U BiH se radi i do 60 časova sedmično

SARAJEVO/ BANJALUKA,  Radnici u BiH u niskoprofitabilnim oblastima rade sedmično i do 60 časova, iako je zakonom predviđeno 40, tvrde u sindikatima.

 
Oni navode da to ne bi bio nikakav problem da se svi ti prekovremeni časovi plate. Iako je radna sedmica zakonski definisana na 40 časova, u Agenciji za rad i zapošljavanje BiH su nam rekli da se to često krši.
Danko Ružičić, predsjednik Granskog sindikata tekstila, kože i obuće u RS, je kazao da u ovoj oblasti ima slučajeva da radnici rade između 300 i 400 časova godišnje, iako je godišnje dozvoljeno 150 časova prekovremenog rada.
“Najgore je što se to ne plati radnicima, a poslodavci to nigdje ne evidentiraju već u svoje knjige pišu da je radnik radio osam časova dnevno, tako da inspekcija tu ne može ništa”, istakao je Ružičić.
On je naveo da prekovremeni rad nije sporan ni radnicima ni Sindikatu, s obzirom na to da se u ovoj oblasti često dešava da stigne narudžba za određenu količinu proizvoda, koja se mora isporučiti na vrijeme pa se zbog toga mora ostati prekovremeno, samo da se to plati zaposlenima.
“Često imamo situaciju da radnici umjesto 40 rade i po 50 ili 60 časova sedmično i mi stalno na to upozoravamo da bi tu trebalo da budu pooštrene kontrole”, kazao je Ružičić.
Ranka Mišić, predsjednik Saveza sindikata RS, je istakla da radnici u BiH i u RS rade više za oko trećinu od norme koja je zakonom predviđena.
“To je posebno izraženo u proizvodnji, odnosno niskoakumulativnim granama, kao što je tekstilna industrija, obućarska i prerađivačka, gdje se radi onako kako poslodavac procijeni. Ako poslodavac odluči da radni dan traje 10 ili 11 časova dnevno, umjesto osam kako zakon kaže, ili ako treba raditi i subotom i nedjeljom, onda radnici toliko i rade”, kazala je Mišićeva.
Ona je takođe navela da je zakonom predviđeno da radnik godišnje može raditi 150 sati prekovremeno, ali da u praksi radnici u RS rade ido 180 časova.
“Problem je što se ti prekovremeni časovi ne plate, radnici nemaju ništa protiv da ostanu i duže da rade, ali da im se to plati, ali nije tako”, kazala je Mišićeva.
Ona je navela primjer da u preduzećima u kojima radnici koriste kartice kada dolaze ili izlaze s posla, kako bi se evidentiralo da su došli, poslodavci čak tjeraju radnike da izađu s posla i provuku karticu da se vidi kada su izašli, ali da se opet moraju vratiti na posao i raditi, samo bez provlačenja kartice.
“Na taj način se ne može dokazati da je radnik radio prekovremeno, a radnik to ne smije reći i to je posao za inspektore”, navela je Mišićeva.
Dedina Sehinović, stručni saradnik u Sindikatu poljoprivrede i prehrane BiH, kazala je da su imali pojedinačnih slučajeva da su se radnici žalili da rade više nego što je zakonom predviđeno.
“Smatram da se radi samo o nekoliko slučajeva i da se to uglavnom poštuje”, kazala je Sehinovićeva.
Ranko Milić, predsjednik Unije udruženja poslodavaca RS, je kazao da se u RS uglavnom poštuje zakonom propisana norma o trajanju radne sedmice, iako ima odstupanja.
“Kada je u pitanju građevinarstvo, moja oblast, radi se prekovremeno kada su u pitanju sezonski poslovi, ali to se sve plati i bar da imamo toliko posla da se mora raditi prekovremeno i da možemo zapošljavati nove radnike, ali svjedoci smo da imamo sve manje i posla i para”, naveo je Milić.
U Agenciji za rad i zapošljavanje BiH su nam rekli da je u budućnosti planirana izrada ankete rada u kojoj će se naći i zvanični podatak o stvarnoj radnoj sedmici u BiH. Primjera radi, radna sedmica u Hrvatskoj je 39,2 časa pokazalo je istraživanje u susjednoj nam državi.  Nezavine novine
 

Radna sedmica u EU
Prema podacima “Eurostata” u EU najviše rade Rumuni, a najmanje Francuzi, Irci i Finci.
• Rumunija                           41,2       časa
• Slovenija                            40,6       časova
• Njemačka                           40,4       časa
• Finska                                  37           časova
• Francuska                          37           časova
• Irska                                    37            časova