BEOGRAD, Srbija računa na trogodišnji aranžman sa MMF-om, ali ekonomisti upozoravaju da će za to biti neophodno ispuniti oštre uslove te finansijske institucije.
Manje plate i penzije, smanjenje broja zaposlenih u javnom sektoru, bolja naplata poreza i reforma penzionog sistema, uslovi su koje bi Međunarodni monetarni fond (MMF) postavio Srbiji da bi joj odobrio trogodišnji aranžman, tvrde ekonomisti, mada još nije poznato o kakvom aranžmanu bi se pregovaralo.
Nadležni složno poručuju da je trogodišnji aranžman sa ovom međunarodnom finansijskom institucijom neophodan, ali ne izlaze sa stavom o kakvom je tipu aranžmana riječ.
V.d. ministra finansija Dušan Vujović poručio je da Srbija računa na aranžman, što je odmah za njim izjavila i potpredsjednik vlade Kori Udovički.
Guverner NBS Jorgovanka Tabaković bila je nešto preciznija i izašla sa stavom da je Srbiji dovoljan aranžman iz predostrožnosti, jer su devizne rezerve dovoljno visoke.
Sagovornici Tanjuga, međutim, ne isključuju mogućnost da se nadležni ipak odluče za stend-baj aranžman na tri godine, koji bi pokrio i 2016. i 2017. godinu, kada će na naplatu najviše stizati spoljne obaveze Srbije.
Ekonomisti upozoravaju da vrijednost aranžmana ne bi smjela da pređe dvije milijarde dolara, jer bi u tom slučaju cijena za nas bila previsoka, odnosno Srbija bi morala da plaća penale.
Profesor Ekonomskog fakulteta Milojko Arsić ocijenio je za Tanjug da to Srbija ipak trebalo da sklopi čvršći, obavezujući stend-baj aranžman.
“Fiskalna situacija je teška, a deficit iznosi oko 8,5 odsto bruto domaćeg proizvoda što će ove godine biti najviši deficit u Evropi. Pred Srbijom zato stoje teške mjere u narednim godinama. Podrška MMF-a je važna, kako bi oni koji nam pozajmljuju novac mogli da budu sigurni da ćemo zaista sprovesti neophodne reforme“, rekao je Arsić.
Govoreći o mogućim uslovima koje MMF može da postavi Srbiji kako bi ušli u aranžman, Arsić kaže da će ta institucija sigurno tražiti da ih vlada obavještava o tome kakavi su planovi u pogledu rebalansa budžeta za ovu godinu i fiskalne politike za sljedeću, a možda i naredne dve godine.
“Moguće je da će oni tražiti i da se ispune takozvani prethodni uslovi. Na primjer, da se prvo usvoji adekvatan rebalans i da se vlada ugovorom obaveže da će smanjiti deficit navodeći i konkretne mere koje planira da sprovede”, rekao Arsić.
On je poručio da će mjere sigurno podrazumevati krupne uštede na najkrupnijim pozicijama rashoda – platama i penzijama, ali i planove za rješavanje problema u javnim i drugim preduzećima.
“Vjerujem da će MMF tražiti da se poboljša naplata poreza. Oni će takođe vjerovatno instirati i na konkretnim planovima, jer načelna opredjeljenja od ranije nisu dala očekivane rezultate“, smatra Arsić.
Profesor Beogradske bankarske akademije Zoran Grubišić podržava namjeru države da sa MMF-om sklopi aranžman iz predostrožnosi, ali ne isključuje sasvim ni mogućnost da se ipak “ide na stand-baj aranžman”.
“Biće ključno da vidimo koje ćemo uslove preuzeti, jer će to biti precizni uslovi. Po pravilu se oni odnose na targetiranje budžetskog deficita i tražiće se određene reforme na kojima MMF u tom cilju uvijek insistira, poput reforme javnog sektora, smanjivanje broja zaposlenih, reforma penzijskog sistema”, rekao je Grubišić Tanjugu.
Grubišić je objasnio da su u klasičnom stend-baj aranžmanu uslovi strožiji, jer se novac povlači u tranšama. Tada, kaže on, posjete MMF-a, takozvana revizija aranžmana, dolaze obično na svakih šest meseci da isprate da li se održavaju cilljeve preuzeti prilikom ulaska u aranžman.
“Nama je najveći pritisak održavanje spoljne likvidnosti i to upravo u godinama koje dolaze. Pogotovo su kritične 2016. i 2017. kada najviše pristižu kreditne obaveze koje imamo prema inostranstvu. Moguće je da će biti nužno da se uvećaju devizne reserve, jer tome i služi stend-baj aranžman. Trogodišnji aranžman tačno pokriva period kad je najveći pritisak spoljne likvidnosti”, navodi Grubišić.
On je dodao da, pored toga što i dalje nije izvesno o kakvom je tipu aranžmana riječ, ostalo je i pitanje vrijednosti.
“To će zavisiti od naše kvote u MMF-u. Vrijednost aranžmana ne bi trebalo da pređe 300 odsto naše kvote, jer onda možemo da računamo na nižu kamatu. Ako bude veći iznos aranžmana, plaćaćemo penale”, upozorava Grubišić.
Inače, kvota Srbije u MMF-u od kako je nasljedila članstvo nekadašnje države Srbije i Crne Gore iznosi 467,70 miliona specijalnih prava vucenja, što je oko 700 miliona dolara.
Milojko Arsić podsjeća da bi potpisivanje sporazuma omogućilo da Srbija ima pristup međunarodnom finansijskom tržištu i da se zaduži pod povoljnijim uslovima.
“Bez aranžmana, kad zemlja ima ovako veliki deficit i ovako visok nivo duga, može da se dođe u situaciju da investitori ne žele da pozajmljuju, a to vodi u krizu javnog duga”, poručuje Arsić. Tanjug
