BANJA LUKA, Bosna i Hercegovina od kraja rata važi za multietničku državu u krizi – i za moguće bure baruta. Zapravo se radi o stabilnoj zemlji koja, poput brojnih drugih zemalja na periferiji Evrope, ne ostvaruje napredak, piše novinar Andreas Ernst za njemački portal “Neue Zürcher Zeitung” (https://www.nzz.ch/meinung/bosnien-ist-besser-als-man-denkt-ld.1473028)
Kod izvještavanja o Bosni i Hercegovini se rado koriste klišeji, prema kojima samo katastrofe, poput poplava u maju 2014. (na slici se vidi vlasnik jedne od kuća u Topčić Polju), mogu da premoste jazove između etničkih grupa. (autor slike: Dado Ruvić, Reuters)
Ivo Andrić je dao usmjerenje. U svom glavnom djelu iz 1961., «Na Drini ćuprija», književni hroničar BiH je opisao 500 godina historije svoje domovine. Nenametljivo i precizno je prikazao suživot kršćana i muslimana u Višegradu. Rijeka ima svoje ćudi, a svakih četrdeset godina dolazi do katastrofe.
Drina se izljeva iz korita, uništava imovinu i prisiljava sve, muslimane, pravoslavce i Jevreje, da si međusobno pomažu u nevolji. Nakon što najgore prođe, muškarci grada se okupljaju. «Barem tokom ove noći je prevaziđen svaki jaz koji odvaja jednu vjeru od druge», piše Andrić. Nastaje «uski krug, koji se javlja poput nove egzistencije, poput novog otoka iz struja vremena». Suživot je vanredno stanje. Još od Andrića se na ovakav način piše o Bosni i Hercegovini, a posebno to činimo mi, novinari.
Kada su se u proljeće 2014. ponovo desile poplave u zemlji, jedne njemačke novine su napisale slijedeće: «Padavine su pored kuća, štala i polja također sa sobom odnijele imaginarne etničke granice između gradova i kantona. Tek kada se sve ponovo osuši i bh. poplave budu puko sjećanje, granice će ponovo postati vidljive.» Poruka je uvijek ista, da, naime, samo zajedničke opasnosti dovode do premoštenja dubokog jaza između religija i etničkih grupa. Čim nestane opasnost, ponovo se javljaju stara neprijateljstva.
Oni koji propagiraju strah čine to u vlastitom interesu
Od krvavog rata do 1992. do 1995. godine – za koji veću krivicu snose susjedne zemlje, nego domaće stanovništvo – se ustalila konačna slika u glavama. Ko govori o BiH, govori o etničkim razlikama, etno-politici, separatizmu i vjerskom fanatizmu.
Strani novinari koji odlaze tamo skoro uvijek potvrđuju svoje pretpostavke ili zaključuju da je situacija još i puno gora. To nije tako. Jer oni se prilikom svojih istraživanja u pravilu sastaju sa onim interesnim grupama koje s razlogom situaciju predstavljaju tako crnom: političarima, predstavnicima medija, aktivistima iz nevladinih organizacija i uposlenicima ambasada. A nerijetko su prethodno takođe i čitali Andrićeva djela.
Poznata je bh. novinarka koju često pozivaju na međunarodne konferencije. Ona svoje predavanje uvijek počinje sa istom anegdotom: Vozač taksija koji ju je odvezao na aerodrom u Sarajevo, je pomenuo tenzije u zemlji i upitao je (ona imitira vozača): «Gospođo, hoće li uskoro ponovo rat?» Ona time privlači pažnju publike i pozivaju je na dodatne konferencije.
Ne samo novinari, već i predstavnici nevladinih organizacija dobijaju pažnju i novac za svoje projekte samo ukoliko na sumoran i prijeteći način opisuju etničku segregaciju i otuđenost ljudi. A za karijere diplomata je boravak iza planina u Sarajevu isplativiji ukoliko mogu pričati o opasnim separatističkim tendencijama Srba i islamističkim radnjama Bošnjaka.
I egzistencija samih političara u BiH zavisi od ovog etno-nacionalnog kriznog diskursa. Ovakva situacija se održava doziranim provokacijama. Milorad Dodik, član Predsjedništva iz reda srpskog naroda, govori o ne tako dalekom danu kada će svi Srbi s ove i one strane Drine živjeti u istoj državi. Na to se njegov bošnjački kolega, Denis Zvizdić, kune da su granice BiH zauvijek nepromjenjive.
Slijedi par novinskih naslova koji prouzrokuju pometnju i očinsko uvjerenje da se sve radi u cilju zaštite vlastitog naroda. Dalje se ne dešava ništa. To nije ni potrebno. Jer strategija vladanja se sastoji u tome da se pomoću tema koje izazivaju pometnju održava nizak konfliktni nivo od kojeg svi imaju koristi.
Komšije ne pomažu samo tokom poplava
Ipak je pogrešno vjerovati da birači u zemlji uvijek iznova podržavaju nacionalističke stranke prvenstveno zbog toga što vjeruju u njihovu propagandu i boje se komšija. Većina građana je u stanju prozrijeti ovu igru. Oni postojeće političare na vlasti biraju iz vlastitog interesa. Vladajuće stranke sa svojim sistemima nepotizma su preuzele državne institucije u cijeloj zemlji. Oni kontroliraju pristup pozicijama i poslovima. Ko želi udio u istom, bira one koji su već na vlasti. Zato je za nove aktere tako teško da uđu u igru, jer je za mnoge od onih koji već imaju koristi od postojećeg sistema rizično da svoje nade polažu u novopristigle. To je jedan od glavnih razloga zašto je BiH u političkom smislu tako stabilna.
Mediji, s druge strane, prikazuju sasvim drugu sliku. Prema njima se ne samo u politici, već također i u svakodnevnom životu sve okreće oko etničke pripadnosti i granica. Radio Slobodna Evropa tako izvještava o grotesknoj situaciji u kojoj se nalazi stari bračni par iz jednog malog sela u blizini Doboja. Granica između dva «entiteta», hrvatsko-bošnjačke Federacije i Republike Srpske, prolazi kroz njihovu kuću. Think-tank organizacija ESI iz Berlina se bavila ovom temom i posjetila je bračni par. Stari ljudi su bili zaprepašteni prikazom njihovog života kao balansiranja na žici između dva entiteta. Oni zapravo vode normalan i neupadljiv život. Oboje su Hrvati koji žive u većinski bošnjačkom selu u Republici Srpskoj.
I tamo su se 2014. desile poplave, a komšije su ovom starom bračnom paru pomogle da spasu stoku. Vjerovatno su bili Srbi, kaže gospođa, ali nije sigurna. Međusobno se pomažu i kada nema poplava. Samo: Koji novinar bi pisao o bh. selu u kojem se odvijaju stvari kao u bilo kojem drugom selu?
Privlačnije je nadugo i naširoko pisati o dejtonskom Ustavu, koji, kako se uvijek kaže, jeste zaustavio rat, ali je stvorio nefunkcionalnu državu. Diplomate i međunarodne organizacije redovno kritiziraju preglomazan državni aparat koji je stvorio veliku kastu političara. ESI se takođe bliže bavio ovom temom i prikupio podatke. Poredbena veličina je bila Švicarska, koja je također vrlo decentralizirana država.
Ukoliko se sada u BiH zbroji broj parlamentaraca sva tri nivoa, dakle državnog, entitetskog i kantonalnog, dođe se do broja od 613 zastupnika. Ukoliko se u Švicarskoj zbroje kantonalni parlamenti i dvije komore državnog Parlamenta, dođe se do broja od 2855 parlamentaraca. Međutim, Švicarska ima samo dvostruko više stanovnika. Kod ove sume članova vlade, ovaj odnos iznosi 161:149 u korist Švicarske.
Brojni otoci dobrostanja
Dodatni kliše koji vrijedi preispitati je teza da, obzirom na ovakvo državno uređenje, nije moguća cvjetajuća privreda. Onaj ko potraži, u ovoj zemlji će naći cijeli niz otoka relativnog prosperiteta, npr. u Gračanici, Tešnju, Goraždu. Često se radi o povratnicima koji su, naoružani poduzetničkom hrabrošću, kapitalom i iskustvima iz inostranstva, izgradili uspješna poduzeća: fabrike alata i fabrike dijelova za automobilsku industriju u Goraždu, izrada namještaja u Prnjavoru, proizvodnja pakovanja u Gračanici. U onim slučajevima kada su ovi poduzetnici nailazili na kooperativne vlasti je bilo moguće i u okviru postojećeg pravnog okvira izgraditi poduzeća koja donose profit. Relativna blizina vrlo decentraliziranih vlasti se u tim slučajevima čak pokazala kao prednost.
Ne radi se o tome da se treba govoriti samo o lijepim stvarima u BiH, nakon što se dugo govorilo samo o ružnim stvarima. Nema puno pozitivnih stvari koje se mogu pomenuti u vezi sa ovom zemljom kada se radi o politici. Široko rasprostranjena korupcija je stvarnost, baš kao i kobna vlast stranaka. Moćnici imaju kontrolu nad medijima, koji su finansijski ovisni od njih. A pravda ne samo da je spora, već se često ne usuđuje da jednostavno primjenjuje slovo zakona. Obzirom na blizinu «Europe» i veliku bh. dijasporu, nije čudno da su odlasci i dalje brojni.
Međutim: Trebamo prestati gledati BiH uvijek kroz etničku perspektivu koju nam je nametnuo Andrić. Problemi ove zemlje su isti oni koji se mogu pronaći i drugdje na zaostaloj periferiji Evrope. BiH nije nikakav poseban slučaj, a posebno nije bure baruta.
2 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
ko je autor’
Zamolit ću uvaženog gospodina koji je napisao ovaj,po meni naručeni tekst,da objavi samo nekoliko podataka,a prije svega da ih provjeri i analizira ,jer u ovoj zemlji “blagostanja”se daju samo pogrečni brojevi i stanje u kojem živimo.Recimo neka uporedi,sa brojkama iz zemlje iz koje dolazi…koliko ima penzionera u Republici Srpskoj,i u Federaciji BiH,sa penzijom kod prvih između 100 i 200 Eura,a kod drugih između 150 i 250 Eura.Gospodine od toga žive porodice.Provjerite kolike su zaista plate u oba entiteta,bez prosjeka koji podižu zaposleni u institucijama sistema.Provjerite gospodine koliko ima ministara,zamjenika ministara,i zamjenika zamjenika,a svi imaju automobil i vozača,u ovoj nesretnoj zemlji.Provjerite gospodine koliko u ovoj zemlji ima podparola kojekakvih samozvanih šefova,baraba.Mi imamo 157 ministara gospodine a koliko vi?
Provjerite gospodine koliko je došlo donacija u ovu zemlju,a koliko je zaista upotrebljeno,da nije opljačkano od onih koji su ih dali,i ovih naših kriminalaca.Provjerite gospodine kako je izvršena privatizacija,odnosno kako je uništena jedna jaka privreda,organizovana poljoprivreda,i uređeni sistem privredni u kojima je radilo po 50.000 ljudi,Energoinvest,UPI,i niz drugih.Provjerite gospodine koliko se obogatilo u ovoj zemlji magacionera,šofera,pumpadžija,noćnih čuvara,koji su ušli u Nacionalističke stranke devedesetih godina pješke ili eventualno sa jugićem,stojadinom ,a danas voze Majbaha i imaju kuće na Floridi,Rimu,Beogradu,Zagrebu,Parizu.Ušli su u rat praznih džepova i praznih glava,a izašli iz rata praznih glava i punih džepova,barabe nacionalističke i kriminalci.Provjerite gospodine i objavite koliko BiH ima doktora nauka.Imamo više kupljenih diploma na fakultetima od Bijeljine do Trebinja,nego SAD od istčne do zapadne obale.Gospodine u ovoj zemlji se otvore fakulteti porodični i prijateljski,kumovski,svi se upišu na njega traje pet šest godina,profesori koji nikada nisu vidjeli BiH iznutra potpišu diplome,i fakultet se ugasi.Gospodine provjerite i objavite koliko je mladih,zaista školovanih ljudi otišlo iz ove zemlje.Gospodine provjerite i objavite koliko je ljudi srednje dobi i radno sposobnih,izuzetno pametnih otišlo,otjerano iz ove zemlje.Gospodine provjerite i objavite da li se još i u jednoj zamlji kao ovdje u BiH više isplati lijepiti plakate za stranke nego zaista vrijedno i predano učiti i biti pošten čovjekGospodine provjerite i objavite ako nađete i jednu pozitivnu stvar u ovoj zemlji a da je uradio neko iz vlasti,bili to Bošnjaci,Srbi ili Hrvati.Onim “ostalim”pristup nije nigdje dozvoljen.Koliko bi ja vama mogao moj gospodine još dati zadataka da provjerite i objavite,a da se odnose na anomalije u ovom koruptivnom vladajućem sistemu u BiH.Gospodine provjerite i objavite koliko je pametnih glava kao što je Majkićkina uzelo otpremninu 30.000-50.000 km penzionisalo se danas,a sutra počeli ponovo raditi.Nije mi dobro gospodine,jer je moja penzija 220,00 km,nisam jeo od juče,pa moram prekinuti pisanje.Istražite gospodine sve ovo što sam vam predložio,pa objavite na ovom cjenjenom portalu,ili mi dajte odgovor,a moja adresa je kod ove gospode iz Capitala.Moje poštovanje,Predratni privrednik,”mješovitog” braka,sa “mješovitom” djecom,tako ovdje kažu,operisanog srca sa tri bajpasa,i penzijom kako sam već naveo.Za gimnazijalca koji je završio školu sa ocjenom 5,diplomirao sa ocjenom pet,nikada nisam mogao u ovoj zemlji poštenih ljudi i blagostanja dobiti stipendiju…Ja i moja djeca nismo lijepili plakate,učili smo vrijedno i bili pošteni.Tačka.