BANJALUKA, Ozvaničavanje pravnog povlađivanja privatnim inostranim kompanijama koje posluju s automatima potvrdilo je da je Vlada RS ozakonila monopolski položaj, razorila slobodno tržište i samim tim ugrozila privredni rast, 15.000 zaposlenih kod priređivača igara na sreću ostavila bez posla, a igrače preusmjerila na crno tržište.
Vlada Republike Srpske donijela je Uredbu o uslovima za davanje saglasnosti “Lutriji Republike Srpske” za osnivanje preduzeća za priređivanje igara na sreću, u kojoj pobrojani uslovi koje angažovana privatna firma treba da ispuni definitivno potvrđuju kakvi motivi su stajali iza odluke Ministarstva finansija RS da po hitnom postupku izmijeni Zakon o igrama na sreću.
Kada je izmjenama zakona “Lutriji RS” omogućeno da uspostavi monopol nad priređivanjem elektronskih igara na sreću, za šta joj je pride dato ovlaštenje – i obaveza – da angažuje privatnu firmu, javnosti je bilo jasno da je posrijedi namjera da se inostrane kompanije favorizuju na uštrb poslovanja domaćih, ali vjerovatno niko nije ni slutio da će potvrda toga uslijediti u vidu objavljivanja tendera pod uslovima koji dosad nikada nisu viđeni.
Uprkos tome što pravnici, ekonomisti i stručnjaci iz oblasti industrije igara na sreću još ne mogu da povjeruju da je neko na takav način radio za interese albansko-austrijskog lobija, istina je da je pravo sa 26. sjednice Vlade RS stigla uredba koja predviđa 30 puta veće finansijske uslove od onih koje je sadržao dosad najveći tender u igrama na sreću, raspisan u Argentini.
Naime, članom 9. Uredbe o uslovima za davanje saglasnosti “Lutriji Republike Srpske” za osnivanje preduzeća za priređivanje igara na sreću propisuje se da “Lutrija” za potrebe organizovanja elektronskih igara može izabrati domaću ili stranu kompaniju koja, između ostalog, ima godišnji promet od nevjerovatne tri milijarde evra!!!
Ilustracije radi, tri milijarde evra su ravno dva godišnja budžeta RS, odnosno duplo veći iznos novca od onog koji se u ovoj državi godišnje potroši za plate svih nastavnika, vaspitačica, profesora, ljekara, medicinskih sestara, policajaca, sudija, tužilaca i svih ostalih korisnika budžeta zajedno. Još bolji primjer je to što svi tenderi za puteve, mostove, obdaništa, škole, komunalnu infrastrukturu, policijsku opremu i svu drugu tehničku opremu, raspisani u posljednjih 10 godina u RS, u zbiru ne iznose ni 20 odsto od ovog iznosa.
Ostali nabrojani uslovi u uredbi, poput međunarodnog iskustva poslovanja u trajanju od najmanje 10 godina, u najmanje 10 država, te članstva u određenim udruženjima i godišnjeg prometa od priređivanja elektronskih igara u iznosu od najmanje 300 miliona evra i najmanje milijardu evra od priređivanja lutrijskih igara, koje vrlo određena kompanija sve do jednog ispunjava, samo dodatno potvrđuju da je cilj preuređivanja ove zakonske oblasti bio da se na, ne čak ni tako malo vrata, na tržište RS uvede austrijski gigant u oblasti priređivanja elektronskih igara na sreću.
Konačno ozvaničavanje pravnog povlađivanja privatnim kompanijama koje posluju s automatima potvrdilo je da je Vlada RS za račun inostranih kompanija, koje će im se adekvatno odužiti, (naravno, na štetu građana) ozakonila monopolski položaj, razorila slobodno tržište i samim tim ugrozila privredni rast, 15.000 zaposlenih kod priređivača igara na sreću ostavila bez posla, a igrače preusmjerila na crno tržište, umanjivši BDP RS za četiri odsto. Posebno treba pomenuti i to da je novi zakon pogazio fundamentalni princip organizovanja igara na sreću, prema kojem je u svim civilizovanim zemljama na svijetu maloljetnicima najstrože zabranjen pristup njima, budući da je njime u RS legalizovano maloljetničko klađenje, i to uvođenjem terminala za klađenje u svaki kafić ili ugostiteljski objekat, što nije viđeno nigdje u svijetu!
Kada se u obzir uzme i to da je izmjenama Zakona o igrama sreću prekršen rekordan broj ustavnih odredaba, zbog čega se sada vodi više od 20 sudskih sporova protiv države Republike Srpske (kojima se zahtijeva naknada štete u vrijednosti od oko 50 miliona evra, a koju će plaćati građani RS), lako se dolazi do zaključka da ministarka finansija Zora Vidović više nema nijedan kvaziargument kojim može da pokuša da opravda mešetarenje u kom je učestvovala, zajedno s ostatkom Vlade, sve na zahtjev lobista predvođenih Adnanom S. i Vladom V.
Ta činjenica, međutim, nije spriječila vrhovni izvršni organ Republike Srpske koji bi trebalo da sprovodi zakon da povodom donošenja uredbe izda saopštenje u kojem se kao razlog za uvođenje još jednog spornog i nedopustivog zakonskog akta u pravne tokove paradoksalno navodi “zaštita kapitala i položaja ‘Lutrije’ kao javnog preduzeća”.
U istom saopštenju flagrantno privilegovanje inostranih kompanija i njihovih interesa nazvano je “postavljanjem visokih kriterijuma imajući u vidu značaj ove djelatnosti”, i to uz puno “poštovanje načela transparentnosti”. Istini za volju, ovo potonje se Vladi RS mora priznati, budući da nije mogla očiglednije da favorizuje pobjednika tendera za vladanje tržištem priređivanja igara na sreću. N.N./Nezavisne
