Šarolike cijene u auto-servisima

BEOGRAD, Prosječan njemački vozač, koji, naravno, mnogo lakše dolazi do automobila od srpskog, svoje vozilo prodaje kada napuni četiri godine.

Razlog je, prema računici tamošnjih automobilskih udruženja, to što održavanje starijih vozila više košta. Češće se kvare, više zagađuju okolinu.
U Srbiji, gdje je prosječna starost voznog parka oko 18 godina, zbog besparice, vozači, pogotovo oni kojima vozila nisu u garantnom roku, sve češće se odlučuju za servis u manjim radionicama, kod „svog majstora“, smatrajući da su popravke u ovlašćenoj servisnoj mreži preskupe.
– Za „punta“ su mi u ovlašćenom servisu samo za redovnu zamjenu ulja i filtera tražili 10.000-12.000. Našao sam radionicu gdje su mi za isti posao naplatili upola manje – tvrdi Zoran J.,iz Zemuna.
U cijenu servisne usluge ulazi cijena ugrađenog rezervnog dijela i cijena radnog sata mehaničara.
– Uvoznik daje preporučenu cijenu radnog sata, ali diler sam određuje kolika će ona biti – kaže Miša Nikolić, direktor Auto- kuće „Voždovac“ u čijem sastavu su ovlašćeni servisi za „Fijata“, „Dačiju“, „Ladu“ i „Renoa“. – Najveća razlika je u cijeni dijelova, jer original uvijek više košta.
U servisima koji nemaju status ovlašćenih ističu da oni nikako nisu „divljaci“, već da i oni raspolažu sa savremenom opremom za dijagnostiku, najsavremenijim alatima, a da cijenu usluge formiraju u zavisnosti od kvara.
– Nije isto da li se mijenja ulje, kaiševi ili se skida mjenjač.Ugrađujemo samo originalne rezervne dijelove koje često kupujemo od uvoznika ili njihovih dilera, pa čak i poddilera. Zašto smo opet jeftiniji je pitanje nad kojim treba da se zamisle u zvaničnim servisima – kažu u AK „Balkan“ u Zemunu. Novosti