BANJALUKA – Tokom 2019. godine donesena je samo jedna presuda za krivična djela korupcije u predmetima koje vodi Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, a tuženi je oslobođen. Donesena je još jedna uslovna osuda koja nije pravosnažna i to su rezultati Tužilaštva Bosne i Hercegovine kada je u pitanju procesuiranje velikih slučajeva korupcije.
Podaci koje je Transparency International u BiH (TI BIH) dobio od VSTS-a, a koji su objavljeni u Interaktivnoj mapi procesurianja korupcije, pokazuju da puno više uspjeha nije imalo ni Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala pri Republičkom javnom tužilaštvu Republike Srpske. Ono je za godinu dana zaprimilo 78 prijava, podiglo samo 4 optužnice i donijelo 63 naredbe o nesprovođenju istrage.
Ova tužilaštva koja procesuiraju najteža korupcijska krivična djela imaju daleko manje podignutih optužnica od kantonalnih i okružnih tužilaštava. Tako je Kantonalno tužilaštvo Zeničko-dobojskog kantona, koje je zaprimilo 68 prijava, podiglo prošle godine 43 optužnice, dok je Tužilaštvo Brčko distrikta BiH podiglo je 20 optužnica, iako je zaprimilo samo 26 prijava. Iako izgleda da su tužioci u BIH tokom 2019. godine povećali ukupan broj podignutih optužnica, ovo povećanje je uzrokovano isključivo većim brojem optužnica u kantonalnim i okružnim tužilaštvima koja poraznu statistiku najčešće popravljaju istragama za manja korupcijska djela.
Kako se popravlja statistika, najbolje pokazuje primjer Kantonalnog tužilaštva Srednjobosanskog kantona koje je prošle godine imalo 5 potvrđenih optužnica za korupciju, a isto toliko imali su u prethodne 4 godine. U tu statistiku ući će i optužnica protiv jednog službenog vozača koji je 20 litara goriva umjesto u službeno vozilo, nasuo u kanister i tako počinio „Krivično djelo zloupotreba položaja ili ovlaštenja i krivotvorenja isprave“. Optužnica za ovaj slučaj “vrijedan” 45 KM potvrđena je, te se očekuje suđenje, a tužilaštvo zahtijeva oduzimanje protivpravne imovinske koristi od 45 KM, dok većina slučajeva korupcije gdje je građanima nanesena milionska šteta ostaje neprocesuirano[1].
Zbog ovakve prakse se najveći broj slučajeva u cijeloj BIH završi uslovnom ili novčanom kaznom, a od 143 pravosnažne osuđujuće presude za korupciju tokom prošle godine 97, odnosno 67,8%, je završilo uslovnom kaznom. Od ostalih pravosnažnih osuda 32 su zatvorske kazne i 14 novčanih. Takođe, broj oslobađajućih presuda značajno se povećava iz godine u godinu, iako je broj procesuiranih slučajeva na istom nivou.
Ono što posebno zabrinjava je činjenica da više od polovine krivičnih prijava završi naredbom o nesprovođenju istrage, a kako te prijave, osim građana, podnose i nadležne policijske agencije, jasno je da ne postoji adekvatna saradnja između agencija za provođenje zakona i tužilaštava. Prošle godine u cijeloj BIH za čak 54% riješenih prijava za krivična djela korupcije donesena je naredba o nesprovođenju istrage. Ovaj procenat značajno je veći u tužilačkom sistemu Republike Srpske gdje je čak 61% prijava riješeno naredbom o nesprovođenju istrage dok je Tužilaštvo Brčko distrikta riješilo 26 prijava i u svih 26 slučajeva podignuta je optužnica.
TI BiH