BEOGRAD, Bivša prva dama i sadašnja ministarka inostranih poslova SAD Hilari Klinton to je svojevremeno nazvala “staklenim poklopcem”: u pitanju je nevidljiva, ali gotovo neprobojna granica koja žene u profesionalnom životu dijeli od zaista uticajnih pozicija i stvarnog napretka u karijeri.
Koliko, međutim, žene njenom formiranju i same doprinose i kako treba da se postave da bi u karijeri napredovale u skladu sa svojim profesionalnm kvalitetima i mogućnostima?
Prema podacima njemačkog Instituta za profesionalna istraživanja i istraživanje tržišta rada (IAB), u rukovodstvu 500 najvećih njemačkih preduzeća nalazi se samo 49 žena, što je 2,4 odsto, dok ih je na rukovodećim mjestima u privatnim preduzećima manje od 20 odsto, iako među zaposlenima čine gotovo polovinu. Zbog čega, dakle, žene već odavno nisu našle više mjesta i tamo gdje se donose važne odluke i zašto, uprkos dobrom radu i kvalifikacijama, u karijeri često tapkaju u mjestu, dok njihove kolege napreduju?
Žene sa djecom tri puta manje plaćene od muškaraca
Duga odsustva zbog trudnoće i materinstva svakako predstavljaju dio odgovora na ovo pitanje, kao i diskriminacija od muških pretpostavljenih, ali nova studija Univeziteta Helmut Šmit (HSU) iz Hamburga došla je do još jednog objašnjenja. Prema riječima rukovodioca ove studije, profesora Jerga Felfea, žene žele da vode, ali se retko usuđuju da to zaista i učine jer u poređenju s muškarcima “imaju veće blokade kada treba da projektuju svoju moć”.
Studija, naime, pokazuje da žene još sumnjaju u sebe čak i kad imaju 95 odsto kvalifikacija potrebnih za neki položaj. Barbara Šnajder, književnica, profesionalna savjetnica i stručnjak za tržište iz Hamburga, koja je i sama dugo kao menadžer radila za vodeće koncerne, ovo naziva “efektom Trnove Ružice”, koji se ogleda u tome da čovjek čeka da mu prilike u životu dođu umjesto da sam hrabro posegne za njima.
Najčešće greške
Statistika pokazuje da u zemljama Evropske unije žene čine samo trećinu menadžera. Najviše ih je u Letoniji, 44 odsto, i Litvaniji, 43 odsto, a najmanje na Kipru, 14, i Malti, 15 odsto. Prema podacima iz 2009. godine u Srbiji je bilo 51.500 žena preduzetnika. U 2004. godini žene su prosječno zarađivale 15 odsto manje od muškaraca. Raskorak je bio pet odsto na Malti, u Portugalu i Belgiji, a oko 25 odsto na Kipru, u Estoniji i Slovačkoj.
Druge dvije greške koje žene često čine jesu izbjegavanje da “igraju igrice”, kojima muškarci u profesionalnom svijetu odmjeravaju svoje mogućnosti, i nedovoljno negovanje mreže neformalnih kontakata (izlasci s kolegama u kafanu, održavanje kontakata s poznanicima iz škole i sa studija, kolegama iz struke i slično). Žene se često pouzdaju u zvanične puteve komunikacije i vjeruju da kvalitet govori sam za sebe, dok iskustvo pokazuje da na svoj rad i rezultate zaposleni često moraju sami da skrenu pažnju pretpostavljenih i da o unapređenju, zapošljavanju i funkcijama često odlučuju upravo neformalni kontakti.
Stoga Šnajderova na seminarima koje drži ženama savjetuje prije svega da pretpostavljenima otvorenije predoče svoje ambicije i da obavezno grade i njeguju svoju mrežu kontakata, kako na internetu tako i u realnom životu.
Podaci Republičkog zavoda za statistiku Srbije pokazuju da su žene u Srbiji obrazovanije, ali da se nalaze na nižim rukovodećim pozicijama i da u prosjeku zarađuju manje od svojih kolega. Među izabranim poslanicima Narodne skupštine Srbije 2002. i 2004. bilo je između 11 i 13 odsto žena.
Vlada Srbije 2002. imala je četiri ministarke, baš kao i sada, a 2004. godine bilo ih je samo dve. U tom periodu oko 30,4 odsto žena nalazilo se među zakonodavcima, funkcionerima i rukoviodiocima i menadžerima. Zato je među stručnjacima bilo 53 odsto žena, stručnim saradnicima i tehničarima 59 odsto i među službenicima 53 odsto.
Agresivan nastup
Istraživači sa Univerziteta Virdžinije (SAD) sproveli su višegodišnju studiju u kojoj su 80 mladih žena na postdiplomskim studijama iz poslovne administracije intervjuisali kako bi utvrdili njihove karakteristike ličnosti, nakon čega su tokom osam godina pratili napredak njihovih karijera. Ispostavilo se da su žene koje su imale otvoreno agresivan nastup u karijeri napredovale slabije od koleginica čiji je nastup, uprkos “šefovskoj” prirodi ličnosti, bio ženstveniji i koje su uz ulaganje svjesnog napora svoje ponašanje korigovale tako da ne djeluju suviše bezobzirno i preteće.
Na osnovu toga, dr Olivija Onil, koja je studijom rukovodila, prodornim ženama savjetuje da budu obazrive, da svoju ambiciju pokazuju otvoreno, ali ne i nasrtljivo. Ono u čemu se stručnjaci i istraživači slažu jeste, međutim, da vrijeme uspješnih žena tek dolazi. Muškarci su u međuvremenu stekli povjerenje u njihove stručne sposobnosti i rukovodeće kvalitete, mnoge firme prosto vape za ženskim rukovodiocima, i potrebno je, prije svega, da i one same pokažu više povjerenja u svoje kvalitete i da na pravi način iskoriste mogućnosti koje su im na raspolaganju.
Jedna od najuspješnijih žena u Srbiji, Ana Bovan, direktorka „Bovan Consultinga“, osnivač i izvršni potpredsjednik Srpske asocijacije menadžera i prvi predsjednik Društva lobista Srbije, kaže za “Blic” da su žene u Srbiji jake i sposobne.
– Žena fokusirana na karijeru ima veliko polje za napredovanje u Srbiji. Nema primjetne razlike u odnosu na muškarce. Solidno obrazovanje, motivisanost za učenje, energija, kreativnost, strani jezici i socijalna inteligencija bitni su faktori za uspjeh. Socijalna i istorijska naprslina koja nas je zadesila devedesetih otvorila je jedan novi i veći prostor za naše, inače jake žene. Snalaze se bolje u sličnim okolnostima, vrednije su, znatno manje podložne korupciji i pravi su “evropski model”, kojim bi trebalo da se ponosimo. Veliki zadatak pred državom, koju vode muškarci, jeste da regulativom obezbedi proporcionalno učešće žena i da ga stimuliše. Neprekidno zastupam tezu da su žene na suštinski važnim pozicijama naš veliki potencijal u građenju slike nove Srbije 21. vjeka i imale bi veliku vrijednost u spoljnoj politici – kaže Bovanova.
Ona smatra da građenje karijere u Srbiji za ženu nije ništa teže nego u Francuskoj ili Engleskoj.
– Ako preskočimo specijalne muške bastione, klubove, sportske arene ili zatvorena okupljanja, šanse su velike i nema bitnih barijera. U javnom prostoru žena je slobodna, nema stigme. Ali, ukoliko želi da razvija i porodicu s partnerom, situacija se mjenja u korist muškaraca. Mora biti spremna da pravi kompromise, nema uvijek istinsku podršku, mora biti veoma jaka i istrajna. Naravno, ima mnogo odličnih primjera žena koje su to uspjele – objašnjava Bovanova.
Maja Kovačević, sudija i portparolka Specijalnog suda, kaže da nikada nije imala problema da napravi karijeru.
– Nisam osjetila taj problem u svojoj profesiji. Nikad nisam imala utisak da meni nešto nije dozvoljeno u odnosu na muškarce. Ipak, znam one koji imaju taj problem. Mislim da su donekle i žene zbog svog mentaliteta manje ambiciozne i možda više okrenute porodici nego građenju karijere – kaže za “Blic” Maja Kovačević. Blic