GACKO – Termoelektrana u Gacku planira da u proizvodnji struje pored uglja koristi alternativno RDF gorivo nastalo iz komunalnog otpada koje bi se spaljivalo prilikom zagrijavanja parnog kotla.
Iako se ovaj energent uveliko koristi u Evropi, kao i u nekim cementarama u BiH, stručnjaci i aktivisti za zaštitu životne sredine upozoravaju da se proces mora odvijati u strogo kontrolisanim uslovima kako elektrana u Gacku ne bi postala još veći zagađivač neko što je to sada.
Uprava sigurno ne može očekivati blagonaklonost lokalnog stanovništva čije je nezadovoljstvo zbog prašine i pepela iz ovog postrojenja svakim danom sve veće.
Po njih nepovoljno je i to što među ljudima sa tog kraja ne uživaju veliko povjerenje.
Plan je da se u pećima Termoelektrane dnevno spaljuje do 1.200 tona RDF goriva, s tim da bi u početnoj eksperimentalnoj fazi dnevna potrošnja bila 360 tona.
Uprava je izradila prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu i uveliko je u procesu ishodovanja ekološke dozvole kod resornog ministarstva.
U njoj se navodi da im je osnovna namjera bila da budu efikasniji i manje štetni po životnu sredinu.
„Očekivani benefiti navedenog eksperimentalnog rada postrojenja su smanjenje količine uglja u termoelektrani, smanjenje emisije štetnih tvari u vazduhu, naročito CO2 i SO2, smanjenje nastalog pepela, uz istovremeno povećanje proizvodnje električne energije“, stoji u studiji.
U njoj piše da RDF i ugalj imaju različite vrijednosti udjela pepela što znači da će pri sagorevanju nastajati nešto niža količina pepela.
Takođe, udio ukupnog sumpora u uglju je veći nego kod RDF goriva, što znači da će kod suspaljivanja doći do smanjenja količine sumpornog dioksida u dimnim gasovima.
„Sastav pepela prilikom sagorevanja neće se značajno mijenjati, te se stoga kod ne očekuju dodatni problemi u radu parnog kotlova vezani uz promjenu sastava pepela“, nalaz je iz studije.
U ovom dokumentu se i priznaje da su zbog rada RiTE Gacko pojedine performanse životne sredine mnogo lošije nego u većini ostalih evropskih gradova poput kvaliteta vazduha, slatkovodnih tokova, otpada i otpadnih voda, zbog čega je potreban veliki oprez.
Za potrebe spaljivanja uglja i RDF-a mora se ugraditi dodatna mjerna oprema. Trenutno se u termoelektrani ne provode mjerenja emisije teških metala, dioksina i furana u dimnom gasu.
Preispitati dosadašnji rad i zagađenje koje pravi termoelektrana
U Centru za životnu sredinu pojašnjavaju da RDF gorivo nastaje tako što se uzimaju razne kategorije otpada, osim opasnog, koji se zatim tretira da bude odgovarajuće veličine, vlažnosti i gustine, te zatim spaljuje.
„Sadržaj može da bude veoma različit i to je jedna od velikih opasnosti RDF -a, jer se često ne zna sastav i od kojeg otpada se sastoji“, kaže u Razgovoru za CAPITAL Milica Končar iz ove organizacije.
Navodi da u prosječnom sadržaju RDF-a ima oko 30 odsto plastike, 12 odsto drveta, 10 odsto gume, 13 odsto papira i kartona, te 15 odsto tekstila, dok je 20 odsto sastava nepoznato.
„Korištenje RDF goriva u termoelektrana znači da će se razne vrste otpada spaljivati zbog svoje kalorijske vrijednosti. To je veoma zabrinjavajuće jer se spaljivanjem plastike stvaraju dioksini i furani koji su kancerogene materije. To se čak i navodi u Prethodnoj procjeni uticaja na životnu sredinu, a pored prisustva kancerogenih materija navode se i teški metali koji nastaju u procesu“, kaže Končar.
Prema njenoj ocjeni, ukoliko se počne sa upotrebom RDF goriva za očekivati je povećanje štetnih gasova koje će termoelektrana morati da kontroliše redovnim monitoringom i nizom filtera.
Zbog toga je po njenoj ocjeni pravi trenutak za preispitivanje dosadašnjeg i trenutnog načina rada RiTE Gacko i zagađenja koje prouzrokuje.
„Ukoliko se sada ne vrši redovan i transparentan monitoring zagađenja, onda je veoma opasno krenuti sa ekperimentisanjem nove vrste goriva za koju se zna da proizvodi dodatne i veoma opasne zagađivače“, zaključuje Končar. Inače, zanimljivo je da se u studiji ni u jednoj rečenici ne navodi gdje bi se pronašlo gorivo u potrebnim količinama.
Nihad Harbaš, steručnjak iz oblasi energetike za CAPITAL kaže da ga pojedine cementare u BiH koje ga koriste u svom radu uvoze.
„U BiH nema dovoljno količina za tako velika postrojenja i zato se ide sa manjim odnosima u ukupnom udjelu energenata koji se koriste za zagrijevanje ili proizvodnju struje“, priča on.
Ocjenjuje da je u BiH postoji potencijal kada je RDF gorivo u pitanju, pogotovo u lokalnim zajednicama gdje su formirane regionalne deponije.
Jedna od opcija je i uvoz, jer kako je rekao, Norveška plaća čak 50 evra po toni da se ovaj otpad spali van njihove zemlje.
„To je potencijal od kojeg se na efikasan način može proizvoditi toplotna ili električna energija ali uz sve mjere zaštite na mjestu gdje se to gorivo koristi. Ovdje je najveći problem ekološke prirode. Prema svim dostupnim podacima imamo nedovoljne količine da bi se išta ozbiljno razmatralo, ali ovo gorivo može biti dio rješenja. U svakom slučaju treba oprezno i na strateškom nivou donijeti smjernice, gdje, kako i na koji način se može koristiti“, zaključuje Harbaš.
Generalno, u evropskom zakonodavstvu RDF gorivo je definsiano kao kruto gorivo proizvedeno od neopasnog otpada koji se koristi za proizvodnju energije.
Prema podacima Konfederacije europskih postrojenja za proizvodnju energije iz otpada CEWEP koja je krovna organizacija za više od 80 odsto takvih postrojenja u 23 europske zemlje svakodnevno se u 499 postrojenja proizvodi električna i toplinska energija iz otpada.
CAPITAL: Dejan Tovilović