BANJA LUKA, Uzimajući u obzir da je iza nas najsušnija godina u posljednjih 10 godina, Udruženje ekonomista RS SWOT je napravilo analizu u kojoj mjeri je ona izazvala udar na kupovnu moć građana i kakvu je štetu prouzrokovala prerađivačima.
Radi što objektivnije slike, pored statističkih podataka Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Zavoda za statistiku RS, trgovačkih lanaca, potražili su i mišljenja proizvođača, prerađivača i agro ekonomista.
Najsušnija godina zabilježena u posljednjih 10 godina na ovim prostorima donijela je veće cijene poljoprivrednih proizvoda koji se tradicionalno uzgajaju na ovim prostorima.
Međutim, sudeći po zvaničnim statističkim podacima, ta poskupljenja nisu toliko drastična ukoliko se cijene uporede s prošlim godinama.
Za potrebe istraživanja napravili su korpu sa najčešće uzgajanim poljoprivrednim proizvodima (bez žitarica) na našim prostorima i uporedili njenu cjenu po mjesecima u ovoj i prošloj godini. U nju su stavili po kilogram: jabuka, krušaka, breskvi, šljiva, malina, kupusa, paradajza, paprike, svježeg krastavca i krompira.
Statistika na strani potrošača
Prosječne cijene navedenih proizvoda Zavod za statistiku RS prikupio je u šest gradova RS i na osnovu toga je izračunat prosjek cijena za nivo Republike Srpske.
Prema njihovim podacima, na primjer, navedena potrošačka korpa u septembru 2016. godine koštala je 18,31 KM, dok je u septembru ove godine njena vrijednost iznosila 19,38, što predstavlja poskupljenje od 5,84 odsto.
U avgustu je razlika bila i niža, te je tako korpa navedenih proizvoda u tom mjesecu 2016. godine koštala 17,45 KM, a u ovoj godini 17,88 KM, što predstavlja rast cijena od 2,46 odsto.
Sličan odnos cijena bi bio i ukoliko bi se uporedili svi mjeseci prošle godine s ovogodišnjim.
Kako bi provjerili u kojoj mjeri se slažu cijene koje je objavila statistika s maloprodajnim cijenama u trgovačkim centrima, zatražili su od jednog domaćeg trgovačkog lanca da im dostavi uporedne cijene navedenih proizvoda u 2016. i 2017. godini.
Te cijene su pokazale da je, na primjer, u septembru 2017. godine korpa bila za oko 3,25 odsto skuplja nego u istom periodu prošle godine. Ovdje samo treba napomenuti da se određene cijene u tržnim centrima mijenjaju više puta u toku mjeseca, te da se ovdje radi o prosjeku, ali i da uprkos tome, ipak nema drastično velikih odstupanja.
Ono što takođe ide u korist krajnjih potrošača su podaci Zavoda za statistiku o kretanju cijena, koji pokazuju da inflacije u 2017. godini gotovo da nije ni bilo, već da je u pojedinim periodima prelazila i u deflaciju. Čak i kada se ti podaci razlože, vidi se da je u sektoru hrane i pića (korpa koja uključuje puno više prehrambenih proizvoda u odnosu na one koje smo mi posmatrali) u svakom mjesecu bilježen minimalan rast cijena u odnosu na prethodni mjesec ili čak niži nivo u odnosu na prethodnu godinu.
Prerađivači ne vjeruju statistici
Međutim, ukoliko pitate poljoprivredne proizvođače, kupce na pijacama ili velike prerađivače voća i povrća da daju svoj sud o cijenama, slika se drastično mijenja, jer svi oni tvrde da je rast cijena poljoprivrednih proizvoda koji se uzgajaju na našim prostorima daleko veći nego što pokazuje zvanična statistika. Takođe, bili smo svjedoci da su se tokom prošle godine u medijima često pojavljivali naslovi koji su najavljivali drastična poskupljenja poljoprivrednih proizvoda, do kojih, prema zvaničnim podacima, ipak nije došlo.
Uprkos tome što je prema izjavama poljoprivrednika koje se mogu čitati u medijima ove godine suša gotovo u potpunosti uništila proizvodnju, statistički gledano, skok cijena od nekih pet odsto se može objasniti time da je uvoz iz evropskih zemalja donekle spriječio nestašice, a samim tim i drastična poskupljenja.
Ipak, pored poljoprivrednih proizvođača koji su platili najveći danak suši, njihovu sudbinu dijele i veliki otkupljivači, prerađivači voća i povrća.
Žarko Mikić, direktor banjalučke “Vitaminke”, kaže da se ova godina može opisati jednom riječju: katastrofa.
On, takođe, kaže da ne zna kako je statistika došla do tih cijena, ali zna da su oni ove godine za šljivu i jabuku, koje čine veliki udio u njihovoj proizvodji, plaćali i po sto odsto više nego u 2016. godini.
“Pored izuzetno visoke cijene, poseban problem predstavlja nedostatak dovoljno sirovine”, istakao je Mikić, navodeći da je bila velika oskudica jagoda i pogotovo kornišona, kojih praktično i nema na tržištu.
Prema njegovim riječima, dodatni problem je taj što je suša pogodila čitav region, tako da nedostajuće količine nisu imali odakle da uvezu.
I u bjeljinskoj “Sava Semberiji” su imali slične probleme. Zbog nedostatka sirovine na domaćem tržištu, ali i u okruženju, plan proizvodnje nisu realizovali.
Uspjeli su da obezbijede 6.000 tona sirovine, što je za 1.000 tona manje od planirane količine. Ipak, kažu u “Savi”, ispoštovaće ugovorene obaveze prema inostranim kupcima s kojima imaju dugogodišnju saradnju, izvijestio je RTRS.
S obzirom na to da je zbog suše rod voća i povrća prepolovljen, fabrika “Sava Semberija” dio sirovine uvozila je iz Srbije i Makedonije i plaćala skuplje, što je značajno poskupjelo proizvodnju. Biće teško, kažu, zadržati cijene gotovih proizvoda.
“Mi smo s našim kupcima potpisali ugovore na tri godine i za to vrijeme ne možemo dizati cijene. Bez obzira na to što ćemo ići u minus zbog suše, mi nismo u mogućnosti da promijenimo te cijene”, ističe Vojo Kosanović, direktor “Sava Semberije”.
Vlastitom proizvodnjom paprike, kompenzovali su troškove otkupa. Iako su klimatski uslovi bili nepovoljni, postigli su odličan rod.
“Za somborku ljutu smo planirali urod 25 tona, a dobili smo preko 35 tona, kao i kalvil bijeli novosadski, kojeg smo planirali isto 25 tona, a urod je bio oko 30 tona”, kaže rukovodilac proizvodnje Mićo Gajić.
Naredne godine u “Savi” planiraju povećanje proizvodnje povrća na vlastitim oranicama da bi izbjegli probleme u vezi s nedostatkom sirovine i umanjili troškove proizvodnje.
Loše godine postale pravilo, a ne izuzetak
Ipak, ono što najviše zabrinjava je da ukoliko se posmatra period od 2010. godine do danas, je uočljivo da je osim 2013. godine svaka godina bila nepovoljna za poljoprivrednu proizvodnju.
Koliko su vremenske nepogode u posljednjih sedam godina nanijele štete poljoprivrednicima u Ministarstvu poljoprivrede nemaju precizne podatke, ali je evidentno da one značajno premašuje milijardu KM.
Međutim, uprkos ovim poražavajućim podacima, u Ministarstvu poljoprivrede navode da u poljoprivrednoj proizvodnji posljednjih godina postoje pozitivni trendovi.
“I pored brojnih izazova s kojima se suočava agrarni sektor Republike Srpske, stanje u poljoprivrednoj proizvodnji se ne može okarakterisati kao katastrofalno”, navodi se u izvještaju o trendovima u poljoprivrednoj proizvodnji resornog ministarstva.
Tu ocjenu potvrđuju činjenicama da sektor poljoprivrede i šumarstva doprinosi u prosjeku sa 886 miliona KM ili u prosjeku 11% (prosjek za period 2006 – 2015) u ukupnom bruto društvenom proizvodu Republike Srpske i predstavlja drugi sektor po veličini učešća u društvenom proizvodu. Međutim, ovdje bi trebalo napomenuti da ovo nije rezultat razvijenosti poljoprivrede, već je u pitanju i slaba razvijenost prije svega industrije i sektora usluga.
Zatim da je ukupna zaposlenost u sektoru poljoprivrede oko 91.000 radnika (29,1%), a da preko 130.000 domaćinstava u Republici Srpskoj ostvaruje prihod od poljoprivredne proizvodnje i obrađuje preko 800.000 hektara.
Proizvođači kivni na državu
Međutim, svi ti pokazatelji slaba su utjeha za poljoprivredne proizvođače, koji tvrde da jedva opstaju i da je veliki problem što izostaje sistemska podrška države.
Stojan Marinković, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača RS, kaže da ga ne iznenađuju podaci do kojih je došla statistika i da je svjestan da do većih poskupljenja u maloprodaji poljoprivrednih proizvoda nije došlo uprkos čestim “bombastičnim” naslovima u medijima.
“Poskupljenje od oko pet odsto na godišnjem nivou je realno u odnosu na prethodnu godinu”, kazao je Marinković, dodajući da je uz brojne nedaće poljoprivrednicima išla na ruku niska cijena goriva, koja je donekle ublažila njihove probleme.
On smatra da je uvoz lako kompenzovao manjak domaće proizvodnje, te da i zbog toga nije bilo većeg skoka cijena.
Sa druge strane, Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara RS, se ne slaže s Marinkovićem i tvrdi da podaci statistike nisu dobri i da su pojedini proizvodi prodavani skuplje i do 50 odsto. On, takođe, misli da 2016. godina nije dobro mjerilo za poređenje cijena.
Ipak, i jedan i drugi se slažu da država mora više sistemski da pomaže poljoprivredi i to prvenstveno kroz bolji sistem podsticaja, omogućavanje jeftinijih kredita i bolju kontrolu uvoza robe.
Zaključak
Objašnjenje zašto do drastičnih poskupljenja hrane nije došlo dao je Željko Vaško, profesor na Poljoprivrednom fakultetu u Banjaluci i član SWOT-a, navodeći da izneseni podaci o kretanju cijena poljoprivrednih proizvoda potvrđuju tezu da od liberalizacije spoljnotrgovinskog režima veće koristi imaju potrošači nego proizvođači. Uvoz poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (bez carina i drugih uvoznih dažbina) sprečava drastičan “skok” cijena u slučaju nepovoljnih prirodnih uslova, koji pogađaju pojedine regione, ali uglavnom ne cijeli svijet.
“Manjak proizvodnje u jednom regionu nadoknađuje se uvozom deficitarnog proizvoda iz nekog drugog regiona (ili dijela svijeta), bez potrebe značajnog povećanja prodajne cijene”, kazao je Vaško.
Prema njegovim riječima, na ovaj način globalno tržište ne priznaje lokalnim proizvođačima pravo na povećanje cijene zbog nižih prinosa (iako su i u “lošim” godinama imali približno iste troškove) i ne želi da kazni potrošače da oni plate cijenu elementarnih nepogoda (jer se njima zbog takvog stanja ne povećavaju plate).
Kako kaže, tek ako globalna ponuda (tekuća proizvodnja i ranije stvorene zalihe) određenog proizvoda bude nedovoljna do podmiri globalne potrebe, doći će do povećanja njegove cijene.
“Savremeni mehanizmi obeštećenja poljoprivrednih proizvođača pogođenih elementarnim nepogodama nisu primarno putem povećanja cijena (i prevaljivanja tih troškova na potrošače), nego putem dodjele dodatnih jednokratnih novčanih podsticaja i drugih povlastica u vanrednim slučajevima (za saniranje već nastalih šteta). Drugi mehanizam kojim se otklanja potreba naknadnog obeštećenja poljoprivrednih proizvođača je da se podsticajima podržavaju i tako ohrabruju investicije u cilju dugoročne prevencije nastanka šteta od elementarnih nepogoda, kao što su uvođenje navodnjavanja, postavljanje protivgradnih mreža, upotreba ‘antifrost’ sistema i sl.”, zaključio je Vaško. SWOT