BERLIN, Nekoliko ozbiljnih regionalnih ekonomskih i političkih kriza moglo bi ove jeseni da se spoji u jedan globalni krizni front, ocjenjuje bivši njemački ministar spoljnih poslova Joška Fišer.
“Bubnjevi rata odjekuju glasno kao nikada ranije na Bliskom istoku. Niko ne može da predvidi pravac u kojem će egipatski sunitski islamistički predsjednik i parlamentarna većina predvoditi zemlju. Ali jedna stvar je sigurna: suinitski islamisti su odlučni u namjeri da promijene regionalnu politiku”, piše Fišer za politički magazin “Nju Jurop”.
On ocjenjuje da ovo prestrojavanje ne mora i da bude orijentisano protiv Zapada, ali da će to sigurno postati ako Izrael i SAD izvrše vojni udar na Iran.
“U međuvremenu, u Siriji bjesni građanski rat, u kombinaciji sa humanitarnom katastrofom. Sigurno je da režim predsjednika Bašara al Asada neće preživjeti, ali on je odlučan da se bori do kraja“, dodaje Fišer.
On pravi poređenje sa ratovima na Balkanu i kaže da se ne može isključiti scenario događaja kakvi su se odigrali u BiH i naglašava da postoji opasnost da sirijske vlasti izgube kontrolu nad svojim hemijskim oružjem, zbog čega bi Turska mogla da vojno interveniše.
„Osim toga, sirijski građanski rat postao je poprište bitke za regionalnu hegemoniju između Irana, s jedne strane, i Saudijske Arabije, Katara, Turske i SAD, s druge“, navodi bivši njemački ministar spoljnih poslova.
On ukazuje na mogućnost uključivanja libanske militantne grupe Hezbolah u sirijski konflikt, što bi destabilizovalo i sam Liban i obnovilo građanski rat vođen sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka.
„Da li na Bliskom istoku postoji prijetnja od novog arapsko-izraelskog rata?“, pita Fišer i dodaje da i Turska počinje da se talasa zato što njena velika kurdska zajednica počinje da osjeća sve veće samopouzdanje.
On ocjenjuje da sirijski konflikt počinje da se kombinuje sa krizom u vezi sa iranskim nuklearnim programom. „Paralelno sa sirijskom dramom, retorika u konfrontaciji između Izraela i Irana u vezi sa atomskim programom drastično se zaoštrila“, piše Fišer.
On dodaje da su obje strane sebe svojim potezima dovele u ćorsokak. „Ako Iran popusti i pristane na održivo diplomatsko rješenje, režim će se osramotiti pred domaćom javnosti, što će ugroziti njegov opstanak. Sa stanovišta režima, ugroženo je nasljeđe islamske revolucije iz 1979. godine. Ali međunarodne sankcije nanose štetu i Iran rizikuje da izgubi svog saveznika Siriju“, piše Fišer.
On ocjenjuje da je i izraelska vlast sama sebe dovela u bezizlaznu situaciju na domaćoj političkoj sceni.
„Premijer Benjamin Netanjahu i ministar odbrane Ehud Barak ne mogu da prihvate Iran sa nuklearnim naoružanjem. Oni se ne plaše nuklearnog napada na Izrael, nego nuklearne trke u naoružanju u regionu i dramatičnih promjena centara moći, koje ne bi išle u korist Izraela“, piše Joška Fišer.
On postavlja pitanje šta bi se desilo ako vojna intervencija protiv Irana i njegovih nuklearnih postrojenja ne bi bila uspješna i šta ako Islamska Republika ipak postane nuklearna sila, a režim u Teheranu nakon svega postane još jači.
„Iran takođe nije promislio svoju poziciju do logičnog zaključka. Šta on dobija nuklearnim statusom ako je on stečen po cijeni regionalne izolacije i oštrih sankcija UN u doglednoj budućnosti? I šta ako to pokrene regionalnu trku u atomskom naoružanju?“, napisao je bivši šef njemačke diplomatije.
Rat u Persijskom zalivu uticao bi na izvoz nafte i gasa, a cijene energenata naglo bi skočile, što bi nanijelo ozbiljan udarac globalnoj ekonomiji, koja se već nalazi na ivici recesije, dodaje se u analizi.
„Kina je već u ekonomskim problemima i bila bi najteže pogođena, zajedno sa cijelom istočnom Azijom. Uz ekonomski oslabljene SAD, u kojima slijede predsjednički izbori, sposobnost američkog rukovodstva bile bi ograničene. A da li bi oslabljena Evropa mogla da podnese naftni šok?“, pita Fišer i zaključuje da bi novi ratni sukob samo pogoršao svjetske ekonomske probleme i doveo do pada izvoza.