BANJALUKA, Evropska unija nedavno je usvojila politiku po kojoj će sezonskim radnicima iz trećih zemalja biti omogućeni bolji uslovi rada u smislu minimalne plate i smještaja kako bi se suzbilo iskorištavanje radnika i pretvaranje privremenih boravaka u stalne.
Ovo je ujedno prilika i radnicima iz BiH da iskoriste tržište rada zemalja EU u kojima nedostaje različitih profila radnika koji u BiH nemaju posao.
Mnogi ocjenjuju da je to prilika da se smanji velika nezaposlenost i velika šansa za stanovnike BiH koji već godinama bezuspješno traže posao u BiH.
Naime, prema posljednjim podacima Agencije za statistiku BiH, broj nezaposlenih u BiH je veći od 540.000, a između 50 i 60 odsto mladih do 24 godine nema posao. Prema procjenama analitičara rada u zemljama EU, samo Njemačkoj u narednih 30 godina biće potrebno 300.000 do 500.000 novih radnika, dok Sloveniji, koja je najatraktivnija za građane BiH, nedostaje oko 15.000 radnika.
Trenutno najtraženiji kadrovi u zemljama EU su prodavci i promotori u prodavnicama, a samo u Velikoj Britaniji za ovaj posao ima slobodnih više od 28.000 radnih mjesta. Takođe i Njemačkoj nedostaje 11.000 radnika ovog profila, Belgiji 5.000. Kada su u pitanju stručnjaci za finansije, Velikoj Britaniji nedostaje 27.000 radnika, 4.000 u Francuskoj i 3.200 u Italiji. Među najtraženijim radnicima su i oni za održavanje kuća, konobari i majstori za električne instalacije.
Radnici iz BiH, koji odluče da posao traže u nekoj od zemalja EU najčešće se odlučuju za rad u Sloveniji, prvenstveno jer ne postoji velika jezička barijera, a i blizina doma i porodice igra veliku ulogu. Takođe, radnicima iz BiH odgovaraju uslovi pod kojima ih angažuju tamošnje firme, a prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, koja posreduje pri zapošljavanju radnika BiH u trećim zemljama, u Sloveniji trenutno radi 38.000 radnika porijeklom iz BiH.
Boris Pupić iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH, nedavno je rekao da svaka zemlja unutar EU daje prednost svojim državljanima, poslije čega na red dolaze državljani zemalja koje nisu iz EU.
Prema njegovim riječima, BiH uskoro treba da potpiše sporazum o razmjeni radne snage sa Slovenijom, čime će biti olakšano zapošljavanje državljana BiH u ovoj zemlji.
Kada je u pitanju rad u Sloveniji, ovoj zemlji EU najviše nedostaje kvalifikovanih i visokokvalifikovanih radnika, a velika potražnja je i za ljekarima i ostalim medicinskim radnicima, zbog čega su mnogi već napustili rad u bolnicama u BiH.
Broj medicinskih sestara i tehničara te ljekara specijalista koji su u potrazi za boljim životom i boljim uslovima rada otišli u Sloveniju u posljednjih godinu i po dana niko ne zna, jer precizne evidencije o tome ne postoje.
Razlozi za odlazak su mnogobrojni, a najčešće se navode bolji uslovi rada – od opremljenosti bolnica, organizovanosti, mogućnosti napredovanja, pa do mnogo većih plata.
Od kada je Vlada Slovenije u novembru 2010. godine usvojila Zakon o priznavanju profesionalne kvalifikacije ljekara za zemlje koje nisu članice Evropske unije, mnogo ovdašnjih medicinara trbuhom za kruhom pohrlilo je u tu zemlju, najčešće u gradove kao što su Maribor, Kranj i Ljubljana.
Ranko Palačković, predsjednik Strukovnog sindikata medicinskih sestara i tehničara RS, kaže da svi oni koji odu ne vraćaju se.
“Iako je čak i Slovenija zbog recesije u posljednje vrijeme obustavila prijeme medicinskih sestara, ljudi ipak nalaze način i odlaze. Što se tiče ljekara, dosta ih odlazi sa naših prostora i, koliko znam, do sada se niko nije vratio”, kazao je Palačković i dodao da niko nema evidenciju sa tačnim brojem medicinskih radnika koji su otišli iz RS.
Činjenicu da ovi stručnjaci napuštaju prostore BiH objašnjava riječima da je u pitanju “uređen društveni sistem u kojem se poštuju rad i znanje te kvalitet usluge”.
“Ljudi imaju tako uređen sistem gdje se zna vaša pozicija, zna se tačno šta radite i poštuje se ova struka za razliku od situacije kod nas. Ovdje radite sve i svašta za daleko manje novca. Uslovi koji tamo postoje, od sredstava za rad do zaštite na radu, daleko su kvalitetniji nego ovdje”, kazao je Palačković, ilustrujući to podatkom da medicinske sestre mogu da zarade i do 1.600 evra, što je na prostorima BiH nezamislivo.
Prema iskustvima Palačkovićevih kolega, nakon probnog rada koji moraju proći, a žele da napreduju u struci, to im se bez problema omogućava.
Zabrinjavajući je podatak da je od januara do juna ove godine RS napustilo 170 medicinara, te da nam već sada nedostaje 1.600 ljekara. Procjenjuje se, takođe, da u BiH nedostaje više od 3.000 ljekara te da će se zbog konstantnog odliva kadrova naša zemlja za nekoliko godina naći u nezavidnoj situaciji.
I Miodrag Femić, predsjednik Međunarodne asocijacije doktora medicine za jugoistočnu Evropu, zabrinut zbog svega ovoga, ističe primjer kada je u samo jednom danu iz RS otišlo 11 ljekara.
“To su frapantne stvari koje bi trebalo dobro da zamisle one koje rade zdravstvenu politiku i ljudske resurse. Ono što je bitno u svemu tome jeste da ljudi zbog svoje socio-ekonomske nesigurnosti odlaze sa ovih prostora”, kazao je Femić i dodao da naši medicinski radnici nakon ne toliko komplikovane procedure u Sloveniji imaju iste beneficije kao njihovi radnici.
“Apsolutno imate mogućnost napredovanja, dodatnog posla i slično, što kod nas nije slučaj. Kod nas ako želite da napredujete vi znate kako to ide i po kojem ključu i o tome se ne treba pričati”, naglašava Femić i dodaje da u Sloveniji ljekari i medicinsko osoblje imaju duplo veće plate nego ovdje.
Inače, Vlada Slovenije je u novembru 2010. godine usvojila Nacrt zakona o priznavanju profesionalne kvalifikacije ljekara za zemlje koje nisu članice EU. Ovim zakonom predviđeno je da se skrati zakonska procedura zapošljavanja ljekara sa tri na jednu godinu, a troškove sticanja kvalifikacije snosi poslodavac. Vlada Slovenije odlučila se na ovaj korak jer zbog nedostatka ljekara još nisu ispunili evropski prosjek od 320 doktora na 100.000 stanovnika. U BiH ovaj broj je daleko niži.
Zbog sve većeg broja radnika iz BiH u Sloveniji, a samim tim i većeg broja otkaza kod poslodavaca u Sloveniji, radnici iz BiH mogu ostvariti svoje pravo na nadoknadu preko slovenačkog Zavoda za zapošljavanje.
“Ukoliko diplomatsko-konzularnim predstavništvima podnesu zahtjev za privremeni boravak, radnici iz BiH mogu ostvariti svoje pravo na nadoknadu”, predviđeno je Sporazumom o socijalnom osiguranju između BiH i Slovenije.
Koliko Slovenija poklanja pažnje kada su u pitanju radnici, a posebno oni koji dolaze iz zemalja van EU, govori i činjenica da su slovenačke vlasti objavile crnu listu poslodavaca, prema kojoj je za njih preko 600 donesena zabrana zapošljavanja stranih radnika.
Ova lista je donesena zbog kršenja radničkih prava i treba da djeluje preventivno na poslodavce i na radnike imigrante.
Da ni u Sloveniji nije najbolje kada je u pitanju tržište rada govori i činjenica da su prije nekoliko dana odlučili da mijenjaju Zakon o radu koji uvodi lakše dijeljenje otkaza, a radnicima ukida pauzu od 30 minuta. Prijedlog novog zakona o radu mogao bi da izazove veliko otpuštanje radinka, ali istovremeno i veliki prijem, jer će se poslodavci sa daleko manje straha odlučivati za prijem novih radnika.
Ovim zakonom polusatni odmor više neće biti računat kao radno vrijeme, odnosno neće se računati kao dio radnog dana.
“Nije nam cilj talas otkaza, već uklanjanje administrativnih prepreka za otpuštanje i olakšavanje otvaranja novih radnih mjesta”, rekao je Andrej Vizjak, ministar za rad u Sloveniji.
On je za slovenačke medije istakao da će ovaj zakon ukloniti dtrastične razlike u statusu stalno zaposlenih i zaposlenih na određeno vrijeme, a u tom statusu prevladavaju mlađe osobe.
Zakonom se uvodi period od tri mjeseca tokom kojeg radnik zaposlen na neodređeno vrijeme može dobiti otkaz bez navođenja razloga.
Ovaj prijedlog zakona dostavljen je i predstavljen socijalnim partnerima slovenačke vlade, odnosno sindikatu i poslodavcima s kojima tek treba da započne dijalog, a prema nekim procjenama nakon javne rasprave zakon o radu mogao bi biti izglasan i stupiti na snagu do kraja godine.
Bez obzira na mijenjanje Zakona o radu, Slovenija je daleko odmakla kada su prava radnika u pitanju, a zanimljivo je to što su Slovenci na početku samostalnosti preuzeli zakonodavstvo bivše Jugoslavije iz koje su prvi izašli, što je bilo sasvim dovoljno da stanu rame uz rame po poštovanju prava radnika sa članicama EU.
“U prilagođavanju standardima EU gotovo ništa nismo morali mijenjati. Sačuvali smo standard i prava koja su već postojala prije ulaska u EU. Slovenija je čak pretrpjela neke kritike zbog toga što u poštovanju prava radnika ima previše kruto i nefleksibilno zakonodavstvo. I u Sloveniji, prema izvještajima medija, ima raznih primjera”, rekao je nedavno Krešimir Martinjak, pravni stručnjak firme “Gorenje” i predstavnik zaposlenih u Nadzornom odboru ove kompanije čije je sjedište u Sloveniji.
On isitče da radnih sporova u “Gorenju” praktično nema te da se prilikom otpuštanja viška radnika ne koristi grub način, nego se koriste fleksibilne metode, poput penzionisanja.
Prema pisanju medija, Martinjak je kao prvi sindikalista “Gorenja” bio na preliminarnim sastancima u EU na kojima su poređena prava radnika u zemljama članicama EU sa potencijalnim novim članicama, među kojima su u to vrijeme bili Slovenija, Kipar i Malta.
“Kada smo sve stavili na papir, došli smo do zaključka da su materijalna prava radnika u Sloveniji iznad minimalnog standarda EU. Radnih sporova je bilo više u periodu tranzicije – devedesetih godina prošlog vijeka. U “Gorenju” sam 26 godina i još se nije desilo da plata kasni, čak ni kada se raspadala Jugoslavija.
Svaki pametni poslodavac ima sindikat u firmi iz dva razloga, i to da može teći komunikacija od članova do uprave i da na toj komunikaciji nema šumova. Ako poslodavac ne može dati ni minimalnu platu radniku, postavlja se pitanje zašto uopšte neka firma radi. Materijal možeš uvijek kupiti, ali ako izgubiš dobrog radnika, poslije ga tražiš godinama”, kazao je Martinjak.
U većini slovenačkih firmi je slična situacija, a svaka kompanija koja želi da radi sa inostranstvom, pogotovo sa Evropom, mora da poštuje ljudska prava radnika i da ima standard radničkih prava, jer u suprotnom ni partneri u inostranstvu neće biti zainteresovani da rade sa preduzećima koja se ne pridržavaju tih pravila. To je garancija da fabrika odjedanput neće prestati da radi.
Da u Sloveniji nije baš sve ružičasto, pokazuje primjer građevinske firme “Primorje” u kojoj radnici već mjesecima ne primaju plate, pa bi ova firma ukoliko ode pod najavljeni stečaj mogla izgubiti posao i u BiH, gdje gradi tunel Vijenac. Nezavisne novine
