BEOGRAD, Među stečajnim upravnicima sebe dijele na „velike“ i male“. „Veliki“ su oni koji vode od deset do 15 stečajnih postupaka, uglavnom za firme koje imaju veliku imovinu. Za razliku od njih „mali“ jedva da dobiju pokoji predmet, a trenutno je bez ijednog predmeta čak 34 stečajnih upravnika koji imaju licencu, ali ne vode niti jedan predmet. Novi zakon o stečaju, a koji je donijet u nadi da će spriječiti da Srbijom ponovo zavlada po neka „stečajna mafija“, ne ograničava broj predmeta po jednom stečajnom upravniku, ali ne predviđa ni koje bi tijelo bilo nadležno za kontrolu ravnomjerne raspoređenosti i zaposlenosti svih onih koji se danas vode kao licencirani stečajni upravnici.
– Imenovanje stečajnog upravnika je u nadležnosti privrednih sudova, postavlja ih stečajni sudija rješenjem o otvaranju stečajnog postupka, i vrši se metodom slučajnog odabira. Kompjuter ih odabira sa liste aktivnih stečajnih upravnika sa područja nadležnog suda, koju sudu dostavlja Agencija za licenciranje stečajnih upravnika na početku svakog mjeseca – kaže za „Novosti“ Vesna Gaćeša, direktor ove Agencije.
Po njenim riječima, izbor „bez kompjutera“ može da se obavi samo u izuzetnim slučajevima, odabirom sa liste aktivnih stečajnih upravnika za teritoriju cijele Srbije. I to u slučaju da djelatnost stečajnog dužnika, složenost slučaja, ili potreba za specifičnim iskustvom stečajnog upravnika to zahtjeva.
S druge strane, prema saznanjima „Novosti“, situacija u praksi je drugačija: „velikim igračima“ sudovi stalno dodjeljuju nove slučajeve, a „mali“ često ostanu bez ijednog predmeta, ili upravljaju samo automatskim stečajevima, kod kojih su troškovi uvijek veći od „koristi“.
Agencija za privatizaciju, pak, koja ima ulogu stečajnog upravnika kod preduzeća sa većinskim državnim i društvenim kapitalom, ne dozvoljava sebi „luksuz“ da kompjuter bira stečajne upravnike.
– Agencija za privatizaciju je odgovorna za rezultate sprovedenog stečaja, pa stečajne upravnike biramo sa liste aktivnih licenciranih po nekoliko kriterijuma – rečeno je „Novostima“ u Agenciji za privatizaciju. – Prvo, razmatramo pređašnje iskustvo rada sa konkretnim upravnikom, važna je regionalna pozicioniranost stečajnog upravnika, kao i njegova stručnost u određenoj djelatnosti.
U Agenciji ističu da stečajni upravnici sa kojima oni sarađuju vode najčešće po tri do četiri stečajna postupka, od kojih su bar dva manja (firme bez imovine i zaposlenih). Njihov rad kontroliše Agencija za privatizaciju, kroz koju mora da prođe svaki papir, dok Agenciju kontroliše odbor povjerilaca i nadležni Privredni sud.
– Trenutno vodimo oko 500 stečajnih postupaka – navode u ovoj instituciji. – Zbog nekih razmimoilaženja u radu oko 10 odsto povjerenika dobilo je nižu nagradu, jer nismo bili zadovoljni radom, dok smo pet odsto angažovanih stečajnih upravnika promijenili.
Po riječima Vesne Gaćeša, rad stečajnih upravnika, koje imenuje sudija kao fizička lica u predmetima gdje je riječ o privatnoj imovini, kontroliše Agencija za licenciranje stečajnih upravnika.
– Postoje tri vrste nadzora: kancelarijski, gdje se kontrolišu sva dostavljena dokumenta, neposredni nadzor u kancelarijama stečajnih upravnika i rad po pritužbama na rad stečajnog upravnika upućenim od strane trećih lica – ističe Vesna Gaćeša.
Aktivni s licencom
Prema posljednjim podacima, u Srbiji ima ukupno 274 aktivna stečajna upravnika, a to su oni koji imaju zaključenu polisu osiguranja od profesionalne odgovornosti i registrovanu djelatnost. – Njih 34 sa liste aktivnih nije dobilo predmet, ali se većina aktivirala tek krajem godine – ističe Vesna Gaćeša. Novosti
Kompjuter uvijek bira iste stečajne upravnike
