NIKŠIĆ, “Bježanija” je zahvatila nikšićke željezarce. Od maja mjeseca do ponedjeljka iz ove nekada moćne fabrike, socijalni program prihvatilo je oko 1.100 od 1.500 radnika, tako da je u Željezari ostalo samo njih 400.
Upravo je ponedjeljak, 5. decembar, bio posljednji dan za prihvatanje paketa koji će državu koštati više od 15 miliona evra. U zavisnosti od godina staža i (ne)rješenog stambenog pitanja, otpremnine su se kretale od šest hiljada do 22.000 evra.
– Osnovni razlog tolikog odlaska radnika je strah od neizvjesne budućnosti – objašnjava Veselin Perišić, stečajni upravnik. – Tome je doprinijelo čekanje odluke Apelacionog suda po žalbi bivšeg vlasnika kompanije Montenegro spešlti stils na odbijanje plana reorganizacije i proglašavanje bankrota. Ljudi su uplašeni jer ne znaju šta će dalje biti sa Željezarom, kao i njihovim radnim mjestima i hoće li se vratiti MNSS.
Ukoliko Apelacioni sud potvrdi prvostepenu presudu kojom je odbačen plan reorganizacije, onda bi to značilo da može da počne pripremanje fabrike za novu prodaju.
– Dok se to ne rješi, ruke su nam vezane – dodaje Perišić. – Ne možemo čak ni da planiramo dalju proizvodnju, dok nam ugovor sa kompanijom “Neksan” ističe sredinom ovog mjeseca.
A bankrot Željezare je samo epilog svih propalih privatizacija od 2002. godine do danas. Posljedice su katastrofalne, jer je od firme koja je nekada brojala 7.500 radnika, danas ta cifra 18 puta manja. Sunovrat je počeo sa ruskom kompanijom “Rusmontstalj” koja je bila zakupila fabriku na pet godina, nastavljena opet sa ruskom firmom “Midlend”, da bi bila dokusurena holandskom kompanijom Montenegro spešlti stils.
Rusi su bježali iz Nikšića, ostavljajući ogromne dugove. I posljednji vlasnici su prije vremena spakovali kofere. Kao “dežurni” spasilac javljao se biznismen Miodrag Davidović, vlasnik firme “Neksan”. On je jednom čak založio i svoju imovinu kao garanciju bankama za obezbjeđenje kredita od 3,1 miliona evra, kako bi osigurao redovnu isplatu zarada za radnike i kontinuiranu proizvodnju.
Zahvaljujući “Neksanu” sklopljen je ugovor o prizvodnji specijalnih čelika sa njemačkom kompanijom “Šolc”. Problemi sa strujom rješeni su tako što je Miodrag Davidović založio imovinu vrijednu 800.000 evra kao garant da će redovno plaćati električnu energiju.
– Ovo nije kraj Željezare – uvjerava Veselin Perišić, stečajni upravnik. – Fabriku treba prodati u cjelosti, kao pravno lice. U Željezari je sačuvana stečajna masa, održavaju se postrojenja i zbog toga smatram da njena procjenjena vrijednost ne smije ići ispod 25 miliona evra. Ako se ona proda, iz cijene koju uplati strateški partner namirivaće se povjerioci u isplatnim redovima onoliko koliko bude sredstava za taj posao. Sve što ne bude moglo da se namiri, dugovi će se “otpustiti” po sili zakona, i tog časa novi vlasnik startovaće bez dugova, ali uz obavezu da preuzme radnike sa svim njihovim pravima.
Kupci
Za Željezaru postoji interesovanje više stranih kompanija, poput “Šolca” iz Njemačke, zatim Slovačke, Rusije, Engleske, Indije. Da li će neka od njih i ući u nikšićku fabriku, teško je u ovom momentu prognozirati.
Jedan račun
Iako je Željezara od aprila mjeseca u stečaju, a nešto kasnije i bankrotu, samo jedan od njenih mnogih žiro-računa je u opticaju i preko njega se obavljaju sve novčane transakcije, naglašava Veselin Perišić. – Kada završimo ugovor sa “Neksanom” napravićemo bilans stanja – dodaje stečajni upravnik. Novosti
