SARAJEVO, BANJALUKA, Tri godine nakon usvajana Zakona o javnim nabavkama BiH, natječaji se i dalje ‘kroje’ po mjeri određenih ponuđača, a za svoje usluge članovi tenderskih komisija bivaju bogato nagrađeni.
U izvještaju objavljenom jesenas austrijska Corporate Information Network, koja djeluje kao servis za investitore, navodi da je korupcija u sistemu javnih nabavki druga najveća prepreka za ulaganja u Bosnu i Hercegovinu (BiH), odmah nakon decentralizovane vlasti. U izvještaju se također navodi da postojeći sistem javnih nabavki omogućava kriminalnim i partijskim grupama da utiču na izbor ponuđača, te da postoje dokazi o zloupotrebi budžetskih sredstava u korist pojedinih ponuđača.
Prema najnovijem istraživanju Svjetske banke o uslovima poslovanja u 178 zemalja, BiH se nalazi na 105., dijelom i zbog toga što sistem javnih nabavki još uvijek nije zaživio u potpunosti, niti je dovoljno transparentan.
Više od polovine ugovornih organa koji su učestvovali u istraživanju Projekta Europske Unije o javnim nabavkama (EUPPP) iz 2006. godine smatraju da je novi Zakon postupke nabavki učinio sporijim i skupljim. Sa druge strane, čak 80 posto poslovnih organizacija smatra da je korupcija važan ili znatan problem u praksi javnih nabavki.
Biti predsjednik ili član tenderske komisije i dalje je unosno zanimanje za zvaničnike i javne službenike.
Ovo dobro znaju Dragan Đuranović (41) i Novak Radojčić (48), funkcioneri opštine Doboj, i glavni akteri u slučaju primanja mita i namještanja tendera iz 2006. godine. No možda ni oni ne bi bili uhvaćeni da nije došlo do razmimoilaženja između saučesnika.
Iz sudske dokumentacije se vidi da je Miroslav Gojić, vlasnik preduzeća IET iz Teslića, stupio u kontakt sa Radojčićem, tadašnjim načelnikom Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove opštine Doboj i zatražio pomoć u dobivanju tendera vrijednosti 126,000 KM za izvođenje radova na polaganju visoko-naponskog kabla i izradu Trafo stanice na Tržnom centru BMD u Doboju.
Radojčić je bio otvoren za saradnju i obećao da će u dogovoru da Đuranovićem, predsjednikom Skupštine opštine Doboj i predsjednikom komisije omogućiti da Gojićevo preduzeće bude izabrano kao najpovoljniji ponuđač, a da se zauzvrat on samo formalno javi kao ponuđač na druga dva tendera.
Đuranović, koji je već ranije osuđivan novčanom kaznom zbog zloupotrebe službenog položaja, zatražio je od Gojića 10.000 KM. Gojić mu je odmah isplatio polovinu tražene sume.
“Znači, imate sumu projekta, koliko vrijedi to nešto i tu se govori u procentima! Nema ono: ‘ej dam ti, daćeš mi, razumijete me”, objašnjava Gojić.
IET je dobio ugovor i završio posao. Sve bi ovako i završilo da je Gojiću opština isplatila sav novac. Ponovo je otišao kod svog prijatelja Radojčića i zamolio ga da urgira kod finansijske službe opštine Doboj. Radojčić je pristao da pomogne, ali je zatražio još novca. Tada je Gojić posumnjao da nešto nije u redu i odlučio je da sve prijavi policiji. Obećano mu je da neće biti sudski gonjen ako bude svjedočio protiv dvojice opštinskih funkcionera.
Đuranović i Radojčić su 2006. godine osuđeni za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita, odnosno protuzakonito posredovanje na zatvorsku kaznu svaki u trajanju od tri mjeseca. Također su novčano kažnjeni, a novac je vraćen Gojiću.
Kako stvari stoje
Što se njega tiče, Gojić kaže da nije učinio nešto pogrešno plativši funkcionerima da dobije ugovor. Kaže da je teško na drugi način pobijediti na tenderima.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su obavili preko stotinu razgovora sa poslovnim ljudima koji su od reda izjavljivali da ne bi prezali od davanja mita članovima komisije i da takvu praksu smatraju normalnom.
Pero Babić, direktor kompanije Trioprint iz Banja Luke kaže da su tenderi “javna stvar da bi neko opravdao da neko uzme pare”. Dodaje da bi rado podmitio komisiju ako bi to bio uslov da dobije posao. “Pa dao bih. Zavisi koliko je težak posao”, kaže on.
Svaka državna ili javna ustanova je obavezna da imenuje tendersku komisiju zaduženu za provođenje natječaja. Komisije se obično sastoje od tri, pet ili sedam članova, zavisno od vrste nabavke, veličine i složenosti. Članovi komisije bi trebali biti pravnici, ekonomisti ili drugi stručnjaci za oblast iz koje se vrši nabavka.
Prema Zakonu, članovi komisije bi morali biti “nezavisni od učesnika tendera” i “fizička lica sa besprijekornom reputacijom”. Svi oni prilikom stupanja na dužnost potpisuju izjave o nepristranosti i čuvanju tajne.
Međutim, poduzetnici sa kojim su razgovarali novinari CIN-a kažu da su članovi komisija u većini slučajeva pristrani pri donošenju svojih odluka. “To su ljudi koji će određenu stvar ‘progurati’ onako kako im je naloženo”, kaže Vojin Mitrović, direktor preduzeća Oktan Promet iz Bijeljine. Mitrović je i predsjednik udruženja vlasnika benzinskih pumpi Republike Srpske (RS).
“Trebalo bi da su to ljudi koji su kompetentni za određenu oblast i za određenu vrstu roba ili usluga. Međutim, u stvarnosti, prije svega, to su ljudi koji su podobni, koji će određene ciljeve provesti u djelo i koji će dovesti do krajnjeg cilja, odnosno odabira ponuđača koji je unaprijed određen” , kaže Mitrović.
Skrivanje pod skute zakona
Ugovorni organi na različite načine izbjegavaju da provedu odredbe Zakona koji propisuje ravnopravan tretman, te dodjelu ugovora najpovoljnijem ponuđaču. Jedan od načina je da se nabavka “rastavi” na dijelove, imajući u vidu da Zakon ne zahtijeva provođenje postupka javne nabavke za ugovore u vrijednosti do 30.000 KM.
Na ovaj način se poslovi veće vrijednosti mogu rascjepkati i dodijeliti prijateljima ili poslovnim partnerima bez provođenja postupka nabavke.
Kako je to moguće pokazuju obavještenja o dodjeli ugovora objavljena u Službenom glasniku BiH od 23. januara 2006. godine. Klinički centar (KC) Banja Luka je tada objavio obavještenje da je od preduzeća Broma Bel iz Laktaša nabavio softver za praćenje hemokultura u vrijednosti od 29.000 KM, starter za kompjutersku obradu hemokultura u vrijednosti 9.191 KM, termostatski modul za detekciju hemokultura ,TBC i izradu testa sterilnosti u vrijednosti od 29.900 KM, te transfuzione sisteme za razdvajanje krvnih elemenata u vrijednosti od 24.603 KM.
Transparency International (TI) BiH je tada primijetio da su prve tri stavke ustvari dio jednog uređaja koji je praktično “rastavljen” na dijelove, čime je izbjegnuto provođenje postupka javnih nabavki. Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS je tada naložilo da se slučaj ispita.
Sumnje TI-a su potvrđene, te je protiv Dragana Kostića, tadašnjeg direktora KC-a podnesena prijava Okružnom tužilaštvu Banja Luka zbog nesavjesnog poslovanja, sklapanja štetnih ugovora i zloupotrebe ovlaštenja.
Mirko Stanetić, nedavno imenovani direktor KC-a kaže da banjolučko tužilaštvo još uvijek istražuje ulogu Kostića u ovoj nabavci. Kaže da je KC nakon toga izmijenio procedure javne nabavke.
Nestručne komisije
Osim korupcije, rad velikog broja članova komisije prati neznanje, a nekad i potpuno nerazumijevanje zakonske regulative. Rijetki su slučajevi da ugovorni organ ima prave stručnjake za javne nabavke.
Nijaz Omeragić, predsjednik komisije za javne nabavke u Kazneno-popravnom zavodu Sarajevo kaže da je tu poziciju dobio na osnovu tridesetogodišnjeg staža u preduzeću, a ne zbog poznavanja problematike.
“Kad sam prvi put pročitao Zakon o javnim nabavkama, nisam bukvalno ništa razumio”, kaže Omeragić. Osnovna znanja kaže da je stekao putem seminara.
Emir Zalihić, direktor prodaje Multimedijalnog kompjuterskog centra (MMCC) iz Sarajeva kaže da postupke javnih nabavki provode neznalice koji odlučuju, boduju, predlažu i biraju pobjednike, bez da razumiju sam proces. “Većina ugovornih organa zadovoljavaju formu samo formalno, znate ono, pravnik, ekonomista, član, predsjednik, itd… Ali što je bitno u svemu tome, od predsjednika komisije, a da ne govorim o članovima, u većini slučajeva su ljudi koji su apsolutno neupućeni u to”, kaže Zalihić.
Amir Pilav, predsjedavajući Ureda za razmatranje žalbi kaže da su Zakon o javnim nabavkama pripremili strani ekspert i da BiH u to vrijeme nije imala vlastitih stručnjaka u ovoj oblasti. Odluke o tome kako tumačiti i koristiti zakon su dovele do teško rješivih problema u praksi.
Za adekvatnu primjenu Zakona o javnim nabavkama odgovorna je Agencija za javne nabavke. Đinita Fočo, direktorica Agencije kaže da je osnovni problem nizak stepen obučenosti kadrova koji provode postupke javnih nabavki. Fočo kaže da je se radi o oblasti koja je još uvijek novina za BiH, jer se primjenjuje tek od 2005. godine.
Stručnjaci Evropske unije koji su u nedavno proveli istraživanje o primjeni Zakona o javnim nabavkama BiH, idu toliko daleko da predlažu ukidanje tenderskih komisija. Nabavke, kažu oni, trebaju biti u rukama profesionalaca koji razumiju procedure i koji neće preferirati pojedine dobavljače.
Zakonom o javnim nabavkama je propisano da preduzeća koja se prijavljuju na tender između ostalog moraju priložiti izvod iz sudskog registra kako bi dokazali da nisu pred stečajem, dokaz o plaćanju poreza, te doprinosa za zdravstveno i penziono osiguranje. Svi ovi dokumenti ne smiju biti stariji od tri mjeseca. Također trebaju dostaviti bankovnu garanciju i dokaz o tehničkoj opremljenosti.
Imajući u vidu veličinu i značaj projekata koji im mogu biti povjereni, kaže Fočo, važnost dokumentacije koja je zahtijeva od kompanija da bi dokazale da nisu pred bankrotom i da ispunjavaju sve svoje obaveze tako je velika da zakon predviđa diskvalifikaciju kompanija koje nisu u stanju da je prikupe.
Međutim, to se ne dešava, a revizori na svim nivoima ukazuju na brojne propuste.
“Uvijek se javi problem ili propust kod dostave potrebne dokumentacije”, kaže Munib Ovčina, viši revizor u Uredu za reviziju institucija FBiH. Određena ministarstva ili budžetske institucije ne primjenjuju Zakon, kaže on.
Preduzeće Putovi iz Gruda je 2006. godine dobilo ugovor vrijedan 4,8 miliona KM za izvođenje radova na sanaciji regionalnih cesta u Hercegovačko – Neretvanskom kantonu (HNK).
Putovi nisu dostavili bankovnu garanciju, niti rješenje o upisu u sudski registar ne starije od tri mjeseca kako je traženo u javnom pozivu Ministarstva prometa i veza HNK. Jedan od uslova tendera je bio i da preduzeće dostavi izjavu o tehničkoj opremi koju ima na raspolaganju za izvođenje radova. Kao dokaz o vlasništvu trebalo je priložiti saobraćajnu dozvolu ili drugi odgovarajući dokument. Putovi su dostavili dozvole čiji je rok istekao u aprilu 2004. i 2005. godine.
Revizori FBiH kažu da je ponuda Putova trebala biti odbačena kao nepotpuna jer preduzeće nije dostavilo traženu dokumentaciju, i da Ministarstvo sa ovim preduzećem nije mogao zaključiti ugovor u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama.
Boro Bukvić, predsjednik tenderske komisije kaže da to nije njegova odgovornost. “Ja nisam policajac… Moj posao nije bio da provjerim da li je auto bio registriran u tom momentu”, kaže on.
Preduzeće Sarajevoputevi je pobijedilo na tenderu za izvođenje radova na rekonstrukciji sarajevske saobraćajnice Marindvor – Baščaršija – Marindvor iz marta 2006. godine. Posao vrijedan blizu 3 miliona KM preduzeće je dobilo premda je prezentiran izvod iz sudskog registra iz jula 2005. godine.
“To je protivno odredbi Zakona”, kaže Fočo.
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo