BRISEL – Nekoliko zemalja Evrope mijenja pravac ili pravi potpuni zaokret po pitanju upotrebe nuklearne energije, dok vlade traže veću energetsku sigurnost.
Belgija je dospijela u centar pažnje ranije ovog mjeseca kada je njen parlament glasao za ukidanje zakona iz 2003. godine, koji je predviđao postepeno gašenje nuklearne energije.
Usvajanjem ove odluke 15. maja omogućeno je ponovno pokretanje nuklearne industrije u zemlji u budućnosti, uključujući izgradnju novih elektrana.
Prvobitni plan Belgije bio je da do 2025. godine postepeno isključi svojih sedam nuklearnih reaktora, ali je on odložen za 10 godina 2022. zbog energetske neizvjesnosti izazvane ratom u Ukrajini, piše Euronews.
Trenutna konzervativna koaliciona vlada, na čelu sa premijerom Bartom de Veverom, došla je na vlast u februaru i odlučila da je ovakav zaokret neophodan kako bi se zemlja suočila sa energetskim izazovima.
“Znamo da je to izvor energije sa niskom emisijom ugljenika, što znači da možemo ispuniti evropske klimatske ciljeve, ali to je i obilan izvor energije”, rekao je belgijski ministar energetike Matje Bihe.
Dodao je da umaju tri cilja koja dijele sa evropskim partnerima.
“To su sigurnost snabdijevanja, kontrolisana cijena i energija sa niskom emisijom ugljenika. Nuklearna energija ispunjava sva tri kriterijuma”, kaže Bihe.
Belgija nije usamljena – druge članice EU poput Njemačke, Danske i Italije takođe preispituju svoj odnos prema nuklearnoj energiji.
“Mislim da je to očigledno posljedica trenutne situacije, sa ogromnom geopolitičkom neizvjesnošću i još uvijek izraženom zavisnošću od gasa”, rekao je Adel El Gaml, profesor geopolitike energije na Slobodnom univerzitetu u Briselu (ULB).
“Dakle, sasvim prirodno, sve što možemo da uradimo kako bismo se oslobodili zavisnosti od gasa – treba da uradimo. Nuklearna energija je jedan od tih načina”, rekao je El Gaml, koji je i generalni sekretar Evropske alijanse za istraživanja u oblasti energije (EERA), u intervjuu za Euronews.
EU trenutno ima oko 100 nuklearnih reaktora u 12 zemalja – Belgija, Bugarska, Španija, Finska, Francuska, Mađarska, Holandija, Češka, Rumunija, Slovačka, Slovenija i Švedska.
Prema najnovijim podacima Eurostata, skoro četvrtina električne energije proizvedene u EU dolazi iz nuklearne energije.
Nuklearne elektrane emituju malo zagađivača u vazduh, što ih čini opcijom za države koje žele da zadovolje klimatske ciljeve čistom energijom. Ipak, njihova izgradnja i demontaža proizvode velike količine gasova sa efektom staklene bašte.
Protivnici nuklearne energije decenijama ukazuju na probleme obrade dugotrajnog radioaktivnog otpada kao argument protiv izgradnje novih elektrana. Klimatski aktivisti takođe tvrde da oslanjanje na nuklearnu energiju može usporiti razvoj obnovljivih izvora energije.
Zemlje EU preispituju svoj stav
Njemačka je 2011. godine odlučila da postepeno ukine nuklearnu energiju, čime je dodatno učvrstila svoju poziciju vodećeg protivnika nuklearne energije u EU. Taj cilj je ostvaren u aprilu 2023. godine zatvaranjem posljednje tri nuklearne elektrane.
Tokom izborne kampanje početkom ove godine, tadašnji kandidat, a sadašnji kancelar Fridrih Merc, obećao je da će razmotriti ponovno pokretanje nuklearnog sektora.
Iako je Merc u januaru rekao da ponovno otvaranje njemačkih nuklearnih elektrana “vjerovatno neće biti izvodljivo”, to predizborno obećanje označava značajan ideološki zaokret u njemačkoj politici.
Samo prošle nedjelje, kako je prenio “Financial Times”, Mercova vlada je najavila da više neće blokirati napore da se nuklearna energija izjednači sa obnovljivim izvorima u zakonodavstvu EU.
Italija takođe razmatra povratak nuklearnoj energiji. Krajem 1980-ih, Rim je odlučio da prekine sa korišćenjem nuklearne energije.
Ali vlada premijerke Đorđe Meloni postavila je 2030. kao cilj za povratak na nuklearnu energiju, prema riječima ministra za energetsku bezbjednost. Vladajuća koalicija smatra da će ovaj izvor energije pomoći da se osigura energetska bezbjednost i ostvare ciljevi dekarbonizacije.
Iz sličnih razloga, Poljska, koja se oslanja na ugalj, pokrenula je veliki nuklearni program. Varšava je 2022. godine odlučila da izgradi svoju prvu nuklearnu elektranu, a prvi reaktor trebalo bi da bude operativan do 2033. godine.
Ranije ovog mjeseca, Danska, do sada poznata po obnovljivim izvorima energije, objavila je da razmatra ukidanje zabrane nuklearne energije staru 40 godina, te da će analizirati potencijalne prednosti nove generacije nuklearnih tehnologija. A prošle nedjelje Švedska je usvojila zakon o finansiranju nove generacije nuklearnih reaktora.
U međuvremenu, u Španiji se povećava pritisak na vladu da preispita planirano ukidanje nuklearne energije nakon velikog nestanka struje koji je pogodio zemlju krajem aprila.
El Gaml iz EERA predložio je dvije strategije za povratak nuklearnoj energiji, koje nisu međusobno isključive, ali se razlikuju po načinu razvoja.
“Prva je produženje rada postojećih postrojenja koliko god je to moguće. I tu bih rekao da, ako se to može uraditi uz striktne bezbjednosne uslove, treba to učiniti – to je očigledno. S druge strane, ponovno pokretanje nuklearne industrije ili izgradnja novih reaktora je mnogo komplikovanije, jer su najpre potrebni ogromni budžeti. Zatim, tu je i vrijeme potrebno za izgradnju elektrane. To traje oko 10 godina”, dodao je El Gaml.
S obzirom na hitnu potrebu za strateškom autonomijom i borbom protiv klimatskih promjena, kako je dodao, to je veliki problem. Tim prije što “obnovljivi izvori energije mogu biti pušteni u rad mnogo brže”.
Izgradnja nuklearne industrije zahtijeva dugoročnu perspektivu i predviđanje troškova različitih energetskih resursa u dužem vremenskom periodu.
Međutim, kako El Gaml primjećuje, obnovljivi izvori energije funkcionišu po logici smanjenja troškova i tehnološkog napretka, “dok su kod zrelih tehnologija poput nuklearne cijene visoko zavisne od sirovina, poput cementa, čelika – dakle, sirovina čija cijena ima tendenciju rasta”.
Ali nuklearna energija i obnovljivi izvori nisu međusobno isključivi – oni mogu da idu ruku pod ruku, naglasio je on.
Kako bi se stvorila sigurnost u industriji, belgijski ministar energetike Matje Bihe predložio je uspostavljanje zajedničkih projekata i višedržavnih investicija, za koje kaže da će “smanjiti troškove i stabilizovati ulaganja kako bi se povećalo povjerenje kompanija”.