LONDON – Ove godine je pomjeren sat unaprijed u noći sa subote, 28. na nedjelju, 29. marta. Dva puta godišnje, ritual pomjeranja kazaljki na satu pokreće brojne rasprave o smislu ljetnjeg računanja vremena.
Istina o opstajanju ove prakse leži u bilansima i izvještajima o dobiti moćnih privrednih sektora kojima dodatni sat sunca donosi značajan profit. Dok se većina građana bori sa poremećenim bioritmom i posljedicama izgubljenog sata sna, neki zadovoljno trljaju ruke.
Glavni pokretači modernog ljetnjeg računanja vremena su trgovina i ugostiteljstvo. Privredne komore i maloprodajni lanci među najglasnijim su zagovornicima ove prakse iz jednostavnog razloga: ljudi su skloniji trošenju novca kada je napolju dnevna svjetlost. Dodatni sat sunca nakon radnog vremena podstiče potrošače da, na povratku kući, svrate u prodavnice, obave kupovinu ili se spontano odluče za posjetu restoranu ili kafiću.
Za ugostitelje, naročito one sa baštama, duži dan znači dužu sezonu i znatno veći promet. Turistička industrija takođe ima koristi, jer posjetioci duže ostaju napolju, obilaze znamenitosti i troše više novca na dodatne sadržaje, čime se direktno podstiče lokalna privreda.
Ništa manje ne profitira ni industrija slobodnog vremena i rekreacije. Duže večeri idealne su za sportske aktivnosti na otvorenom, što direktno utiče na rast prihoda u ovom sektoru. Jedan od najupečatljivijih primjera je industrija golfa, koja samo u Sjedinjenim Američkim Državama, zahvaljujući ljetnjem računanju vremena, ostvaruje dodatne prihode procijenjene na 200 do 300 miliona dolara godišnje, jer dodatni sat svjetlosti omogućava igračima još jednu rundu nakon posla.
Sličan trend bilježe i prodavci sportske opreme, roštilja, baštenskog namještaja i opreme za kampovanje, jer ljudi više vremena provode u parkovima, dvorištima i prirodi.
Paradoks
Paradoksalno, praksa uvedena radi uštede energije danas često dovodi do povećane potrošnje goriva, jer građani češće koriste automobile za večernje izlaske, sportske aktivnosti ili kupovinu.
Ipak, ne bi bilo pravedno reći da od ljetnjeg računanja vremena nema nikakve opšte koristi. Jedan od ključnih argumenata u prilog pomjeranju sata jeste poboljšanje javne bezbjednosti. Statistike pokazuju da se u periodu ljetnjeg računanja vremena smanjuje broj saobraćajnih nezgoda, posebno onih u kojima stradaju pješaci i biciklisti. Razlog je bolja vidljivost u popodnevnim satima kada je saobraćaj najgušći.
Takođe, istraživanja pokazuju da duži period dnevne svjetlosti djeluje kao sredstvo odvraćanja od kriminala; stopa uličnih pljački i napada opada jer kriminalci radije djeluju pod okriljem mraka. U tom smislu, društvo u cjelini ostvaruje određenu vrstu neekonomskog benefita.
Koliko su komercijalni interesi snažni, najbolje pokazuje istorija lobiranja u Sjedinjenim Američkim Državama. Tokom osamdesetih godina prošlog vijeka formirana je velika koalicija kompanija, uključujući lance brze hrane i proizvođače roštilja, koja je uspješno lobirala za produženje ljetnjeg računanja vremena.
Vrhunac je dostignut kada je industrija slatkiša uspjela da izbori odlaganje pomjeranja sata do prve nedjelje u novembru. Cilj je bio da djeca za Noć vještica (Halloween) imaju dodatni sat dnevne svjetlosti za sakupljanje slatkiša, što je direktno dovelo do povećanja prodaje slatkiša i kostima. Ovaj primjer jasno pokazuje kako su interesi jedne industrije uspjeli da preoblikuju nacionalni kalendar i utiču na živote miliona ljudi.
Cijena dužeg dana
Međutim, profit koji ostvaruju pojedini sektori dolazi uz visoku cijenu koju plaća cijelo društvo, prije svega kroz zdravstvene posljedice. Nagla promjena remeti ljudski cirkadijalni ritam, što dovodi do gubitka sna, umora i pada produktivnosti. Ekonomska analiza iz 2024. godine procijenila je da ukupni godišnji trošak ljetnjeg računanja vremena u SAD-u iznosi oko 672 miliona dolara, uglavnom zbog zdravstvenih komplikacija i nezgoda.
Istraživanja su zabilježila porast rizika od srčanog udara za oko deset odsto u danima neposredno nakon proljećnog pomjeranja sata, kao i veći broj moždanih udara i povreda na radu.
Ponedjeljak nakon „krađe“ jednog sata sna poznat je kao „pospani ponedjeljak“, dan obilježen padom koncentracije i porastom tzv. cyberloafinga – gubljenja vremena na internetu tokom radnog vremena. Tako, dok trgovci i ugostitelji sabiraju dobit, zdravstveni sistem i poslodavci snose troškove poremećenog sna čitave populacije.
Rasprava o ukidanju ove prakse sve je glasnija, a odluka će zavisiti od toga da li će prevagnuti komercijalni interesi ili briga za javno zdravlje i opštu dobrobit.
Bankar.me