ESPO – Prvih desetak godina 21. vijeka je u svijetu dominirala jedna marka mobilnih telefona, Nokia.
Popularno zvani telefoni “ciglice”, čija je baterija prema legendi trajala puno duže nego kod današnjih, mobilna igra “Zmija” i prepoznatljiv dizajn još žive u sjećanju mnogih. Ali Nokia već duže vremena nije snažna marka mobilnih telefona.
Odlazak mobilnih telefona Nokia u irelevantnost bio je polagan proces, obilježen krivim poslovnim odlukama, manjkom inovacija i jednostavno gubitkom tržišne utakmice s konkurencijom.
Kompanija više ne proizvodi mobilne telefone, ali sarađuje s kompanijom HMD Global koja od 2016. proizvodi mobilne telefone pod brendom Nokia, iako se ne radi o istoj kompaniji.
Ponos industrije Finske, dominacija Nokije se može uporediti samo s dominacijom mobitela Motorola ranih 90-ih i nekadašnje dominacije Apple smartfona. Na vrhuncu, 2007. i 2008., držala je oko 40 posto svjetskog tržišta, bila u top 100 najvećih na svijetu po prihodima, odgovorna za petinu izvoza Finske i nekoliko procenata BDP-a.
Nokia rezultat ekonomskog uspona Finske
Iako istorija kompanije Nokia seže sve do druge polovine 19. vijeka veliki uspon počinje 70-ih godina dvadesetog vijeka. Ali još uvijek se nije radilo o tehnološkom divu nego je kompanija (od 1967. korporacija) poslovala u sektorima šumarstva, proizvodnje kabla i proizvoda od gume te elektronici.
Finska je u vrijeme hladnog rata između SAD i SSSR održavala neutralnu poziciju pa je u trgovini djelovala kao svojevrsni posrednik. Tu posebnu političku i ekonomsku poziciju iskoristila je za veliki talas industrijalizacije.
Još uvijek je 1969. 45 posto Finaca živjelo izvan gradova, četvrtina ih je bila zaposlena u poljoprivredi, glavne industrije su bile drvna i metaloprerađivačka, a dohodak po stanovniku je bio skoro 30 posto manji nego u Švedskoj, prema izvještaju OECD-a za Finsku iz te godine.
Sudbina korporacije Nokia je vezana za sudbinu Finske, koja je do kraja 70-ih postala poznata kao “nordijski Japan”. Proširila se u brojne rastuće industrije koje su tada nastajale u državi, od proizvodnje vojne opreme do proizvodnje televizora. Ubrzo je postala treći najveći proizvođač televizora u Evropi.
Staro se odbacuje da bi se stvorio prostor za novo
Veliko širenje na potrošačku elektroniku počinje 80-ih, ne samo u Finskoj nego i akvizicijama po Evropi. Kompanija se restrukturira, proizvodnja kabla se nakon više od 40 godina poslovanja gasi, a počinje širenje na proizvodnju računara i prve mobilne telefone.
Proizvodnja Mobira Senator telefona za automobile, prvog Nokia mobilnog telefona, počela je 1982. godine. Zbog svoje težine od 10 kilograma i cijene nikada nije ušao u masovnu primjenu, ali je to bio jedan od početaka uređaja koji će se pretvoriti u današnji smartfon.
Razvoj je bio strelovit, pa se već 1987. pojavio Mobira Cityman težine od “samo” 760 grama. istorijska zanimljivost oko jedne verzije tog mobitela je da ga je koristio Mihail Gorbačov tokom jedne posjete Finskoj.
Do početka 90-ih Nokia je imala 11 poslovnih grupacija, pa je iz korporacija izbačeno nekoliko njih za koje se smatralo da ne trebaju da budu dio budućeg razvoja.
Proizvodnja automobilskih guma je izdvojena (Nokian Tyres, kompanija i danas postoji), prodati su segmenti poslovanja proizvodnje gumenih čizama (Nokian Footwear, još postoji), proizvodnje računara i proizvodnje televizora (nekada treći najveći u Evropi).
Istodobno je Finska prolazila kroz veliku ekonomsku krizu zbog urušavanja SSSR-a i gubitka tržišta, a vođstvo kompanije odlučuje da se fokusira na telekomunikacije.
Kompanija je u tom segmentu već prikupila dosta iskustva, pa se krajem 1992. na tržištu pojavio mobilni Nokia 1011, jedan od prvih kojim se moglo primati i slati SMS-ove.
Vrhunac dostignut 2007, nakon toga pad
Do početka 21. vijeka kompanija je narasla na više od 50 hiljada zaposlenih, uveliko pretekla Motorolu koja je donedavno dominirala tržištem, ostvarivala godišnje preko 25 milijardi dolara prihoda i postala najpoznatiji brend u Evropi.
Toliko je bila velika da je ekonomski rast Finske uveliko zavisio od poslovnih rezultata kompanije, što ne čudi s obzirom na to da je Nokia bila odgovorna za petinu izvoza i oko 4-5 posto BDP-a cijele države.
Vrhunac je bio 2007, kada je kompanija ostvarila 75 milijardi dolara prihoda i imala tržišni udio oko 40 posto. Za poređenje, državni budžet Hrvatske je te godine bio manji od 20 milijardi dolara.
Nokia je postala troma i neinovativna, konkurencija je brzo porazila
Sledeće godine počinje pad prihoda, prvo uzrokovan svjetskom finansijskom krizom, a zatim serijom krivih poslovnih odluka i odbijanjem inovacija, suprotnom praksom kojom se rukovodilo kompanijom u decenijama njenog velikog rasta.
U današnje vrijeme se Nokia bori da ostvari godišnje prihode od 25 milijardi dolara, nivoa oko kojeg se vrti već nekoliko godina. To su manji prihodi nego što je imala 2000. Nekada je bila duboko u grupi 100 najvećih na svijetu po ostvarenim prihodima, a danas se bori za ostanak u 400 najvećih. Još uvijek je to velika kompanija, ali dani najveće slave su iza nje.
Iako su prihodi počeli da padaju 2008, inicijalni razlog kasnijeg polaganog propadanja i gubitka tržišta je bila reorganizacija iz 2004. Njom je kompanija podijeljena na četiri odjela, koji su trebali da dijele korporativne resurse i “revitalizuju” kompaniju.
Umjesto toga je nastao haos koji je doveo do loše saradnje među odjelima i nekoordiniranosti.
U januaru 2007. se pojavio prvi iPhone, koji će postati glavna konkurencija. Mobilni koje je proizvodila Nokia su u poređenju s njim izgledali zastarjelo i manje praktično za korišćenje.
Navodno je tadašnji direktor Oli-Peka Kalasvuo shvatio da Nokia gubi “utakmicu” 2008. tokom neformalnog razgovora sa Stivom Džobsom.
“Vi niste moj konkurent. Apple je platforma, a postoji samo još jedna platformska firma – Microsoft. Gradio sam svoju platformu decenijama. Vi ste tek na početku“, rekao mu je Džobs.
2010. Nokia na tržište izbacuje N97, koji je trebalo da bude “ubica iPhonea”. Prodaja je bila jako dobra, ali isključivo zbog snage brenda. Sam uređaj su i korisnici i tehnički znalci smatrali jako lošim, što je ozbiljno poljuljalo povjerenje u brend i ubrzalo pad kompanije.
Nakon niza još nekoliko tehnoloških neuspjeha i pokušaja hvatanja koraka s konkurencijom, kompanija u drugom kvartalu 2011. ostvaruje prvi gubitak od ranih 90-ih godina prošlog vijeka.
Odbijanje promena jedan od razloga propasti
Jedan od većih faktora neuspijeha u prilagođavanju novim uslovima na tržištuje odbijanje prelaska na operativni sistem Android, insistirajući na lošijem operativnom sistemu Symbian.
To se pokazalo kao katastrofalna odluka. Sama kompanija je tokom decenija postala pretjerano birokratizovana, troma, nefleksibilna i uopšte nespremna na brze promjene koje su se događale na tržištu mobilnih telefona.
Krajem 2013. Microsoft je kupio dio kompanije Nokia koji se odnosio na mobilne telefone, slikovito rečeno krunski dragulj, za 7 milijardi evra.
Zbog brojnih tehničkih i poslovnih problema taj poslovni potez se nije isplatio Microsoftu, ali je označio kraj fokusiranja kompanije Nokia na tržište mobilnih telefona.
Nokia se još uvijek proizvodi
Nokia je nastavila da posluje kao velika kompanija, s fokusom primarno na digitalnu infrastrukturu. Većinu ljudi još uvek asocira na mobilne telefone, pa je prošle godine promijenila logo i cio identitet brenda.
Sama kompanija odustala je od pokušaja povratka na tržište mobilnih telefona, ali pod brendom Nokia proizvodi HMD Global, takođe kompanija iz Finske. 1. februara ove godine je i ta kompanija objavila da će početi razvijati vlastiti brend, ali srećom za ljubitelje Nokia mobilnih telefona neće sasvim odustati od proizvodnje i pod tim brendom.
Finska nije htjela da spasava Nokiju
Razlika između uspiješnih kompanija koje posluju više od stotinu godina i neuspiješnih je u tome što se prve stalno mijenjaju i prilagođavaju, a druge ostaju vjerne “tradiciji” i kada to više nije poslovno isplativo.
Da je Nokia kompanija iz Hrvatske umjesto Finske, još uvijek bi proizvodila mobilne, ali lošeg kvaliteta, zaostale tehnologije i zastarjelog dizajna.
Gomilala bi gubitke iz godine u godinu, a pokrivali bi se subvencijama iz državnog budžeta. Zapravo bi vjerovatno još proizvodila drvnu masu, kao na početku.
Iako je kompanija bila daleko važnija za Finsku nego bilo koje brodogradilište ili druga kompanija koje su poreski obveznici Hrvatske spasavali, nije bilo državnog spasavanja, 2012. je službeno i zatraženo od države da spasi kompaniju kupovinom akcija, ali je tadašnji premijer Jirki Katainen to odbio.
“Ovo nije naš posao. Razvijamo Finsku u zemlju u kojoj firme mogu dobro da posluju, ali to nije način podrške kojim će vlada ići“, izjavio je tokom posjete gradiću u kojem se planiralo zatvaranje jedne od fabrika kompanije.
Nokia je preživjela ne uprkos tome što je država nije spašavala nego zbog toga. Još uvijek se radi o golemoj kompaniji s više od 85 hiljada zaposlenih širom svijeta, samo se preorijentisala na druge sektore zbog toga što je izgubila tržišnu utakmicu mobilnih telefona. To se ne bi dogodilo da ju je Finska “spasavala”.
Index.hr