BEOGRAD, Srpska privreda ne može da se oporavi sve dok se ne popravi obrazovna slika, a to je moguće učiniti jedino jasnom državnom strategijom – zaključak je sa okruglog stola pod nazivom „Mladi na tržištu rada – tranzicija iz svijeta obrazovanja“ koju je u petak organizovao Fakultet za ekonomiju, finansije i administraciju u Beogradu.
Deficit mladih stručnjaka, neusaglašeni obrazovni profili sa tržištem rada, manjak praktičnih znanja i zaostala metodologija učenja samo su neki od razloga zbog kojih naša zemlja, sa čak 46 odsto mladih bez posla, spada u sam evropski vrh po ovom neslavnom rekordu.
Prema ocjeni Radmile Bukumirić-Katić, pomoćnika ministra rada i socijalne politike, naša će se privreda naći u zapećku ukoliko se pod hitno ne pronađu bolja i modernija sistemska rješenja.
– Ogromna zabluda je da Srbija ima kvalifikovanu radnu snagu. Naprotiv, užasno zaostajemo – smatra Bukumirić-Katić. – Samo u procesu proizvodnje tekstila kasnimo 37 godina. Ovaj vijek zahtjeva multidiscipliniranost i doživotno usavršavanje kako bi se neprestano prilagođavali novim potrebama. Prošlo je vrijeme da se u jednoj firmi sjedi doživotno.
Bukumirić-Katić dodaje da su mladima u Srbiji neophodna nova znanja i vještine i primjećuje da su male šanse da ih steknu u važećem obrazovnom sistemu.
– Paradoks je što imamo previše srednjih škola, a sa druge strane i stalnu potrebu za dodatnim obukama. Mladi imaju teorijsko znanje bez prakse, a stari posjeduju zastarela saznanja – kaže ona i zaključuje da je izlaz moguć ulaganjem u tehnologije i obuke zaposlenih umjesto u nova radna mjesta.
Sa kolikim se deficitom znanja suočava Srbija, potvrđuje i Bogoljub Lazarević, pomoćnik ministra prosvete.
– Posljednjim popisom stanovništva je ustanovljeno da čak 1,5 miliona nema osnovnu školu i to je podatak kojim bi svakako trebalo da se pozabavimo – rekao je Lazarević i dodao da su posljedice stihijskog obrazovanja sve veće, a nesklad između ponude i tražnje sve dublji.
– Za zdravstvo i socijalnu zaštitu je duplo više zainteresovanih nego što ima mjesta u obrazovnom sistemu, a slična situacija je i sa ekonomskim i pravnim zanimanjima – primjećuje Lazarević i dodaje da je ovakav sistem srednjih škola pravljen od 1980. do 1996. godine, pa je jasno da više ne odgovara današnjim potrebama na tržištu. – Zato i ne iznenađuje podatak da su umjetničke škole u Srbiji zastupljenije od tekstilnih, hemijskih i građevinskih.
Skupi umjetnici
Najveće „trošadžije“ u obrazovnom sistemu Srbije su – muzičari. U muzičke škole se najviše ulaže jer nastava zahtjeva čitav splet instrumenata, pomagala, troškova… U Srbiji ih je čak 32, što je gotovo evropski rekord. S druge strane, imamo samo 29 škola za djecu sa posebnim potrebama, ali i tri baletske srednje škole, šest likovnih i pet mješovito-umjetničkih. Po Srbiji su raspoređene i 341 stručna srednja škola i 125 gimnazija.
Očekivanja
Svi imaju nerealna očekivanja – zaključuje i Tatjana Karaulac iz Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja. – Mladi odmah po izlasku iz obrazovnog sistema žele velike plate, sigurno radno mjesto, odlične uslova rada. Poslodavci, pak, očekuju da se na konkurs javljaju jako mladi, ali sposobni diplomci, sa već „zarađenim“ radnim iskustvom, kreativni, sposobni za timski rad i spiskom posebnih vještina. Novosti