BEOGRAD , Čokolada od sto grama, litar jogurta, pavlaka od 200 mililitara, špagete od 500 grama i kilogram hljeba preko noći su, kako piše današnji Blic, zamijenili 20 grama lakša čokolada i pavlaka, manje pakovanje špageta i pola kilograma lakši hljeb.
Kako se dalje kaže, manje krekera u pakovanju, izdignutije dno tegle da u nju stane manje sadržaja, uže kutije muslija koji isto izgledaju na rafovima, manje listića u rolnama toalet papira, više vazduha u kesicama sa grickalicama, sve manja pakovanja deterdženta koji može da opere istu količinu veša, samo su neki od primjera kojima proizvođači pribjegavaju u kriznim vremenima.
Po svemu sudeći, kompanije su krenule od pretpostavke da potrošači burnije reaguju na poskupljenje nego na, ne toliko vidljivu promjenu gramaže.
Pored toga, navodno su istraživanja pokazala da su nam sve malobrojnije porodice i da je sve veći broj jednočlanih domaćinstava, pa se stvorila potreba za manjim pakovanjima koja se ne uklapaju u tradicionalne kategorije, piše Blic.
Ipak, u najvećem broju slučajeva, smanjenje gramaže se dogodilo bez prethodnih obavještenja ili promjene prepoznatljive ambalaže.
“Do prije nekoliko godina bilo je lako uporediti cijene različitih proizvođača. Danas je to nemoguće. Ipak, da bi zaštitio potrošače, zakonodavac je obavezao proizvođače da na svakom proizvodu jasno istaknu deklaraciju, pa savjetujemo građanima da čitanju deklaracije kako bi znali šta kupuju, pogotovo zato što i dalje ima pozitivnih primjera proizvođača koji nisu smanjili težinu proizvoda”, prokomentarisao je za Blic predsjednik Pokreta potrošača Petar Bogosavljević.
EU je 2009. godine ukinula regulativu o standardnoj veličini pakovanja određenih namirnica. Ali, i obavezala prodavce da istaknu cijenu po jedinici mjere. Nešto slično postoji i kod nas, ali ne postoji akt koji propisuje obaveznu veličinu slova.
Važno je da cijena bude vidljiva, ali ne i gramaža. Tako, inspektori mogu da kazne trgovce, ako ne istaknu cijenu, ali ne i ako je ona nečitko napisana. Blic
