SARAJEVO/BANJALUKA, BiH i njene institucije, na čelu s Ministarstvom spoljne trgovine i ekonomskih odnosa (MVTEO), debelo kasne u odnosu na države regije kada je u pitanju ispunjavanje ciljeva iz Strategije ekonomskog razvoja jugoistočne Evrope 2020. godine.
Politika, nerad, nezainteresovanost ili neki četvrti faktor, već u startu zakočili su usvajanje Akcionog plana za ispunjavanje ciljeva iz Strategije.
Naime, Strategija jugoistočna Evropa 2020. zamišljena je kao ambiciozni globalni regionalni projekat, koji bi trebalo da doprinese poboljšanju ekonomija i zapošljavanju čak milion ljudi! Iako su u državama regije još prije dvije godine načinjeni prvi koraci, trenutni ekonomski pokazatelji znatno su lošiji, dok je istovremeno BiH, zbog komplikovanog političkog uređenja, javašluka i mnoštva adresa za odlučivanje, ponovo “ružno pače” u očima Evrope i susjeda. Na to je, uostalom, ukazano i na junskom sastanku Savjeta za regionalnu saradnju u Bukureštu. Vrijedi podsjetiti da je i sama Nevenka Savić, direktorica Direkcije za evropske integracije (DEI) BiH, priznala da BiH u međuvremenu nije usvojila ni akcioni plan kojim se definiraju aktivnosti na poboljšanju stanja bh. ekonomije.
Konsultacije po ovom pitanju trebalo je da provede MVTEO BiH, no ovdje smo se opet uvalili u blato vlastitih intriga i međusobnih optužbi za pokušaje centralizacije ekonomije, odnosno prenosa nadležnosti. Kako navode iz MVTEO, djelovanje po tom pitanju u startu je pogrešno realizovano.
“Nakon potpisivanja Izjave o prihvatanju Strategije razvoja JIE 2020. od strane prethodnog ministra (Mirko Šarović), pristupilo se navodnom akcionom planu, a što je podrazumijevalo njegovu izradu od strane eksperata, uz učešće subjekata koji uopšte nisu raspolagali ovlaštenjima. Pri tome, ne samo da niko u proces izrade Nacrta akcionog plana nije uključio predstavnike nadležnih institucija, već je predviđena realizacija aktivnosti koje podrazumijevaju prenos nadležnosti i centralizaciju”, ističu iz Ministarstva te zaključuju da bi, “ukoliko bi neko pokušao da nametne Nacrt akcionog plana u njegovoj originalnoj verziji, on bio osuđen na propast”.
Kao dodatnu dimenziju u cijeloj konfuziji navode činjenicu da nije određen “ni politički ni tehnički koordinator za provođenje aktivnosti i monitoring”.
“Drugim riječima, Savjet ministara BiH nikada nije usvojio odluku po kojoj bi to trebalo da bude naše ministarstvo. Stoga, kao jedini logičan koordinator u ovom kontekstu nameće se tijelo opštijeg karaktera – Kabinet predsjedavajućeg Savjeta ministara, kojem bi tehničku podršku pružala Direkcija za evropske integracije BiH”, zaključuju u MVTEO.
Dalje navode da su u međuvremenu, ipak, prikupili komentare i sugestije nadležnih tijela u BiH na Nacrt akcionog plana, koji su izradili spoljni eksperti, te da će ga uputiti Savjetu ministara na razmatranje.
U Kabinetu predsjedavajućeg Vjekoslava Bevande, međutim, odbacuju svaku vrstu odgovornosti.
“Da je Ministarstvo dostavilo prijedlog takve odluke, Savjet ministara bi o njoj raspravljao i donio odgovarajuće zaključke te stoga ne možemo komentarisati navedeni dio iz odgovora MVTEO”, kazali su u Bevandinom kabinetu.
Saša Grabovac, izvršni direktor Udruženja ekonomista SWOT, smatra da je prevashodno sama Strategija zamišljena preambiciozno.
“Očigledno je da se neke međunarodne obaveze potpisuju pod pritiskom, kao što je očigledno i da je kapacitet naših institucija mali. Mi nemamo dovoljno kvalitetnih ljudi, ne postoji planski pristup, zbog čega, nažalost, nećemo ni moći povući masu finansijskih sredstava iz IPA i drugih fondova”, ističe Grabovac.
On navodi da sve polazi od složenog političkog i državnog uređenja u BiH, uz krucijalnu činjenicu da je u svim institucijama vlasti negativna selekcija i manjak kvalitetih kadrova.
“Istovremeno, zanemarivanje postojećeg uređenja je medvjeđa usluga BiH, jer onda dobijamo blokadu procesa”, zaključuje Grabovac.
Ismet Bajramović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, smatra da to što bh. institucije kasne s ispunjavanjem ciljeva iz ove strategije pokazuje na pasivan odnos vlasti prema ključnom problemu u državi – nezaposlenosti.
“Mi imamo Agenciju za rad i zapošljavanje BiH i to je sve, a što se tiče vlasti, koja bi trebalo da stvara preduslove za zapošljavanje, tu nema angažmana. Sve to pokazuje koliko im je ‘bitan’ najveći problem ovog društva. Sve drugo im je bitnije od toga”, kazao je Bajramović.
Komentarišući činjenicu da BiH i njene institucije kasne u odnosu na države regije kada je u pitanju ispunjavanje ciljeva iz Strategije ekonomskog razvoja, iz Unije udruženja poslodavaca RS kazali su da je bh. državni aparat najsloženiji u cijeloj Evorpi, što je jedan od razloga za ovo kašnjenje.
“To se, između ostalog, odražava i na dovođenje investitora u BiH”, kazali su iz Unije udruženja poslodavaca RS.
Iz svega proizilazi da je, iz perspektive BiH, teško, gotovo nemoguće usvojiti ovakav dokument bez širokog konsenzusa ključnih političkih faktora. Da li će do toga doći – teško je predvidjeti, no vrijedi podsjetiti da je stanje ekonomije u BiH gotovo bezizlazno, dok je broj nezaposlenih dostigao oko 550.000.
Svilanović: Stanje ekonomije ključ za ulazak u EU
Strategiju razvoja jugoistočne Evrope 2020. prošle godine su podržale vlade svih sedam zemalja učesnica: Srbije, Hrvatske, BiH, Makedonije, Kosova, Crne Gore i Albanije. Vlade su se obavezale da će raditi na ispunjavanju ciljeva: poboljšanje ekonomije, zapošljavanje, finansiranje zajedničkih naučnih programa, uspostava bolje saradnje i zajedničke energetske i transportne infrastrukture itd. No, prema riječima Gorana Svilanovića, generalnog sekretara Vijeća za regionalnu saradnju, rezultati nisu zadovoljavajući jer su se prilike u EU nakon posljednjih izbora promijenile. Stoga Svilanović upozorava da je regija na početku potpuno novog procesa pridruživanja, u kojem će ekonomija i stanje ekonomije u svakoj pojedinoj zemlji biti ključno za odluku o pridruživanju EU. Nezavisne novine
