BANJALUKA, SARAJEVO, Poljoprivrednici u BiH u proteklom periodu smanjili su za duplo proizvodnju pojedinih vrsta povrća, a kako najavljuju, ovaj trend mogao bi da bude nastavljen i tokom predstojeće sezone.
Da je iz godine u godinu sve manje proizvedenog domaćeg povrća pokazuju i statistički podaci.
Primjera radi, u BiH je 2012. godine proizvedeno 299.935 tona krompira, što je za oko 130.000 tona manje nego 2008. godine.
“Mrkve je 2008. proizvedeno 27.609 tona, dok je četiri godine kasnije proizvodnja upola manja. Ista situacija je sa kupusom i keljom, čija je proizvodnja u istom periodu smanjena za oko 20.000 tona”, kažu u Agenciji za statistiku BiH.
Komentarišući ove podatke, poljoprivrednici navode da domaću proizvodnju najviše uništava uvoz, ali i to što sve manje građana želi da se bavi obradom zemlje i proizvodnjom povrća.
“Uvozimo ono što nije naše i to prolazi na tržištu, a samim tim zaustavljamo domaću proizvodnju. Nemamo podsticaja na krompir i mrkvu, zbog čega se djelomično i dešava ovakav scenario”, kazao je Ljubo Maletić, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Semberije.
Ističe da na proizvodnju utiče i cijena, koja je za pojedine vrste povrća veoma niska, zbog čega se tek malom broju ratara isplati ulagati u proizvodnju. Kaže da se zbog toga i u idućem periodu može očekivati sličan scenario – uvećan uvoz povrća i smanjena domaća proizvodnja.
“Zbog toga se poljoprivrednici sve češće odlučuju da siju samo za vlastite potrebe”, ističe Maletić.
Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednika i mljekara RS, naglašava da su krompir, mrkva, grah, kupus i kelj kulture koje, kako kaže, “traže motiku”, a nju niko danas neće u ruke.
“Niko neće da radnu snagu iskoristi u ove poslove. Mnogima je zanimljivije da šetaju ulicama i ispijaju kafe u kafićima i pritom kukaju kako nema posla. Kada se takvim ljudima ponudi da beru voće i povrće za dnevnicu od 40 ili 50 KM, samo odmahnu rukom”, kaže Usorac.
Branko Mastalo, predsjednik Udruženja proizvođača povrća RS, ističe da domaću proizvodnju, pored prevelikog uvoza, utiču i vremenske neprilike, koje su posljednjih godina bile česte.
“Jedan zemljoradnik mi je rekao da mu nije žao što mu je povrće propalo, već što je ‘poginuo’ radeći za ništa. Ljudi dižu kredite da bi posijali krompir ili luk, a naiđe period suše i sve im uništi”, ističe on.
Prema njegovim riječima, povrtarstvo je uvijek stajalo po strani, dok su se neke grane poljoprivrede davno izborile za status.
“Prošlo je vrijeme domaćeg sjemena, primjera radi, paradajza čije je sjeme bilo džabe, a sada su sve sami hibridi”, naglašava on.
Sead Jeleč, sekretar Udruženja poljoprivrednika u BiH, kaže da je agrarna politika, kada je riječ o povrću, zapostavljena.
“Zbog toga povrtari imaju novčanu podršku samo ako svoje proizvode isporučuju industriji”, rekao je Jelač. Nezavisne novine
