BEOGRAD, Najveći je udio stambenih kredita, gotovo 352 milijarde dinara, gotovinskih je 204, a potrošačkih svega 25 milijardi i oni jedini bilježe pad iz mjeseca u mjesec.
Odvajanje novca po plavim kovertama, od kojih je jedna obavezno bila za štednju, odavno je izašlo iz mode, a pitanje je i koliko građana bi imalo u njih šta da stavi. Danas, uplatu koja „legne“ na račun, prvo „pojedu“ nedozvoljeni minus i rata za kredit, a i ono što pretekne, mnogima je jedva dovoljno za hranu. Porodica sa dvoje djece, u kojoj oba roditelja primaju prosječnu platu teško može da preživi mjesec dana. Kako tek žive oni kojima primanja kasne mjesecima, samo oni znaju. I jedni i drugi vrte se u začaranom krugu dugovanja.
Trenutno građani Srbije otplaćuju oko šest milijardi evra duga bankama, tačnije 650 milijardi dinara. Najveći je udio stambenih, gotovo 352 milijarde dinara, gotovinskih je 204, a potrošačkih svega 25 milijardi i oni jedini bilježe pad iz mjeseca u mjesec.
U dinarima se građani Srbije zadužuju po cijeni od 20 odsto, u evrima upola manje. Danas se krediti uglavnom podižu za preklapanje onih starih. Idealno je ako još nešto pretekne preko toga. Podiže se samo keš, a interesantno je da su kamate na potrošačke zajmove veće nego na gotovinske, što nikada nije bilo.
Potrošački i keš krediti u Srbiju su se, nakon devedesetih, vratili na velika vrata ulaskom stranih banaka. Zatvaranjem najveće četiri domaće banke, novi igrači na tržištu dobili su ogroman prostor da se „razigraju“ i dobro zarade na pozajmicama građanima.
– Previše smo se opustili i masovno počeli da uzimamo kredite, ali država nam je dala obrazac, jer se i ona galopirajući zaduživala – smatra ekonomista Saša Đogović.
– Govorili su nam da će dinar biti stabilan i da će plate biti redovne. Situacija je sada potpuno drugačija, ljudi su finansijski iscrpljeni i postali su deo začaranog kruga iz kog ne uspevaju da se izvuku. Dugovi se uvećavaju, a mogućnosti za njihovo vraćanje su sve manje, pa stanovi odlaze na doboš, banke oduzimaju automobile od klijenata koji kasne sa otplatom… Srećni su samo oni koji imaju rođake u inostranstvu, koji mogu da uskoče i popune kućni budžet i oni kojima hrana stiže od rođaka sa sela. Ovo mrcvarenje predugo traje i ako se ne napravi zaokret, bojim se da ćemo hraniti „crnu rupu“, koja će se i dalje produbljivati.
Bojana i Stevan Milojević, iz Beograda, rade u državnim firmama i zarađuju oko 83.000 dinara mjesečno. Imaju dvoje djece, djevojčicu od sedam i dečaka od četiri godine.
– Imamo stambeni kredit i rata nam je 300 evra, sinu plaćamo državni vrtić 8.700 dinara, dok za struju i infostan izdvajamo još minimum 10.000 dinara – priča Stevan Milojević. – Više od jedne plate potrošimo na račune i kredit, a oko 25.000 nam ostane za hranu, garderobu za djecu, kućnu hemiju i sredstva za ličnu higijenu. Ove godine nismo išli na ljetovanje, jer smo lani jedva izdržali dodatno opterećenje, kada je supruga mjesecima otplaćivala putovanje. Kada rođaci u unutrašnjosti čuju koliko zarađujemo, misle da se od ove sume može lepo i lagodno živjeti. Razumem ih, jer je njima još teže, plate su kod njih nerjetko ispod minimalca, a i oni imaju djecu koja idu u školu, plaćaju račune i kupuju hranu.
Naučni saradnik na Institutu društvenih nauka u Beogradu, dr Nada G. Novaković, smatra da je zaduženost pojedinaca sve veća i teže podnošljiva.
– Obična četvoročlana porodica prinuđena je na štednju, odricanja i zaduživanja. Najčešće je to za održavanje minimalnog standarda života, podizanje i školovanje dece, lečenje bolesnih, a najmanje za ljetovanje i luksuz – kaže Novakovićeva. – U krizi se ljudi prilagođavaju, pa rade više poslova za manje pare, a spremniji su i na nove oblike zapošljavanja.
Za mnoge građane, ni krediti više ne mogu biti rješenje, jer je malo onih koji će moći dodatno da se zaduže, jer su već u zajmovima do guše.
– U principu je moguće živeti bez kredita, jer čovek treba da pokuša da troši onoliko koliko ima – smatra Dejan Gavrilović, predsjednik Udruženja korisnika bankarskih usluga „Efektiva“.
– Za ljude koji imaju mala primanja, ona su razlog više da ne ulaze u dugove, jer će im se rate odbijati od narednih plata i na raspolaganju će imati još manje novca. Neko uzme i do 1.000 evra kredita za letovanje, a moj savet ljudima je da je bolje da jednu godinu pauziraju, pa da štede za sledeću i da tako izbegnu uzimanje kredita i kamatu. Postoje stvari koje su neodložne i trebaju nam odmah, poput rešavanja stambenog pitanja i tada je razumno pozajmiti novac. Život na dug i na kredit je život unapred i nikako nije dobar– kaže Gavrilović.
ZA BOGATE NEMA KRIZE
Nejednaskosti se uvećavaju, posebno ekonomske. Prošle godine je broj prijavljenih građana Srbije sa zaradom od 22 miliona evra mjesečno porastao i bilo ih je 100, dok ih je 2012. bilo 88 – napominje Nada Novaković. – Neki od njih su na Forbsovoj listi najbogatijih ljudi svijeta. To je sasvim u duhu raslojavanja u svijetu, u kome se teret krize prebacuje na niže klase i slojeve.
Novosti
