BANJALUKA, Poljoprivreda u BiH mora hitno promijeniti smjer ako želi da opstane, slaže se većina poljoprivrednih stručnjaka s kojima smo razgovarali. Oni se takođe slažu da pristup BiH EU može mnogo pomoći poljoprivredi da stane na svoje noge u oštroj konkurenciji koja sve više izlazi iz regionalnih okvira i postaje globalna. Međutim, ukoliko se neke stvari hitno ne izmijene, BiH će se suočiti sa negativnim posljedicama.
Za BiH velika sredstva stoje na raspolaganju iz evropskih fondova, ali da bi ih mogla iskoristiti BiH treba napraviti strategiju šta želi od poljoprivrede u budućnosti.
Hrvoje Capar je direktor poljoprivrednog gazdinstva “Farmalend” u Topoli kod Gradiške. “Farmalend” se bavi proizvodnjom sirovog mlijeka. Ima 1.100 krava na muži i dnevno isporučuje 30.000 litara mlijeka. Koliko je farma savremena dovoljno govori podatak da svaka krava na nozi ima mali kompjuter koji mjeri njene dnevne aktivnosti. Svaki dan informacije se učitavaju u centralni kompjuter, koji onda analizira stanje svake krave ponaosob i šta je potrebno uraditi da se poveća količina mlijeka koja se dobija. Na farmi krave šetaju slobodno u velikom prostoru, jer je već odavno utvrđeno da samo sretne i zadovoljne krave daju mnogo mlijeka. Na farmi čak ozbiljno razmišljaju da primijene u praksi japanska iskustva da klasična muzika stimuliše raspoloženje krava, čime zauzvrat krave daju još više mlijeka.
“Znamo za ta iskustva i razmišljamo o tome. Moramo vidjeti koja vrsta glazbe najbolje odgovara. Da li je to Betoven, Mocart, Bah ili neki drugi skladatelj”, priča on vrlo ozbiljnog izraza lica.
Capar upozorava da se BiH mora probuditi iz sna ako želi uhvatiti korak sa svijetom. On prije svega želi razbiti neke zablude koje postoje kod većine bh. stanovništva, da BiH može biti regionalni lider u poljoprivrednoj proizvodnji.
“To nije točno. Ja jesam iz Hrvatske, ali ja živim i radim ovdje i volio bih kada bi BiH mogla biti regionalni lider. Ali to jednostavno nije tako”, kaže on.
Capar objašnjava da je osnovni problem u geografskim uslovima jer, kako kaže, BiH nema dovoljno kvalitetnog zemljišta da bi bila ozbiljnija konkurencija u regionu.
“Šta god uradili ovdje u BiH, Vojvodina će uvijek imati veće prinose od nas. Sjećate se da smo uvijek govorili da bi Vojvodina mogla hraniti pola Europe? A gledajte Ukrajinu i kakve oni resurse imaju. To je nedostižno”, kaže on.
Osim nepovoljnih prirodnih uslova, po njegovom mišljenju, problem je i u nedovoljnoj stručnosti.
“Mi ovdje u BiH i dalje imamo iste metode kao prije 20 godina. A znate li koliko je poljoprivreda napredovala u zadnjih 20 godina? Poljoprivreda danas je visokotehnološka djelatnost. Pogledajte šta rade u Europi, to je nevjerojatno koliko se napredovalo. Ostvaruju veće prinose uz manje troškove i normalno je da su konkurentniji. A poljoprivredno tržište je sve više globalno. Mi ovdje u ‘Farmalendu’ svaki dan razmišljamo kako smanjiti troškove i povećati prinose. Jer ako to ne učinimo, bićemo preskupi i naši otkupljivači će mlijeko nabavljati negdje drugdje”, kaže on.
Pored nepovoljnih uslova i nedostatka stručnosti Capar problem vidi i u neadekvatnoj mehanizaciji, ali i u nedovoljnim subvencijama.
“U BiH se uvoze jabuke iz Poljske i to zato što su jeftinije. A zašto su jeftinije? Pa vjerojatno zato što Poljska snažno subvencionira izvoz. U takvim uvjetima teško će voćnjaci u BiH biti regionalni, a kamoli globalni igrač. Nijedna poljoprivreda nigdje u svijetu ne može preživjeti bez podsticaja”, ističe on.
Međutim, Capar kaže da BiH ipak ima šanse. Osnovna šansa je raditi na usavršavanju poljoprivrednika, nabaviti novu mehanizaciju i maksimalno iskoristiti one resurse koje imamo.
“Ne možemo raditi poljoprivredu tako što ćemo svaštariti. Par svinja, par koka, malo paradajza ili krumpira… Moramo se specijalizirati za određene djelatnosti koje imaju tržišnu šansu, a onda se tome potpuno posvetiti. Moramo puno uraditi na pronalaženju tržišta. BiH hitno treba velikog igrača koji će pronaći tržišta za bh. proizvode. Umjesto toga mi danas imamo velike uvoznike, a ne izvoznike”, kaže on.
Naravno, da bi to uspjelo potrebne su jake subvencije.
“Suvremene države stoje iza poljoprivrednih proizvođača, ne kasni se sa podsticajima, a subvencionira se sve, pa i krediti koji su kod nas dosta skupi. U Europi su dugoročni na najmanje 15 godina, uz regresiranu kamatnu stopu. Moramo izmijeniti poljoprivrednu politiku i puno više se posvetiti tome kako poljoprivrednicima olakšati da opstanu”, kaže on.
Poseban problem on vidi i u nepostojanju državnih institucija poput veterinarskih zavoda čijim nepostojanjem sada BiH ne može da izvozi živu stoku u Evropu jer nema potrebne sertifikate.
“Mi u EU ne možemo izvoziti ni sirovo mlijeko, ni stoku, iako postoji tržište. Ja imam kupaca za stoku u Njemačkoj, junice koje su se otelile, ali ih ne mogu prodati jer je zabranjen uvoz u EU”, kaže on.
Iako kaže da nema dokaza, tvrdi da su granice BiH porozne i da svašta ulazi u zemlju pod pogrešnom deklaracijom, što, kako ističe, predstavlja poseban problem.
Ranko Markuš iz ACIPS-a, nevladine organizacije koja se bavi pitanjima EU, je za Kancelariju specijalnog predstavnika EU u BiH (EUSR) uradio obimno istraživanje o poljoprivredi u BiH.
Markuš se slaže sa svime što je iznio Capar o stanju u bh. poljoprivredi. On kaže da je istraživanje pokazalo da bi BiH mogla kompletno stanovništvo zaposliti u poljoprivredi kada bi došlo do krupnih zaokreta u poljoprivrednoj politici. On se slaže da BiH teško može konkurisati na globalnim tržištima, ali je mišljenja da BiH može zadovoljiti svoje vlastite potrebe i time smanjiti trgovinski deficit.
Njegovo istraživanje je pokazalo da su prirodni uslovi osnovni razlog za nisku proizvodnost zemljišta, a i stanovništvo doprinosi trajnom gubitku poljoprivrednog zemljišta jer se koristi u nepoljoprivredne svrhe, poput izgradnje stambenih naselja.
“Još je alarmantnije da je 20.000 hektara prekriveno različitim otpadnim materijalom. Dakako, poseban problem predstavlja 17.000 minskih polja koja pokrivaju ili otežavaju pristup za 15 odsto poljoprivrednih i 20 odsto šumskih površina”, kaže on.
Istraživanje pokazuje da čak 81 odsto teritorije zemlje ima ruralni karakter, na kojoj živi oko 61 odsto stanovništva. Iz ovih podataka Markuš izvlači zaključak da je većina stanovništva tradicionalno vezana za poljoprivredu, koja ima prije svega socijalnu, pa tek onda razvojnu komponentu.
“Posebno je problematična činjenica da domaća proizvodnja zadovoljava ispod 40 odsto domaće potražnje, dok je situacija za izvozom još i lošija. Ukupna vrijednost uvoza u 2008. iznosila je 16,3 milijardi KM, dok je vrijednost uvoza poljoprivrednih proizvoda iznosila 2,6 milijardi KM. Izvoz poljoprivrednih proizvoda je znatno manji od uvoza i najlošiji je u regionu”, navodi se u izvještaju. U istom periodu BiH je izvezla samo 410 miliona maraka.
BiH, uključujući entitete, kantone i opštine, za poljoprivredu izdvaja oko 170 miliona maraka godišnje, dok Hrvatska izdvaja 1,2 milijarde KM.
“Veliki problem je i da su dosadašnja poticajna sredstva skoro dominantno izdvajana u podržavanje postojeće proizvodnje i mnogo manje u razvojne svrhe. Minorna ulaganja u ovaj sektor smanjuju konkurentnost bh. poljoprivrede sa zemljama u regionu, posebno ako se uzme u obzir postojeći liberalni trgovinski režim”, navodi Markuš. Nezavisne novine
Svi bi imali posla u poljoprivredi
