BEOGRAD, Radikalizuje se „seljačka buna“ u Arilju. Skupština opštine u četvrtak je jednoglasno usvojila apel kojim se od Vlade Srbije traži obezbjeđivanje jednokratne subvencije proizvođačima, jer „sadašnje stanje prijeti da drastično osiromaši 20.000 stanovnika“ ovog grada. Oglasili su se i malinari nezadovoljni niskom otkupnom cijenom „crvenog zlata“: oni traže subvenciju od 20 dinara po kilogramu, a republičkoj vlasti su dali kratak rok za ispunjenje zahtjeva.
– Vlada ima rok da u petak do 10 časova, izađe seljacima u susret, da donese odluku o subvenciji. U suprotnom, ne preostaje nam ništa drugo nego da uprkos policijskim blokadama krenemo ka Beogradu, uz pomoć sve raspoložive mehanizacije: traktorima, kamionima, automobilima, – rekao je Dragiša Terzić, koordinator Udruženja proizvođača jagodičastog voća „Vilamet“, koje organizuje protest.
Predsjednik ovog udruženja Dragan Bogdanović kaže da su malinari prinuđeni na radikalnije mjere, jer dosadašnji pregovori nisu dali rezultate.
Sa druge strane, stručnjaci ističu da bi se problem proizvodnje malina u Srbiji dugoročno mogao riješiti većom produktivnošću. Prosječan rod malina po hektaru u Srbiji je oko šest tona, i gotovo je za 50 odsto manji od roda u Čileu i Poljskoj, našim glavnim konkurentima na svjetskom tržištu ovog voća. Dok se ova situacija ne promjeni, kako ističe Vojislav Stanković, stručni saradnik Privredne komore Srbije, naši proizvođači malina neće moći da računaju na adekvatan prihod od svoje proizvodnje.
– Naše maline su najkvalitetnije u svijetu, imamo i najveće količine, od njihovog izvoza zarađujemo godišnje oko 200 miliona dolara, ali, u isto vrijeme, produktivnost naših proizvođača je suviše niska – objašnjava Stanković. – Ako se računa da je cijena malina, prema proizvođačima, oko jednog evra, a prinos po hektaru 12 tona, zarada po hektaru je oko 4.000 evra. Kod nas je, međutim, sa cijenom koja je između 80 i 90 evro centa, zarada proizvođača po hektaru teško može da bude viša od 2.500 evra.
Uz to, proizvođači malina, kako kaže Stanković, trebalo bi i međusobno da se udružuju i organizuju. Pravo rješenje za njih, bio bi zajednički nastup i prodaja malina na svjetskom tržištu bez posrednika. Otvaranje svojevrsne svjetske berze malina kod nas, međutim, smatra Stanković, teško je ostvarljivo, dok god u trgovini voćem caruju mješetari i dok god je prisutna siva ekonomija.
Nerealno
Ako bi Vlada Srbije izašla u susret malinarima, moralo bi se za subvencije od 20 dinara po kilogramu obezbijediti između 14 i 16 miliona evra. – Ovi zahtjevi nisu realni – kaže Stanković. – Ako bi se to uradilo, i svi ostali izvoznici poljoprivrednih proizvoda bi od države mogli da traže takvu subvenciju. Takvo rješenje, ako se prihvati, ne bi bilo kvalitetno, odnosno, otvorilo bi mnoge nove probleme. Država je, sa svoje strane, ponudila subvencionisano skladištenje malina u javnim skladištima, ali, ti kapaciteti nisu popunjeni. Novosti
Malinari dižu bunu
