Prva ozbiljna ekonomska analiza svakodnevnih političkih tvrdnji da je RS bolji dio BiH. Jedan od najpoznatiji ekonomskih analitičara prof. Rajko Tomaš, u autorskoj kolumni za Intermezzo tvrdi da je RS samo “dio loše cjeline”.
Dio loše cjeline
Poslednjih mjeseci često smo slušali tvrdnje političara iz Banjaluke kako je “Republika Srpska bolji dio BiH”, na šta su političari iz Sarajeva, po pravilu, odgovarali da je riječ o “manjem i nerazvijenijem BH entitetu”, a one teže kvalifikacije o RS da i ne pominjemo. Ostavljajući po strani potrebe političara za takvom vrstom rasprave, kao stanovnici RS i BiH, povodom toga, možemo sami sebi postaviti nekoliko pitanja. Šta znači “bolji dio BiH”? Kako se to mjeri? Da li nam je bolje ako živimo u boljem ili lošijem dijelu BiH? Naravno, davanje kompleksnog odgovora na navedena i slična pitanja zahtjevalo bi mnogo istraživanja i prostora. Zbog toga, ovom prilikom ograničićemo se samo na ekonomski aspekt problema.
Kada se današnja BiH uporedi sa samom sobom neposredno poslije rata, stanje je neuporedivo bolje; u svakoj oblasti je ostvaren vidan napredak… Međutim, ako se to stanje podvrgne čak i površnoj strukturnoj analizi, vrlo lako se uočavaju ozbiljne slabosti ekonomskog, socijalnog i političkog sistema BiH. BiH još uvijek nije dostigla realni prijeratni nivo DBP po stanovniku, čime je prosječni nivo socijalne i ekonomske sigurnosti stanovništva ispod prijeratnog. U BiH je prije rata u formalnom sektoru ekonomije bilo zaposleno preko milion ljudi, a danas oko 650 hiljada, dok je preko pola miliona ljudi nezaposleno. Pogotovo je drastično smanjena zaposlenost u privrednom i uslužnom sektoru, uz istovremeno povećanje zaposlenosti u javnom sektoru. Liberalizacija trgovine, bez primjene odgovarajuće regulative i podsticaja domaćoj proizvodnji koje liberalizacija podrazumjeva, dodatno je uništila domaću proizvodnju i obezvrijedila raspoložive resurse. Uvoz robe je postao uslov egzistencije stanovništva. Deficit trgovinskog bilansa iz godine u godinu raste, čime socijalna i ekonomska održivost postaje sve više zavisna od uvoza.
U poređenju sa zemljama Regiona BiH ima najvišu stopu nezaposlenosti, jedan od najnižih iznosa DBP po stanovniku (samo Moldavija ima niži iznos) i najnepovoljniji odnos tekućeg računa platnog bilansa i DBP. Neto plate su jedne od najvećih u regionu (samo Hrvatska ima veću prosječnu neto platu). Plate su na višem nivou od dostignutog nivoa produktivnosti rada i brže realno rastu od rasta produktivnosti rada. Visok nivo nezaposlenosti ima već dugoročnu tendenciju, tako da prinuda za održavanjem egzistencije konstituiše snažan neformalni sektor ekonomije sa značajnim brojem zaposlenih u njemu. Doprinosi za penzijsko osiguranje kao dio bruto plate su jedni od najnižih u zemljama u tranziciji (samo Kazahstan ima nižu stopu), tako da težnja da se preko niske cijene rada (malog opterećenja plata) poveća zaposlenost umanjuje prihode penzijskog fonda i socijalno ugrožava brojnu populaciju penzionera. Ovi pokazatelji nedvosmisleno potvrđuju da se BiH susureće sa ozbiljnim strukturnim problemima u privredi, odsustvom strategije i politike korišćenja resursa, što se direktno manifestuje u stvaranju malog DBP, vrlo niskoj efikasnosti upotrebe resursa i neekonomskom valorizovanju doprinosa resursa stvaranju DBP.
Šta znači biti bolji dio takve cjeline?
Prema statističkim podacima iz predratnog perioda, na području današnje RS živjelo je 37,2% stanovništva BiH, stvarano je isto toliko BDP, te 37,1% nacionalnog dohotka. Takođe, na teritoriji RS nalazilo se 33,5% predratnih radnih mjesta u BiH, te 38,6% ukupnog broja stanova, 56% obradivih površina, 52% drvne mase, 40% potencijalne proizvodnje električne energije, 47% dužine magistralnih puteva, te 30,9% osnovnih sredstava. Prema podacima iz 1990. godine, sadašnje područje RS prije rata odlikovalo se relativno manjim nivoom razvijenosti u odnosu na teritoriju koju danas predstavlja Federacija BiH. Tako je stopa zaposlenosti stanovništva u RS predstavljala oko 90% nivoa zaposlenosti stanovništva u današnjoj Federaciji, a vrijednost osnovnih sredstava po stanovniku u RS predstavljala je 83% iste vrijednosti u Federaciji. Isto tako, neki pokazatelji standarda stanovništva bili su lošiji na prostoru današnje RS nego Federacije. Tako se, na primjer, na prostoru RS našlo svega 29,4% telefonskih priključaka predratne BiH, a i broj stanovnika na jednog ljekara bio je nepovoljniji.
Prvih poslijeratnih godina RS je imala konfliktne odnose sa međunarodnom zajednicom. Bilo je dosta nerazumjevanja budućih odnosa u BiH, te oprečnih tumačenja rješenja iz Dejtonskog sporazuma. Ukratko, vlasti RS smatrale su da po Dejtonskom sporazumu RS pripada više samostalnosti nego što su to tumačili predstavnici međunarodne zajednice. To su razlozi zbog kojih je RS teže dolazila do međunarodne pomoći neophodne za obnovu i razvoj i zbog čega je međunarodna zajednica utrošila manje novca za obnovu i razvoj RS nego što je planirala neposredno poslije rata. Takođe, to je jedan od osnovnih razloga zbog koga se i u poslijeratnom razvoju RS sporije razvijala od Federacije BiH.
Ko je bolji?
Prema procjenama broja stanovnika u BiH od strane statističkih institucija, na području Republike Srpske živi (2005. godine) oko 38.4% ukupnog stanovništva BiH. Istovremeno, na području RS stvara se oko 33.3% BDP BiH. Dakle, RS još uvijek nije dostigla relativno učešće u DBP BiH koje je današnja teritorija RS imala prije rata (37.2%). Koeficijent odnosa stope učešća u BDP BiH i stope učešća u stanovništvu BiH (koeficijent blagostanja) povoljniji je za Federaciju BiH u čitavom analiziranom periodu. Njegova vrijednost je iznad 1 za FBiH, a ispod 1 za RS. Krajem 2005. godine nominalni DBP po stanovniku u RS iznosio je 3548 KM, što predstavlja 86.6% DBP po stanovniku BiH, odnosno 81.6 % iznosa u FBiH. Prosječna neto plata u RS u 2005. godini iznosila je 465 KM, što predstavlja 83.3% prosječne neto plate isplaćene u FBiH (528 KM).
Iako je RS još uvijek siromašnija i manje razvijen dio BiH, njeni poslijeratni rezultati u ekonomskom razvoju nisu zanemarivi. U periodu od 2000. do 2005. godine nominalni DBP RS rastao je po prosječnoj godišnjoj stopi od oko 14.1. U istom periodu, prosječni rast nominalnog BDP BiH odvijao se po stopi 10.5, a u FBiH po stopi od 8.6. Ovakav rast BDP dovodio je do relativnog poboljšanja učešća RS u stvaranju BDP BiH po prosječnoj godišnjoj stopi od 3.2. Istovremeno, povećavao se i broj stanovnika po stopi od 0.7 prosječno godišnje, zbog čega se povećavalo i učešće stanovništva RS u ukupnom stanovništvu BiH po prosječnoj godišnjoj stopi od 0.3%. Brži rast društvenog proizvoda od rasta broja stanovnika imao je za posljedicu povećanje standarda stanovništva. BDP po stanovniku u RS rastao je u periodu od 2000. do 2005. godine po prosječnoj godišnjoj stopi od 13.3, dok je ista stopa na nivou BiH iznosila 10.1%, a na nivou Federacije BiH 8.4%. Iako još uvijek niža nego u FBiH, prosječna neto isplaćena plata u RS u periodu od 2000-2005. godine rasla je po prosječnoj godišnjoj stopi od 11.1, dok je u FBiH prosječna neto plata rasla po stopi od 6.2. Tako je prosječna isplaćena neto plata u RS od 51.7% u 1998. godini dostigla 72% prosječne plate u Federaciji u 2003. godini, a 83% u 2005. godini.
Pod uticajem prikazanih promjena i koeficijent blagostanja je počeo da bilježi značajnije promjene. Ako je koeficijent blagostanja za BiH=1, tada FBiH ima vrijednost istog koeficijenta 1.144, a RS 0.7527 za 2000. godinu. Uz kontinuirani rast, na kraju analiziranog perioda (2005. god) koeficijent blagostanja za RS je dostigao 0.8659, a za Federaciju BiH 1.0611. Dakle, relativno raspolaganje BDP po stanovniku povećava se u RS u odnosu na prosjek BiH.
Trka bez pobjednika
Prethodna analiza pokazuje da Republika Srpska, i pored lošijih pokazatelja ekonomskog naslijeđa iz Socijalističke Republike BiH, te relativno lošije podrške i ekonomske pomoći od strane međunarodne zajednice, u poslijeratnom periodu uspjeva, iz godine u godinu, da popravi relativni ekonomski položaj prema prosjeku BiH i prema Federaciji BiH. Dostignuti nivo nekih ekonomskih veličina u 2006. godini nagovještava da bi Republika Srpska narednih godina mogla ubrzati smanjenje jaza u odnosu na Federaciju BiH u pokazateljima ekonomskog razvoja. Ako bi se RS i FBiH razvijale pod prosječnim uslovima iz perioda 2000-2005. godine, RS bi već 2010. godine dostigla i blago prestigla nominalni BDP po stanovniku Federacije BiH. Pod istim uslovima, prosječna penzija u RS već 2008. godine bila bi nešto veća od iste u Federaciji, a prosječna isplaćena neto plata dostigla bi prosjek Federacije u 2009. godini. Naravno, riječ je o procjenama pod pretpostavkom prosječnih uslova razvoja iz proteklih godina. Isto tako, poređenje sa Federacijom BiH nije najbolji izbor mjere za uspjeh u ekonomskom razvoju, kao što i «prestizanje» Federacije samo po sebi ne znači nekakav poseban cilj i uspjeh u razvoju. Biti bolji dio BiH i nije veliki uspjeh. Postoji mnogo zemalja i regija u svijetu koje mogu biti bolja mjera za uspjeh. Bez obzira na to, ostvareni ohrabrujući rezultati u prošlosti mogu biti korisna orjentacija u izboru načina upravljanja faktorima razvoja u budućnosti. Najnovije reforme u oblasti fiskalnog sistema, tržišta kapitala i liberalizacije preduzetništva, te unapređenje procesa privatizacije, nagovještavaju kreiranje investicione ekspanzije u RS. RS ima potencijalne mogućnosti da postane jedno od najinteresantnijih područja za investiranje u Regionu. Da li će to i postati zavisiće od konkretnih mjera ekonomske politike, stabilnosti uslova privređivanja i preduzetničke konkurentnosti investitora.
Za sada, život u “boljem dijelu BiH” nije posebna privilegija. Izvor: www.intermezzo.rs.ba