BANJALUKA, Nepotrebno je govoriti o panici zbog činjenice da bh. građani dižu svoju oročenu štednju iz banaka, tvrdi Anto Domazet, direktor Ekonomskog instituta u Sarajevu.”Riječ je o nervozi građana, koja je znak početne nesigurnosti. Sada je pitanje hoće li se nervoza pretvoriti u paniku”, kaže Domazet.
Ističe da, zbog globalnih finansijskih poblema, ne možemo govoriti i o krizi u našoj zemlji.
“Kriza u BiH ne postoji. Postojala bi ako bi pao ekonomski rast”, objašnjava Domazet.
Podržava ranije iznesene ocjene da će iduća godina i u BiH biti kritična, a očekuje da će se situacija smiriti zbog uticaja tržišnih faktora. Bankarski sektor u BiH smatra stabilnim i pouzdanim, ali tvrdi da treba ojačati nadzor nad njim sa državnog nivoa. Domazet kaže da je sada ključno ponašanje vlada u BiH, koje su do sada bile pasivne.
“Vlade bi trebalo da reduciraju budžete za narednu godinu”, upozorava Domazet.
Zašto mi osjećamo posljedice svjetske finansijske krize?
Napuhani balon ekonomije u SAD nastao je kao rezultat kreacija novih vrijednosnih papira iz vrlo ograničene ekonomske osnovice. Začetak je u davanju hipotekarnih kredita u masovnim razmjerama za koje su garanciju, odnosno hipoteke predstavljale vrijednosti nekretnina. Kada dobijete kredit od milion dolara za kuću koja je vrijedila milion, a u međuvremenu joj vrijednost padne, doći ćete u situaciju da za 500.000 dolara vrijednosti kuće otplaćujete taj milion. E, tu dolazi do neravnoteže, jer se “prekida” interes da primalac kredita vraća kredit i nosilac hipoteke pokreće postupak prinudne naplate. Kada pokušava da proda tu kuću banka koja je dala hipotekarni kredit iz te vrijednosti može da namiri samo pola datog kredita. Tada u masovnim razmjerama počinje slamanje, ugrožavanje vrijednosti banaka. Iz dobivenih hipoteka banke su kreirale svoje dionice i obveznice koje su počele da prodaju na tržištu kapitala investitorima koji su ih kupovali. A, kada ih oni kupe, oni na bazi tih dionica emituju svoje vrijednosne papire i tako se to razvijalo na širokoj osnovi. Kad je počeo taj obrnuti krug, krenula je nervoza kod investitora, dionice su prodavane u bescijenje i nisu mogle biti vraćene po vrijednosti po kojoj su kupljene. Došlo je do opće panike, općeg sloma.
Kakve lekcije možemo izvući iz ove situacije?
Prva lekcija je da u savremenoj globaliziranoj ekonomiji nema aktivnosti koja nema eksterne efekte bilo po društvo u određenoj zemlji, bilo po druge zemlje u globalnoj ekonomiji. Druga lekcija je da u takvim uvjetima regulacija postaje izuzetno značajna. Kao što moramo regulirati emisiju sumpor-dioksida ili ugljen-monoksida i za to donosimo zakone i međunarodne konvencije, mora se poduzeti nešto i u regulaciji investicionog bankarstva. Kada dođe do sloma, takve drastične posljedice osjeća cijeli svijet.
To je lekcija i za BiH. Kod nas je bilo velikih prigovora na oštru regulaciju Centralne banke BiH po modelu valutnog odbora i poslovnog bankarstva. Zahvaljujući strogom nadzoru poslovno bankarstvo pokazalo je dosta dobre obrambene mehanizme u sadašnjoj situaciji. U BiH postoji razvijeno komercijalno bankarstvo i banke se nisu bavile investicionim poslovima. Sreća je i da strane banke koje su vlasnice 70 odsto bankarskog sketora u BiH nisu imale velike aktivnosti na investicionom tržištu. I zato je bankarski sektor ostao nezaražen u BiH i zato je pod strogom lokalnom regulacijom pokazao dobru kondiciju. Ali, ta lekcija treba da se proširi na to da regulaciju treba još pojačati i ovo je znak da moramo nadzor nad bankama podići na nivo države, na nivo Centralne banke BiH, ojačati taj nadzor, da bude još pouzdaniji i sigurniji.
Govori se o indirektnim štetama finansijske krize za BiH. Kako će se one manifestovati?
Kad je riječ o finansijskom sektoru troškovi kapitala će porasti, raspoloživost kapitala će biti manja, kreditni kriteriji će se pooštriti. Možemo očekivati izvjestan odliv depozita, što znači smanjenje depozitne baze za davanje novih kredita i to će imati refleksije na investicioni sektor, na investicije u realnom sektoru – gradnju koja je započeta, na radna mjesta… Padaće i cijene nekretnina, jer će kreditna sposobnost građana biti umanjena i kapacitet banaka da kreditiraju tražnju za stanovima, poslovnim objektima. Ovo može da pogodi i građevinski sektor, industriju građevinskog materijala. I to može biti ozbiljan faktor usporavanja ekonomskog rasta, jer je građevinarstvo bilo u velikoj ekspanziji. Vjerujem da ono neće biti narušeno u dijelu u kojem se finansira iz javnog sektora, kao što su autoputevi i infrastrukturni objekti.
Kakve će posljedice osjetiti bh. ekonomija?
Što se tiče realnog sektora, on može biti još više pogođen. Najviše se bojim pada izvozne tražnje, da ova kriza pogodi one sektore koji su izvozno orijentirani, prije svega metalni sektor, automobilski, drvoprerađivački sektor, industriju namještaja. Tu možemo očekivati ograničavanje stopa rasta koje su do sada bile impresivne. Može se očekivati i pad domaće tražnje, prije svega na bazi dosta pesimističkih očekivanja u budućnosti, da građani počnu da se sustežu kod potrošnje trajnih dobara, poput automobila, kupovine nekretnina. Razlog za to mogla bi biti i redukcija kredita, jer je veliki dio naše potrošnje, barem oko 30 odsto, finansiran kreditima.
Do kada bi sve to moglo potrajati?
Možemo očekivati da bi takvo ponašanje potrošača moglo biti prisutno barem do polovine naredne godine, a onda, u ovisnosti kako se bude na svjetskom nivou prevazilazila kriza, mogli bismo se nadati preokretu. BiH neće ući u recesiju, kao što mislim da će rijetko koja zemlja u tranziciji biti suočena s tim problemom. To je zbog toga što nije postojao veliki udar krize na BiH i što se nalazimo na takvom razvojnom stadiju da je realni sektor ključan za generiranje ekonomskog rasta. Sada je veoma važno djelovanje vlada. Do sada su one bile iznanađujuće pasivne. Od njih se sada očekuje da doprinesu poboljšanju finansijske situacije u BiH, jer je to područje koje je prvo pogođeno i na neki način blago narušeno. Vlade bi trebalo da preispitaju svoje budžete, pogotovo da reduciraju budžete za narednu godinu, i da mnogo više novca usmjere u podizanje konkurentnosti i intervencije u privredi, a manje u administrativne i druge neproduktivne svrhe. Važno je i preispitati nivo javnih investicija koje nisu u direktnoj funkciji podrške konkurentnosti i razvoju. Mislim da će MMF i Svjetska banka u ovoj situaciji napraviti dobar program podrške javnim investicijama i da bi to u vladi trebalo vrlo ozbiljno razmotriti. Pozitivan je momenat i što IPA sredstva iz Evropske unije mogu da budu upotrijebljena u te svrhe. Potrebno je da se vlade brže aktiviraju na stvaranju uvjeta za osiguranje rasta u novim uvjetima. Za BiH ništa što je manje od dvocifrenih stopa rasta nije zadovoljavajuće.
Da li se može usporiti rast već u ovoj godini?
Možemo očekivati da će biti usporen, ali manje će biti usporen zbog nedostatka ponude novca od banaka, a možda više što investitori zbog visokih troškova kapitala neće biti u poziciji da s takvim entuzijazmom ulaze u investicije kao što su do sada. Mislim da je sljedeća godina kritična i da će se stanje u globalnoj ekonomiji, pa i kod nas, vraćati ka ravnoteži pod uticajem tržišnih faktora. Neće ni izuzimanje depozita beskonačno trajati, neće ni smanjenje ponude novca beskonačno trajati. Sada je pitanje kako prevazići 2009. godinu.
I Vi poput guvernera Centralne banke BiH vjerujete da bi 2009. mogla biti teška?
To je procjena MMF-a koji vidi izlaz ove krize potkraj 2009. godine. U slučaju BiH sve će zavisiti od načina ekonomskog upravljanja, od onoga šta bi država trebalo da uradi. To može za nas biti i brže ako projekti privatizacije i aktiviranje potencijala kojima raspolažemo krenu brže u većem razmjeru.
Uprkos uvjeravanjima, postoji nepovjerenje građana u banke. Da li je veza sa starom deviznom štednjom, koja je pokradena, samo psihološka, kako se sada govori? Imaju li građani razloga da strahuju za svoje uloge?
Tri faktora su potakla snažnu štednju u BiH. Prvi faktor je uvođenje sistema osiguranja depozita, drugi je dobra regulacija bankarskog sistema, a treći ekonomski rast. Ljudi postaju bogatiji, imaju priliku da investiraju na tržištu kapitala, kupuju dionice, da ulažu u nekretnine ili da polažu novac u banke. Neracionalno je taj dohodak ne aktivirati, prvo za svoju korist, a drugo za opću korist. U svemu ovome postoji negativan faktor, a to je štednja iz socijalističke Jugoslavije i situacija da samo građani BiH od svih zemalja bivše Jugoslavije nisu riješili svoje depozite. Rješenje koje je država bila predložila je bilo racionalno. Ali sada je unesena konfuzija, građani su nezadovoljni i to je faktor koji i u psihološkom smislu, ali i pogledu percepcije koči građane. Ne znam koliko su time pogođene nove generacije. Podatak da je 81 milion depozita dignut za mene je krajnje ohrabrujući, jer je to svega oko 1,5 posto ukupnih depozita u BiH. To pokazuje da ekonomski faktori kod građana imaju veoma veliki uticaj. Morate imati u vidu da je veliki dio, od ukupno oko 12 milijardi kredita datih građanima, ima pokriće u depozitima koji su na štednji. Prema tome, nikada se ne može govoriti o mogućnosti dizanja sto posto mase depozita i oni će, što zbog ročnosti, što već zbog angažmana i ekonomskih razloga, sigurno ostati stabilni i neće u ovoj situaciji biti značajnije uzdrmani. Ako mi govorimo o svjetskoj krizi, ne moramo govoriti o krizi u BiH. Kriza u BiH ne postoji. Postojala bi ako bi se pojavila recesija, odnosno pad ekonomskog rasta, i ako bi mnoštvo ekonomskih aktivnosti bilo blokirano i ako bismo imali gubitak radnih mjesta, prekid proizvodnje, neizmiranje finansijskih obaveza kompanija i građana, probleme u osiguranju javnih prihoda. Vidimo da sve to ide prilično normalno i nije pravi način da govorimo o krizi u BiH.
Banke neće raditi protiv svojih klijenata
Da li strane banke mogu izvući novac iz BiH u koferima, kako se dogodilo prije rata? O tome se već počelo pričati.
To su spekulacije i o teome ne mogu govoriti. Tržište je kod nas liberalizirano. Međutim, vjerujem da nijedna banka ne bi radila protiv svojih klijenata, jer je riječ o njenoj reputaciji u ovoj zemlji. Sve one su dugoročno usmjerene na BiH i znaju da će svaka od njih nakon što se smiri blaga nervoza biti dobro procjenjivane od klijenata i dobro će razmisliti kome će svoje depoziti povjeriti na štednju. Prema tome, one se sada iskazuju. Ovo je vrijeme za dokazivanja i banka koja sad pokaže svoju poslovnu sposobnost dodatno će ojačati svoju reputaciju, a što je veoma važno za sve njih. Nezavisne novine