerzitet i Internacionalni univerzitet. Oba su na listi onih koji imaju problem sa akreditovanjem, ali to ne sprečava institucije Distrikta da redovno zapošljavaju njihove diplomante.
Prije pet godina Evropskom univerzitetu bio je trajno zabranjen rad, nakon što je utvrđeno da je jedan profesor predavao 70, a drugi 56 predmeta!? Standard je nalagao angažman 60 profesora, a bilo ih je deset, koji pri tome nisu ispunjavali uslove za to zvanje! Brčanski je sud potom osporio tu zabranu.
Vijest o zabrani rada tada je posebno bila zapažena u Srbiji, odakle su stotine osoba diplomirale na ovom Univerzitetu, studirajući u Brčkom ili ispostavama u Beogradu, Subotici, Novom Sadu, Nišu, Somboru i Pančevu. Ispostave su potom zatvorene, kao i one Internacionalnog univerziteta iz Brčkog te Farmaceutsko-zdravstvenog iz Travnika, smještene u privatnim kućama!
Vlasnik Evropskog univerziteta Brčko je Nedeljko Stanković. Zanimljivo je da Stanković početkom 2019. godine ponovo dobija bh državljnstvo, kojeg se 2003. odrekao zbog sticanja državljanstva Austrije. Tamo ima građevinsku firmu Kallos, čije poslove proširuje i na Srbiju te Crnu Goru. U svojoj biografiji ne navodi gdje je diplomirao, magistrirao i doktorirao, ali opširno navodi priznanja zbog borilačkih vještina.
U Bosni i Hercegovini posvećuje se isključivo biznisu sa visokoškolskim ustanovama. Pored ovog u Brčkom, otvara i Univerzitet Kallos u Tuzli, zahvaljujući dobrim relacijama sa vladarom Banovića i dobrog dijela Tuzlanskog kantona Mirsadom Kukićem. Tako je primjera radi, na Evropskom univerzitetu Brčko magistrirao Senad Alić, predsjednik KO Kukićevog Pokreta demokratske akcije (PDA). I Kallos ima problema sa dobijanjem akreditacije.
I vlasnik i student
Skromni objekat Internacionalnog univerziteta Brčko donekle je u koliziji sa nazivom.
I ovdje su studenti iz Srbije “rado viđeni gosti” i ne samo iz Srbije.
“Čula sam naravno za taj Univerzitet, pa pola Bijelog Polja je tamo diplomiralo”, reći će nam kolegica iz Crne Gore.
Hvali se ovaj Univerzitet i svojim doktorantima. Tako je doktorat prije dvije godine stekao i Senad Sinanović, jedan od suvlasnika Univerziteta.
Informacija sa Internacionalnog Univerziteta navodi ime još jednog doktoranta, Šabana Nurića, ujedno i profesora. Šaban Nurić je prije tri godine osuđen na šestomjesečnu zatvorsku kaznu jer se ispostavilo da je njegova doktorska diploma iz SAD-a bila lažna. Unatoč tome Nurić je godinama predavao na više fakulteta u BiH i Srbiji poput Pravnog fakulteta u Kiseljaku, Akademije za poslovnu ekonomiju u Čačku ili Visoke škole poslovnog menadžmenta Primus Gradiška.
Vlasnik i direktor Visoke škole Primus iz Gradiške bio je Ranko Bakić, lider Uduženja poljoprivrednika BiH, bivši potpredsjednik stranke Radom za boljitak Lijanovića te savjetnik Milorada Dodika dok je bio premijer RS. Još prije 12 godina Prosvjetna inspekcija RS je poništila 125 diploma Bakićevog Fakulteta za poslovni menadžment iz Gradiške. Utvrđeno je kako je upis studenata obavljan u proljeće, a tokom ljeta studije je već završavao, dok je Bakić istovremeno bio i predavač i student svog fakulteta!?
“Uskoro otvaranje u Travniku, a nije fakultet”, slogan je koji se prije dvije godine mogao vidjeti na reklamnom panoima u Srednjobosanskom kantonu. Aluzija na brojne fakultete koji su osnovani prvo u Travniku, a potom i drugim mjestima ovog kantona bila je jasna.
“Pristao sam da predajem jedan predmet i oblasti ekonomije. Prvi ispitni rok niko nije položio. Drugi ispitni rok dajem ista pitanja, niko. Pa ni slova barem na jednostavno pitanje o kursnoj listi. Studenti su se žalili vlasniku, jer zaboga oni plaćaju. Nakon trećeg roka otkazao sam moj angažman u Travniku”, prisjeća se za Žurnal univerzitetski profesor pokušaja predavanja na jednom travničkom faklutetu.
Priča o privatnim fakultetima, studentima koji žure da dobiju “papir” što prije, bez obzira na visoku cijenu i nizak nivo znanja po svemu sudeći neće brzo biti završena. Broj onih koji na taj način žele steći ulaznicu “za uhljebljenje” srazmjerna je sve većem profitu vlasnika i sve raskošnijim zgradama fakulteta i univerziteta. U stvari, formiranje univerziteta je sada primarno, jer se tako dobija preduslov za magistarske i doktorske studije, a to znači i više…novca.
Devastacija obrazovnog i svakog drugo sistema započeta prije desetak godina sve je intenzivnija. Smiješno bješe svojevremeno kada se bivši dužnosnik HDZ-a Rade Bošnjak predstavljao kao “inžinjer prava”. Danas je magistar i predavač u visokoškolskoj ustanovi. Cinici bi rekli, konačno je prošetao fakultetom.
Prisjetimo se u konačnici scene iz bosanskohercegovačkog-srbijansko-hrvatskog filma “Falsifikator” u režiji Gorana Markovića, kada glavni lik, falsifikator raznih dokumenata, na zidu ljekara koji ga liječi, ugleda diplomu koju je on svojeručno izradio. Prije sedam godina ovo je možda bio i humoran detalj, danas postaje izvjesna budućnost.
(zurnal.info)
