Kraći rokovi za postupanje, privremene mjere, zaštita od odmazde, visoke kazne za počinioce i kvalitetne nagrade za prijavitelje korupcije neophodni su za dobru zaštitu zviždača.
Zaštita zviždača u zemljama Evropske unije i zemljama regiona, jednako kao i u BiH, predstavlja jedno od najaktuelnijih pitanja u posljednih nekoliko godina. Izvještaji Transparency Internationala, ali i drugih organizacija, pokazuju da je korupcija najizraženiji problem u cijeloj Evropi.
U bh. medijima je bez pažnje prošla vijest da su prije nekoliko dana članovi Evropskog parlamenta uputili poziv za sveobuhvatnu EU zaštitu zviždača, što jasno pokazuje da Evropski parlament prepoznaje vitalni značaj koji zviždači imaju u borbi protiv korupcije i ističe da je potrebna kvalitetna legislativa na tom polju.
Analitičari takođe već godinama upozoravaju da je potrebna temeljna i odlučna borba protiv korupcije u cijeloj Evropi, a jedan od mehanizama koji se ističe kao najznačajniji predstavljaju zviždači i informacije do kojih oni dođu, najčešće, na poslu. Zaštita zviždača zato je postalo pitanje broj jedan u velikom broju zemalja Evrope.
Istraživanja o otkrivanjima prevara su pokazala da je osoba iznutra najvažniji izvor za otkrivanje prevara i korupcije. Informacije u medijima pokazuju da u Evropi otprilike 40 odsto informacija dolazi od dojava zviždača, a samo 1,3 posto otkrije policija.
Važno je naznačiti da je većina zakona o zaštiti zviždača donijeta u posljednjih deset godina, ne uzimajući u obzir Sjedinjene Američke Države i Veliku Britaniju, što je najbolji dokaz za tvrdnje da Evropu tek čeka ozbiljna borba sa korupcijom i zaštitom zviždača.
Iz analize cjelokupne situacije vezane za zviždače u Evropi, jasno se može zaključiti da se radi o novijoj legislativi i da se najbolji mehanizmi zaštite zviždača još uvijek traže.
Dovoljno da se prijava podnese u javnom interesu
Sjedinjene Američke Države, čini se, predstavljaju uzor u pogledu osiguravanja zaštite zviždača. Položaj zviždača u SAD-u reguliše čitav set propisa, a Nacionalna asocijacija zviždača zastupa interese zviždača, osigurava podršku i pruža pravnu pomoć.
Kada je Evropa u pitanju, prvi, a mnogi smatraju i najbolji propis u ovoj oblasti donijela je Velika Britanija. Zakon o objavljivanju informacija u javnom interesu iz 1998. godine jedan je od prvih zakona donesenih u Evropi koji se odnosi na zaštitu zviždača i smatra se vodećim i najdetaljnijim zakonom u Evropi u ovoj oblasti. Zakon ne definiše direktno pojam zviždača, ali njegove odredbe usmjerene su na zaštićeno “objavljivanje informacija od strane radnika”. Radnik u smislu ovog zakona obuhvata sadašnje i bivše zaposlenike, kao i volontere. Zakon pruža zaštitu protiv odmazde, otpuštanja i izostavljanja unapređenja u javnom i privatnom sektoru, pri čemu je uslov da su djelovali na odgovoran način, da su objavili informaciju u dobroj vjeri, da razumno vjeruju da je informacija istinita i da ne djeluju zbog vlastite koristi.
Zanimljivo je istaknuti da su u junu 2013. godine stupile na snagu četiri ključne izmjene u britanskom zakonodavstvu o zaštiti zviždača. Prve dvije izmjene odnose se na test koji se primjenjuje pri utvrđivanju zaštićenog otkrivanja informacija, a druge dvije na potencijalno proširenje obima odgovornosti poslodavca za postupke svojih zaposlenih.
Nakon učestalih javnih debata i potrebe da se kroz pojačanu zaštitu ohrabre potencijalni zviždači, ključne prepreke za potencijalne zviždače (potpisivanje klauzula povjerljivosti i prijavljivanje u dobroj vjeri) izmijenjene su na način da je postalo dovoljno da se dokaže samo da je prijava bila učinjena u javnom interesu, ali ne i da je učinjena u dobroj vjeri.
Takođe, činjenica da se poslodavac nije mogao smatrati posredno odgovornim za slučaj odmazde od strane kolega ostavljala je zviždače bez pravnih sredstava borbe. Kao rezultat toga, u zakon je uvrštena lična odgovornost za kolege koje su vršile odmazdu nad zviždačem i posrednu odgovornost poslodavca za isto djelo. U skladu s novim odredbama, zviždač ima pravo da ne bude izložen bilo kakvoj štetnoj radnji od kolega ili zastupnika poslodavca zbog objavljivanja informacija; da podnese tužbu protiv kolege koji vrši nedozvoljenu radnju, ali i poslodavca; da svaki takav postupak tretira i kao postupak poslodavca, nezavisno da li je učinjeno sa i ili bez znanja ili odobrenja poslodavca.
Zaposleni se može osloboditi lične odgovornosti za postupke ukoliko je razumno djelovao u skladu sa zahtjevom poslodavca, dok će poslodavac moći da se oslobodi odgovornosti ukoliko bude mogao dokazati da je preduzeo sve razumne korake da bi spriječio zaposlenog da ugrožava zviždača.
Posredna odgovornost poslodavca ako zviždača maltretiraju radne kolege
Upravo ovo rješenje bilo bi odlično uvrstiti u Zakon o zaštiti osoba koje prijavljuju korupciju u Institucijama BiH, putem izmjena, ili ih unaprijed predvidjeti u zakonima na entitetskom nivou koji tek trebaju biti usvojeni. Skromna praksa u BiH pokazala je da zviždači, osim s poslodavcima koje prijave za korupciju, jednako mnogo problema imaju i s radnim kolegama.
Jedan od najnovijih zakona za koji u javnosti vrijedi mišljenje da “mnogo obećava” jer na sveobuhvatan način tretira zaštitu zviždača jeste Zakon o zaštićenom prijavljivanju, koji je 2014. godine usvojila Irska.
Cilj usvajanja zakona bio je da pruži snažan zakonski okvir koji će omogućiti zaposlenim da otkriju saznanja o potencijalnoj zloupotrebi na radnom mjestu. Zakonom je široko definisan obim zaštite kako u pogledu pojma “zaposleni” tako i obimu djela koja mogu biti prijavljena, u skladu s najboljim međunarodnim praksama i preporukama G20, Ujedinjenih nacija i Vijeća Evrope.
Ugrožavanje životne sredine
Posebno je važno istaknuti zakonsko rješenje kojim su, osim zaposlenih, zaštićene i osobe koje su na drugi način vezane za poslodavca, zaposlenici agencija, državni službenici, pripadnici oružanih snaga, i dr. U pogledu obima djela, zakon pruža zaštitu za vrlo širok krug djela i potencijalnih djela, pri čemu je posebno zanimljiva zaštita u slučaju prijavljivanja ugrožavanja životne sredine, postupak ili propust od strane ili u ime javnog tijela kojim je došlo do represije, diskriminacije, znatnog nemara ili predstavlja grubo loše upravljanje. Zakon je uveo pretpostavku da se svaka prijava ima smatrati zaštićenom u skladu sa zakonom ukoliko se ne dokaže drugačije.
Pozitivna iskustva sa zaštitom zviždača posljednjih godina ima Slovenija. Ova zemlja nema zakon o zaštiti zviždača, ali je obim njihove zaštite dosta široko određen Zakonom o integritetu i suzbijanju korupcije, koji je donesen u 2010. i izmijenjen u 2011. godini. Zakon ne daje definiciju zviždača, ali propisuje da prijavu o sumnji na korupciju može podnijeti svaka osoba Komisiji za sprečavanje korupcije ili drugom nadležnom organu, kao i da ovo prijavljivanje ne utiče na pravo prijavitelja da o korupciji informiše javnost. Ukoliko prijava sadrži podatke za koje je zakonom određen stepen tajnosti, prijava se smije podnijeti samo komisiji ili nadležnom državnom organu. Važno je istaknuti da prijava mora biti podnijeta u dobroj vjeri, a zlonamjerna prijava se, u skladu sa zakonom, tretira kao prekršaj ukoliko ne sadrži elemente krivičnog djela. Zakonom je propisano da identitet zviždača, koji je prijavu podnio u dobroj vjeri, što ocjenjuje komisija, nije dozvoljeno utvrđivati ili otkrivati, te da samo sud može odlučiti o otkrivanju identiteta zviždača i to u slučaju javnog interesa. Pored ovoga, propisano je da komisija može dati prijedlog za uključenje u program zaštite ili prijedlog za primjenu hitnih mjera zaštite ukoliko su u vezi s prijavom korupcije ispunjeni zakonski uslovi za zaštitu zviždača i njegove porodice.
Mjerama za zaštitu zviždača predviđeno je pravo da zviždač od poslodavca može tražiti naknadu nezakonito nastale štete, a u slučaju spora teret dokazivanja je na poslodavcu. Značajno je to da komisija može pružiti pomoć pri utvrđivanju uzročne veze između štetnih posljedica i osvete. Javni službenik ima pravo da traži da mu se obezbijedi novo radno mjesto, u skladu s njegovim kompetencijama, ukoliko trpi neke štetne radnje uprkos nalogu komisije za njihov prestanak, ako je nastavljanje službe na njegovom radnom mjestu nemoguće. Poslodavac je obavezan da mu isto obezbijedi u roku od 90 dana.
U Švedskoj su svi zaštićeni i bez definicije zviždača
U zemlje koje su uspješne u borbi protiv korupcije često se u javnosti svrstava i Švedska. Nezavisno o tome što zakonodavstvo ove države ne poznaje posebne odredbe koje se odnose na zaštitu zviždača, švedski ustav, na kojem se temelji cjelokupni pravni sistem kroz dva od četiri ustavna zakona ‒ Zakon o slobodi govora iz 1991. godine i Pravilo o slobodi štampe iz 1949. godine ‒ pruža široku zaštitu slobodi javnog govora, izražavanja u medijima i pristupa javnim dokumentima.
Ova sloboda odnosi se na sve, ali je od posebne važnosti za državne službenike i ostale zaposlene u državnim i opštinskim organima s obzirom da im daje pravo da, uz nekoliko izuzetaka, objavljuju bilo koju vrstu podataka državnim organima ili medijima. Sloboda govora podrazumijeva pravo svakog švedskog državljanina da objavi određeni sadržaj, te da pritom ne može biti gonjen zbog sadržaja objave, osim za objavljivanje sadržaja koji je u suprotnosti sa izričitim odredbama zakona. Posebno je značajno to da u skladu s pravilima sadržanim u Zakonu o zaštiti ličnih prava i javne sigurnosti, svaki švedski državljanin je slobodan da izrazi svoje mišljenje, da objavi službene dokumente, objavi informacije i obavještajne podatke o bilo kojoj temi.
Pravo na slobodu informisanja se štiti zakonskim pravom na anonimnost i profesionalnu tajnu za novinare i druge predstavnike medija. Zaštita osobe koja je dostavila informaciju takođe uključuje i zabranu za organe vlasti da pokušaju otkrivanje njenog identiteta, dok osoba koja namjerno ili usljed nemara otkrije identitet autora bez njegove dozvole, ili zanemari obavezu osiguravanja anonimnosti, može biti kažnjena novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. U slučaju postupka utvrđivanja odgovornosti za objavljivanje određenog nedozvoljenog sadržaja, postoji samo jedna osoba za koju se može utvrđivati odgovornost, dok su svi ostali koji su doprinijeli publikaciji koja sadrži nešto što je kažnjivo, u načelu, slobodni od odgovornosti. Ovo se isto odnosi i na osobu koja pruža informaciju koja je objavljena.
Zviždači dobijaju sve snažniju zakonsku podršku
Pitanje zaštite zviždača aktuelno je i u drugim državama. Tako je, na primjer, još 2002. godine na Malti uvedena mjera koja zabranjuje osvete zviždačima na radnom mjestu, nudi odštete žrtvama i omogućava da prestupnici krivično budu kažnjeni. Holandija je 2012. godine otvorila Centar za savjetovanje zviždača.
Litvanija nudi finansijsku nagradu osobama koje prijave finansijska krivična djela vladi. Ministarstvo pravde Austrije uspostavilo je 2013. godine direktnu telefonsku liniju za zviždače kako bi omogućilo ljudima da prijave i visokopozicionirani kriminal.
Bilo bi potrebno da naša država u nacrte svojih zakona o zaštiti zviždača uvrsti rješenja analiziranih zemalja koja su do sada u praksi već dala dobre rezultate jer bi to u velikoj mjeri pomoglo da budemo sigurni da usvajamo zakone koji su dobri u teoriji, i, što je još važnije, dobri u praksi.
Kada govorimo o iskustvima susjednih zemalja, potrebno je istaknuti da, uopšteno uzevši, situacija sa zaštitom zviždača nije ništa bolja od one u Bosni i Hercegovini. Hrvatska je tako uspjela ući u EU iako uopštee nema zakon kojim štiti zviždače, a tamošnji mediji često pozivaju na usvajanje zakona poput ovog koji postoji u BiH iako i on ima brojne nedostatke.
Srbija je tek prije nekoliko godina usvojila zakon kojim štiti zviždače, Crna Gora takođe, a dosadašnja iskustva pokazuju da se u praksi najčešće događa odmazda protiv onih koji se odvaže prijaviti korupciju.
Istraživanja pokazuju da sve tranzicijske zemlje imaju slične probleme u borbi sa korupcijom, a da je zaštita koja se pruža zviždačima neefikasna i nedovoljna.
Iskustva nekoliko analiziranih zemalja pokazuju da je efikasna zaštita zviždača moguća ukoliko se, s jedne strane, osigura kvalitetan zakonski okvir, i ako se, s druge strane, omogući primjena tih zakonskih rješenja u praksi. U konačnici, sve se svodi na to da je potrebna brza i efikasna sudska zaštita onda kada drugi mehanizmi ne daju rezultate ili čak bez upotrebe tih mehanizama. Kraći rokovi za postupanje, privremene mjere, zaštita od odmazde, visoke kazne za počinioce i kvalitetne nagrade za prijavitelje korupcije osnova su koja je potrebna za dobru zaštitu zviždača u budućnosti.
Prostora za djelovanje ima, samo je važno početi.
“Tekst je proizveden u okviru medijskog pool-a Mreže ACCOUNT (Antikorupcijska mreža organizacija civilnog društva)”
Izvor: Analiziraj.ba