BRISEL, Netržišno poslovanje velikih trgovinskih lanaca i njihovo ucjenjivanje dobavljača prijete da ugroze sektor poljoprivrede i industriju hrane, saopštilo je savjetodavno tijelo EU Evropski ekonomski i socijalni odbor (EESC).
Najčešći oblici pritiska su snižavanje maloprodajnih cijena bez nekog posebnog razloga, kašnjenja u plaćanju i jako dugi rokovi plaćanja. Međutim, odnos trgovaca i dobavljača karakterističan je najviše po prevaljivanju troškova reklamiranja na dobavljače, kao i po retroaktivnom snižavanju cijena proizvoda u slučaju da se nisu prodavali kako se to očekivalo. Ovo tijelo koje okuplja predstavnike civilnog sektora traži od Komisije da reaguje i poveća transparentnost strukture cijena i rabata kako bi se saznalo koliko proizvođač zaista dobija za svoje proizvode.
“Neravnoteže na tržištu utiču i na potrošače i na snabdjevače”, saopštio je EESC zatraživši da budu zaustavljeni ovi dramatični trendovi koji su eskalirali u krizi. Primjećuje se da su žrtve politike lanaca samo dobavljači iz sektora hrane, ali ne i drugih proizvoda, i da kršenje ugovora ne postoji između dobavljača i poljoprivrednih proizvođača.
Generalno, između trgovaca i ponuđača dominiraju dvije vrste odnosa. Prvo, svi troškovi poput reklama, promocije robe, distribucije i skladištenja su na snabdjevačima robom. Lanci to postižu tako što nameću razne troškove, kao što su nadoknade za veću vidljivost robe ili troškovi za promotivne liflete.
Druga vrsta zloupotrebe je u tome što trgovinski lanci svoje poslovne rizike takođe prebacuju na dobavljače. U praksi to podrazumijeva izmjenu već dogovorenih cijena u zavisnosti od toga koliko se dobro proizvod prodavao.
Dobavljači prihvataju ovakve uslove jer nemaju izbora. Proizvode ne mogu da plasiraju mimo trgovinskih lanaca, zbog čega i potpisuju ugovore nadajući se minimalnom profitu. Pošto se svi lanci ponašaju isto, teško je odlučiti sa kojim lancem je bolje sarađivati.
“Činjenica je da nekoliko trgovinskih lanaca kontroliše većinu tržišta i nameće svoje uslove snabdjevačima. Sloboda ugovaranja je ideja koja postoji samo na papiru”, smatra EESC. Odbor koji čini više od 300 članova, među kojima su organizacije civilnog društva, ocjenjuje da je riječ o oligopolu koji izaziva poremećaje na tržištu i naširoko ugrožava kupovnu moć potrošača.
U izvještaju se navodi da u svakoj zemlji najveći lanci čine oligopol. Oligopol na tržištu postoji kada ima samo nekoliko prodavaca, a puno kupaca.
Odbor navodi da nema sumnje da članovi ovih oligopola predstavljaju jedan drugom konkurenciju, ali isključivo preko leđa njihovih klijenata, a naročito malih i srednjih preduzeća. Kupci su u boljoj poziciji budući da više mogu da biraju.
“EESC želi da stane na put takvom ponašanju”, kaže Igor Šarmir iz Udruženja poslodavaca Slovačke, koji je izvjestilac EESC za sektor velikoprodaje.
Iako je Evropska komisija ustanovila Visoku radnu grupu za bolje funkcionisanje lanca snabdijevanja hranom, učesnici dosad nisu mogli da se dogovore o osnovnim principima borbe protiv nelojalne konkurencije.
Samoregulacija nije dala rezultata ni na nivou EU, ni na nacionalnom nivou. EESC zato traži da se donese obavezujući pravni dokument što hitnije kako bi se ohrabila fer konkurencija i da se reaguje protiv nezakonitih oligopola.
Od Komisije se traži da se pozabavi ozbiljnije uticajem oligopola, a kao konkretna mjera predlaže se veća transparentnost u sistemu rabata. Kako je predloženo, treba natjerati lance da u računicu konačne cijene ubace sve troškove kako bi se vidjelo koliko tačno proizvođač dobija za svoje proizvode.
EESC takođe traži da Komisija nadležnim tijelima za konkurenciju pošalje jasne instrukcije o metodologiji računanja relevantnog tržišta kako bi uzeli u obzir sve dobavljače hrane na tom tržištu, a ne isključivo nacionalne.
Naime, napori farmera i prerađivača u nekim članicama da se organizuju kaznile su nacionalne komisije za zaštitu konkurencije jer su takve radnje ocjenjivale samo u odnosu na nacionalno tržište.
Nekonkurentske prakse koje veliki trgovinski lanci nameću dobavljačima hrane utiču da neki dobavljači ne mogu ni da ispune uslove za ulazak na police velikih lanaca. Posljedica toga je pad agrosektora u nekoliko zemalja.
Pojedine zemlje koje su nekada mogle same da proizvedu dovoljno hrane za sebe sada više nisu bezbjedne po pitanju ponude hrane.
Prema istraživanjima tržišta, 84% evropskih snabdjevača velikih lanaca bilo je žrtva kršenja ugovora u 2009. godini. Više od tri četvtine njih dobilo je prijetnje da će im proizvodi biti skinuti sa polica ako marketima ne plate nerazumno veliku maržu.
Oko dvije trećine njih ili 63% doživjelo je snižavanje cijene njihovih proizvoda bez valjanog komercijalnog razloga, a dvije trećine dobavljača bilo je prinuđeno da dodatno plaća za usluge koje nikada nisu dobili. EurActiv.rs