ZAGREB, Kompanije na našim prostorima su mali subjekti na velikim trećim tržištima i za značajniji uspjeh na njima moraće da nastupaju udruženo. smatra Emil Tedeski, predsjednik uprave Atlantik grupe i jedan od najuspješnijih preduzetnika u Hrvatskoj, ali i u regiji.
Tedeski je u intervjuu za hrvatski portal Business.hr rekao da je tržište regiona važno i da tu njegova kompanija ostvaruje najveći dio prihoda.
“Postoji jasna ekonomska logika regionalnog poslovanja i saradnje, koja se temelji primarno na geografskoj blizini, dobrom poznavanju naših tržišta i brendova, međusobnom razumjevanju, sličnim navikama potrošača… To je važan niz komparativnih prednosti i jedino je logično da međusobno sarađujemo. No, regija nije jedini izlaz ili formula za uspjeh. Atlantic Grupa danas 21 posto ukupnih prihoda ostvaruje izvan regije, a cilj nam je na izvanregionalnim tržištima do 2017. ostvarivati 35 posto ukupnih prihoda. Naša strategija podrazumijeva snažnu internacionalizaciju, pre svega u Zapadnoj Evropi te Rusiji i zemljama ZND-a.
Ivica Todorić je uspio da ostvari svoju dugogodišnju želju i preuzme Merkator. Što mislite o spajanju Agrokora i Merkatora? Kako to utiče na Vaše poslovanje?
“Smatram da je Agrokorovo preuzimanje Mercatora vrlo logičan poslovni potez. Konsolidacija industrije, na strani proizvodnje kao i na strani maloprodaje, neminovan je proces koji se događa svuda u svetu. Zadnju reč imaju potrošači, i dok je njihov interes u primarnom fokusu, što je jedino poslovno logično, svi će „stakeholderi“ moći biti zadovoljni.”
Što bi se još u regiji trebalo spojiti i zašto?
“Svjedoci smo ukrupnjavanja u sektoru trgovine, u maloprodaji i veleprodaji, te valja očekivati konsolidaciju u industriji hrane i pića. Poslovna logika upućuje na to da je konsolidovanje industrije i prepoznatljivih robnih marki jedini način održavanja ravnoteže u odnosima proizvodnje i trgovine.”
Kako komentarišete inicijativu vlasnika MK Grupe, Miodraga Kostića, o kreaciji jedne mega regionalne kompanije, u koju bi ušla i Atlantik Grupa?
“Ta je izjava izazvala dosta medijske pažnje, makar se meni čini da je sasvim jasno i manje upućenom promatraču kako je manje riječ o ozbiljnoj inicijativi, a više o pozitivnoj provokaciji na propitivanje uvreženih rezona kad je reč o upravljanju kompanijama i vlasničkim odnosima. Kostić je hteo ukazati na to da bi većina preduzetnika radije izabrala biti stopostotni vlasnik male kompanije, nego 20-postotni suvlasnik u jednoj velikoj kompaniji. Činjenica je da su kompanije na ovim prostorima, koliko god značajne i velike u regionalnim okvirima, još uvijek mali subjekti na velikim trećim tržištima i za značajniji uspjeh na tim tržištima moraće se između ostalog pronaći uspješna formula zajedničkog nastupa.”
Gdje su moguće sinergije u regiji? Kako ih iskoristiti i kako zajedno nastupiti na trećim tržištima?
“Mi smo uvijek otvoreni za razgovor o svakoj inicijativi, no kad je reč o rastu i razvoju poslovanja ne djelimo kompanije po geografskim oznakama, nego primarno kroz vizuru poslovne logike i obostranog interesa. U tom smislu ne gledamo samo u pravcu regije nego i u širem internacionalnom kontekstu.”
Koji biste Vaš poslovni potez označili kao najbolji u karijeri, a koji smatrate najvećom greškom i zašto?
“Ne sramim se poslovnih promašaja, oni su dio razvojnog puta, iako ništa nije bilo tako dramatično da mi se čini da bi to trebalo posebno istaknuti. Recimo da na samom početku preduzetničke karijere nisam imao punu svijest o mogućnostima izgradnje vlastitog brenda bez vlastite proizvodnje, to bi možda uticalo na raniji ulazak Atlantica u stvaranje vlastitog portfelja u nekim kategorijama u kojima je tada bilo dosta prostora za rast. No, ne mogu reći da žalim, kad gledam unazad mogu reći da se kompanija razvijala upravo onako kako sam u načelu želio i mislio da treba. Jednako mi je teško izdvojiti najbolji potez, jer ima više prelomnih tačaka koje su odredile današnji karakter kompanije – izlazak iz biznisa s papirom i fokus na distribuciju robe široke potrošnje, kupovina Cedevite i ulazak u proizvodnju, kupovina Haleka i iskorak na zapadnoevropska tržišta…
Ako moram nešto izdvojiti, onda mogu reći da sam ponosan na celi naš tim i transakciju u kojoj smo kupili Drogu Kolinsku, u potpuno transparentnom i profesionalnom procesu u kojem smo pobedili niz međunarodnih industrijskih i finansijskih takmaca. I to bez političke intervencije u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji ili EU, u vreme najzategnutijih odnosa između Hrvatske i Slovenije. To je za nas zaista bio značajan poduhvat, jednako kao i činjenica da se nakon skoro tri godine osjećamo se kao jedinstvena kompanija.”
Kaže se da je svakom čovjeku najteže stići do prvog milouna. Kako ste i kada zaradili svoj prvi milion?
“Nisam to nikada gledao kroz količinu novaca koju smo zaradili kao kompanija ili ja, pa mi je teško odrediti kad je zarađen neki prvi milion koji ljudima obično figurira kao neki prelomni momenat. Prije svega, treba razlikovati kad kompanija zaradi profit u određenom iznosu i kad isplati dobit ili dividendu vlasnicima. Milionski profit smo kao kompanija ostvarili tokom 1992., a ja sam kao vlasnik želeo razvijati poslovanje i dobit sam reinvestirao u kompaniju, pa je milion u tom smislu došao puno kasnije. Naravno da je bitno dobro poslovati i zarađivati, bitno je osigurati egzistenciju, a onda i preko toga moći priuštiti neka materijalna zadovoljstva, ali za mene je biznis više od golog privređivanja, uvek sam to doživljavao kao određenu vrstu kreacije, izražavanja. Volim to što radim i ne delim vreme na radno i slobodno, srećan sam što se mogu osjećati ispunjeno u tome čime se bavim.” (Business.hr)
