-Osnovni sud u Mrkonjić Gradu Nebojšu Ćurka proglasio krivim za nezakonito izvlačenje sredstava iz gipsare i novčano ga kaznio
-Radnici naredne sedmice pred zgradom Vlade RS
ŠIPOVO – Zbog nezakonitog izvlačenja sredstava iz šipovačke gipsare „Volari“ Osnovni sud u Mrkonjić Gradu proglasio je krivim direktora Nebojšu Ćurka, ali mu je za ovo krivično djelo „odrezao“ sramnu kaznu – moraće da plati tek 5.000 KM, otkriva portal CAPITAL.ba.
Informacija je za našu redakaciju potvrđena i u ovoj pravosudnoj instituciji, ,koja je ovim i zvanično okončala sve sudske sporove protiv direktora za čijeg je mandata prestala sa radom ova fabrika, a radnici praktično ostali na ulici.
„Okružno tužilaštvo Banjaluka podiglo je 2. marta 2016. i 7. septembra 2017. godine optužnice protiv Nebojše Ćurka zbog nepravilnog izdvajanja sredstava pravnog lica. Na prijedlog okružnog tužioca, na pretresu od 14. decembra prošle godine, Osnovni sud u Mrkonjić Gradu spojio je optužnice i formirao jedan predmet. Prema presudi od 7. marta 2018. godine, Ćurko je proglašen odgovorinm za počinjeno krivično djelo i osuđen je na novčanu kaznu u iznosu od 5.000 KM“, stoji u pisanom odgovoru za CAPITAL koji je potpisala vršilac dužnosti predsjednika suda Jovanka Vasić.
Iako je poznato da uprava gipsare radnicima duguje devet plata, a porezi i doprinosi nisu uplaćeni proteklih deset godina te dostigla enormnu cifru od preko 1,5 miliona KM , u Poreskoj upravi RS danas nisu uspjeli da pripreme odgovore na pitanja da li su inspektori u skorije vrijeme kontrolisali poslovanje „Volara“.
Obespravljeni radnici, koji mjesecima protestuju u krugu gipsare u Šipovu, više ne žele da čekaju. Već narednog utorka doći će pred zdradu Vlade RS kako bi ukazali na dugogodišnji kriminal u ovoj fabrici.
Ćutanje institucija, tvrde ogorčeno, pokazuje kakav je stav premijerke RS Željke Cvijanović, ministra industrije Petra Đokića i ministra rada Milenka Savanovića, kojima su se više puta obraćali.
„Direktor Ćurko nam se ne obraća od decembra prošle godine. U februaru je bila informacija da će fabrika ponovo biti otvorena u roku od 60 dana i da će biti dvije uplate ličnih dohodaka. Međutim, 70 dana je prošlo, a ništa se ne dešava. Kada smo se obratili premijerki, ona je to proslijedila Inspektoratu RS. Navodno, početkom aprila su dolazili inspektori, ali nikoga iz uprave nisu našli“, istakao je juče Goran Bogdanović iz Sindikalne organizacije.
Tužilaštvo provjeravalo „Volare“, MUP zaustavljen
O nezakonitostima u gipsari upoznati su i Državna agencija za istrage i zaštitu SIPA, ali i Ministarstvo unutršnjih poslova RS. SIPA je MUP-u 31. oktobra 2016. godine proslijedila prijave sindikalaca iz “Volara”, nakon čega je dokumentacija završila u Policijskoj upravi Mrkonjić Grad.
“Okružno javno tužilaštvo Banjaluka 3. maja 2017. godine obavijestilo je Policijsku upravu Mrkonjić Grad da nije potrebno da ona provjerava navode iz prijave, s obzirom na to da to radi tužilaštvo zajedno sa drugim nadležnim institucijama”, navode u MUP-u RS.
Obustavom istraga dobar dio nezakonite priče iz “Volara”, koju su radnici potkrijepili i dokumentacijom, ostao je sakriven.
Najbolji gips u bivšoj Jugoslaviji, još od kada je privatizovao kontroverzni prnjavorski biznismen Radojica Ratkovac prije petnaestak godina, proizvodila je samo povremeno, a i to je, tvrde radnici, prodavano „na crno“. Plate su isplaćivane „na ruke“, u kešu.
Milionskim iznosima oštećena je i RS, jer ovoj firmi nikada nije odobrena koncesija za eksploataciju rudnika gipsa.
Iza malverzacija, ističu radnici, osim Ratkovca, stoji i aktuelni načelnik Šipova Milan Kovač, koji je prnjavorskom biznismenu tada pomogao prilikom privatizacije, „a zauzvrat dobio mjesto direktora ‘Volara’“. Sve je počelo 5. avgusta 2003. godine potpisivanjem ugovora između Ratkovčevih firmi – „Gipsare Volari“ s jedne i „R&S Company“ iz Prnjavora s druge strane. Ipred šipovačke gipsare dokument, koji je u posjedu CAPITAL-a, potpisao je upravo Kovač.
Kako bi izbjegao plaćanje poreza, ali i „oprao“ ogromne iznose, prema Ratkovčevom ugovoru, gipsara prihvata „da da ekskluzivitet za nabavku repromaterijala, ambalaža i opreme te da sve vrste proizvoda isporuči firmi ‘R&S Company’“. Gipsara je ovo, dakako, plaćala gipsom koji je, prema tvrdnjama radnika i sindikalaca, završavao na crnom tržištu.
Sve ovo se, tvrde radnici, radi samo iz jednog razloga – kako bi firma ostala bez radnika, otišla u stečaj i bila prodata za nekoliko desetina hiljada maraka potpisniku svih ugovora Milanu Kovaču.
Kovač, s druge strane, ima drugu priču – sve čini da „Gipsaru“ podigne na noge, ali je niko, tvrdi, ne želi jer pala tržišna cijena gipsa. Radnici, ističe, lažu. Tvrdi da nema informacija o optužbama da se gips preprodavao na crno, ali potvrđuje da se godinama eksploatisalo bez koncesije.
Istina je da koncesioni ugovor nije potpisan ni 12 godina nakon što je gipsara “Volari” podnijela zahtjev za dodjelu koncesije za eksploataciju rudnika. Za sve ove godine rudnik je eksploatisan na osnovu rješenja tadašnjeg Ministarstva privrede, energetike i razvoja RS, a u Ministarstvu industrije, energetike i rudarstva RS tek nedavno su namjeravali da provjere da li ovo preduzeće ispunjava obaveze, kako bi postupak dodjele koncesije bio okončan.
To praktično znači da niko od nadležnih već više od deceniju nije vodio računa o tome da li gipsara “Volari” plaća naknadu u visini od 3,2 odsto od ukupnog prihoda ostvarenog prodajom ili korišćenjem sirovine na ležištima Dočići i Orlovača.
CAPITAL: Žana Gauk