BANJALUKA – Cijene stanova u Banjaluci i dalje nastavljaju da rastu jer je potražnja i dalje velika, pokazuju podaci Zavoda za statistiku Republike Srpske.
U najvećem gradu Srpske je u trećem kvartalu ove godine je prodato 168 novih završenih stanova po prosječnoj cijeni kvadrata od 3.922 KM, što je za 8,4 odsto više u odnosu na treće tromjesečje prošle godine.
Međutim, Banjaluka nije najskuplja. Najveća prosječna cijena je zabilježena u Trebinju gdje su prodata 22 stana po prosječnoj cijeni od 4. 123 KM po kvadratnom metru.
Kada su ostale lokalne zajednice u pitanju najviše završenih i prodatih novih stanova bilo je u Doboju, 212 gdje se pazarilo po cijeni od 2.572 marke po kvadratu.
U Bijeljini je prodat 201 stan, po prosječnoj cijeni od 2.600 KM a u Palama 11 stanova čija je prosječna cijena kvadrata bila 2.395 KM.
Generalno, prodato je 912 stanova za koje je plaćeno preko 131 milion maraka, odnosno 170 više nego u uporednom periodu.
Građevinski investitori su najviše naplatili u Banjoj Luci 38 miliona KM, odnosno 29 odsto, u Bijeljini 27,6 miliona KM, odnosno 21 odsto, te u Doboju 24,5 miliona KM, odnosno 18,6 odsto.
„Prosječna veličina prodatih novih stanova, prema podacima o korisnoj površini, u Republici Srpskoj u trećem tromjesečju 2025. godine je 50 kvadrata“, navode u Zavodu za statistiku Republike Srpske.


7 komentara
Molimo Vas da pročitate sledeća pravila prije komentarisanja:
Komentari koji sadrže uvrede, nepristojan govor, prijetnje, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Nije dozvoljeno lažno predstavljanje, ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Molimo Vas da se u pisanju komentara pridržavate pravopisnih pravila. Komentare pisane isključivo velikim slovima nećemo objavljivati. Zadržavamo pravo izbora i skraćivanja komentara koji će biti objavljeni. Mišljenja sadržana u komentarima ne predstavljaju stavove poslovnog portala CAPITAL.ba. Komentare koji se odnose na uređivačku politiku možete poslati na adresu [email protected]
Da li je čudno, da u gradu u kojem skoro nema nikakve privredne aktivnosti, sa ogromnim brojem državnih službenika a kojima plata raste sporo ili nikako rastu cijene stanova? Da li je to, recimo, predmet nekih složenijih analiza, uz podatak u kojem je i odliv stanovništva ogroman? Kako je ta stanogradnja najednom, pogotovo u posljednjih par godina, postala tako lukrativan posao, i odakle toliki broj “stanograditelja”?
“Stanograditelji”, odnosno investitori su tu jer se to isplati. Da li poštuju sve propise i zakone ili “podmazuju” gdje treba je drugo pitanje. Dok god bude postojala potražnja za stanovima oni će se i praviti. Zakon ponude i potražnje.
Ko kupuje sve te stanove?. Klasična priča vlasti u lokalnim zajednicama je da to kupuje naša dijaspora da se vrati kad odu u penziju i sl. Problem je što se niko ne vraća, tj. ti stanovi, cijele zgrade i čitava naselja zvrje prazna veći dio godine. Niko ne poznaje nikoga ko se penzionisao vani i vratio se ovdje da živi, barem duže od 15-30 dana godišnje.
I onda dolazimo do stvarnih kupaca. Ljudi sa novcem kojima je kupovina stanova način čuvanja kapitala. Što je atraktivnije tržište (Banja Luka, Sarajevo, Trebinje) to bolje jer misle da će tako najbolje sačuvati vrijednost novca.
Odakle su ti ljudi? Šareno prilično. Ima ih dosta iz Srbije, lovatori koji čuvaju kapital, ima dosta domaćih i ima nešto i dijaspore (ali jako malo). Niko ih ne pita kako su zaradili taj novac, državu interesuje samo da plate PDV i porez na prenos (ili kako se već zove). Ima takođe i naših ljudi koji kupuju stanove po Srbiji kao vid čuvanja kapitala. Znam čovjeka iz Trebinja koji svake godine od dobiti kupi stan u Beogradu ili N.Sadu, sve regularno.
Posljedica je da domaće stanovništvo nema šanse da sebi priušti stan sem ako ne želi da se zavali u kredit koji će otplaćivati do kraja života. Još je jedna posljedica da investitori ne prezaju ni pred čim u saradnji sa korumpiranim opštinskim upravama pa zgrade niču tamo gdje nikako ne bi trebale, sa vrlo malo parkinga, a zelene površine su nešto za šta nikad nisu čuli. Tako da važi ona Rambova: “Beton, beton, samo beton! Beton, beton, samo beton! Beton nama treba, Jer iz trave opasno nas ljuta zmija vreba!”
како да неки оперу паре које су покрали а то им је најсигурније
U naslovu piše “cijene stanova”, a ne kako bi trebalo “cijene novih stanova”, tako da i Capital daje svoj skromni doprinos naduvavanju cijena stanova. Ko god planira prodati stan će na osnovu ovog naslova povećati cijenu.
Najjednostavniji odgovor na pitanja “Ko kupuje stanove po ovim cijenama?” bio bi: “Onaj ko ima.”
Stanove u novogradnji kupuju svi koji imaju viška kapitala, kao vid čuvanja vrijednosti novca, kao i oni koji traže krov nad glavom. Prema mojim saznanjima, kupci su vrlo “šaroliki”, od kupaca “iz unutrašnjosti”, do mladih bračnih parova koji uzimaju stanove na kredit, preko zanatlija koji rade privatno i solidno zarađuju, do advokata, ljekara, raznih direktora, i naravno tajkuna.
Tu je i neizbježna dijaspora kojoj su ove cijene od cca 2-2.500 EUR/m2 niske, jer je npr u Beču u predgrađima cijena 6-8.000 EUR, a u centru 12-15.000 EUR/m2.
Usput, stanovi nikad nisu bili jeftini, i cijena po m2 novogradnje je u BL bila u pravilu 2-3 prosječne plate.
dijaspora više nema para , kupuju fiktivni kupci uključeni u pranje para, zato su stanovi svi prazni, posle će kriminalci krenuti na otimanje i pljačkanje stanovništva
Ima dijaspora para, ali su manje više svi zavaljeni u hipotekarne kredite, jer je to način kako se na Zapadu živi. A i ova inflacija je uticala na njih tako da se ne može više ostavljati sa strane kao ranije. Ima i taj faktor da nisu blesavi, ako za slične ili malo veće pare mogu kupiti nešto na moru što bi kupovali u Banja Luci ili Trebinju? Ionako ne misle živjeti tamo već provesti jedan dio godine pošto u većini zemalja penzioner mora živjeti jedan dio godine u zemlji koja mu isplaćuje penziju.
Fiktivni kupci su naravno paravan za neke igrače koji ne bi da im se ime pominje u ZK evidenciji. Ko je sve iza možemo samo nagađati jer se sve to riješava uz pomoć pouzdanih advokata. Tako da ti stanovi zvrje prazni kao mrtvi kapital, a mladi ljudi koji ovdje rade i žive nemaju šansu da ikad kupe stan.
Tako da su na dobitku samo investitori, tj. građevinska preduzeća i oni koji stoje iza njih. Ućare tu nešto i opštine od građevinskih dozvola i sl. I država koja naravno naplati PDV i porez. Ostatak populacije ima samo štete od tog “građevinskog buma”.