KARAKAS, I pored bogatstva u nafti, u Venecueli je, zbog nedovoljno produktivne poljoprivrede, državnog preuzimanja nekih trgovina i devalvacije domaće valute od 50 odsto u januaru, tržište hrane postalo haotično, ukazuju stručnjaci.
Snabdijevanje siromašnih jeftinom hranom je proklamovani prioritet venecuealanskog predsjednika Uga Čaveza.
On je radi toga eksproprisao prerađivačke firme i trgovine hranom, kao i više od šest miliona akri (1 akra = 0,4 hektara) farmi i rančeva, ubijeđen da Vlada može uspješnije da hrani Venecuelu od privatnog sektora.
Međutim, između 1999. i 2008. venecuelanska proizvodnja šećerne trske je po stanovniku opala za osam odsto, voća za 25 procenata, a goveđeg mesa za 38 odsto, tvrdi poljoprivredni stručnjak Karlos Maćado sa Instituta za više upravne studije. U doba skupe nafte to opadanje poljoprivrede je lako nadoknađivano uvozom piletine iz Brazila, govedine iz Argentine ili mlijeka u prahu s Novog Zelanda.
Pri tom je vrijednost uvoza hrane u Venecuelu povećana sa 1,3 milijarde dolara 1999. na 7,5 milijardi dolara 2008, u kojoj je Venecuela iz uvoza zadovoljavala čak 70 odsto potreba za hranom. Jeftnija nafta i prošlogodišnje opadanje venecuelanske privrede za 3,3 odsto, smanjili su, međutim, obim sredstava na raspolaganju za uvoz hrane. Tako su povremene nestašice nekih proizvoda, redovi pred radnjama i smanjena kupovna moć zbog inflacije svakako doprinijeli opadanju predsjednikove popularnosti u zemlji, pošto ga je prije tri godine podržavalo 70 odsto Venecuelanaca, a danas samo 45 procenata, prenose agencije.
Predsjednik Venecuele je, međutim, za krizu u sektoru hrane optužio vlasnike supermarketa, a Zakonom o zaštiti potrošača od 1. februara dobio je ovlaštenje da ekspropriše bilo koju firmu ukoliko procijeni da je to u nacionalnom interesu. Već sredinom januara ove godine Čavez je tako eksproprisao šest trgovina firme “Exito”, a mjesec dana kasnije lanac “Cada”, sa 35 supermarketa i šest distributivnih centara. Formalni razlog za ove eksproprijacije bio je što su pomenute trgovine u januaru podigle cijene zbog velike inflacije. Međutim, već 9. marta je Vlada dozvolila trgovcima da cijene nekih osnovnih namirnica povećaju za 35 odsto.
Čavezova ideja je da eksproprisane trgovine pretvori u ono što naziva “socijalističkim megaradnjama”, u kojima bi se na jednom mjestu praktično bez ikakvog profita prodavala hrana, tehnički uređaji i odjeća.
Čavez je na lance supermarketa “ljut” još od 2002, kada su veliki proizvođači i distributeri hrane učestvovali u dvomjesečnim obustavama rada širom zemlje, što je gotovo onesposobilo venecuelansku privredu. Kao odgovor na to, Čavez je oformio rivalske mreže Vladinih prodavnica u kojima se sada gotovo isključivo snabdijeva preko četvrtine stanovnika Venecuele.
Najveći lanac državnih radnji je “Mercal”, koji čine 16.600 vrlo raznovrsnih prodajnih objekata – od “bakalnica na uglu” do velikih diskonata. “Mercal” zapošljava 85.000 ljudi, a u njegovim objektima cijene osnovnih prehrambenih proizvoda kao što su šećer, riža i pasulj su i do 40 odsto niže nego one koje je Vlada propisala za privatni sektor. Međutim, ponekad u ovim prodavnicama nema ni osnovnih proizvoda kao što su šećer ili meso, a gondole pune redovima iste robe – uljem, limenkama tunjevine, projinim brašnom ili začinskim biljem u velikim pakovanjima.