VAŠINGTON, Nuklarne elektrane ne zagađuju vazduh, efikasne su i ne proizvode buku, ali, istovremeno, postoji opasnost od curenja radioaktivnosti, podložne su terorističkim napadima, a što je najgore, njihovo potrošeno gorivo je još hiljadama, a možda i milionima godina visoko radioaktivno – upozoravaju stručnjaci.
Katastrofa u japanskoj nuklearnoj elektrani Fukušima, izazvana snažnim zemljotresom i nakon toga cunamijem, ponovo je bacila svjetlost na rizike koje nosi pretvaranje nuklearne energije u struju. Još jednom se pokazalo koliko je opasno držati potrošeno nuklearno gorivo u privremenom skladištu u samoj elektrani.
Proteklih šest decenija u svijetu je izgrađeno oko 400 nuklearnih elektrana iako nijedna od njih nema riješeno pitanje trajnog skladištenja potrošenog goriva.
Linda Ganter, stručnjak vašingtonske ekološke grupe Bijond nuklear, upozorava da “problem nuklearnog otpada nije riješen i da je veoma moguće da se to nikada neće dogoditi”.
U svijetu nuklearni otpad leži ili pod vodom u dubokim betonskim bazenima u elektranama ili u čelično-betonskim kontejnerima pored samih reaktora.
“U slučaju Fukušima – odnosno reaktoru Dženeral elektrik tip 1, kakvih u Americi ima 23 – otpad je u bazenu na vrhu zgrade, podložnom napadu ili pukotinama. Bilo kakva nezgoda koja bi ga otvorila oslobodila bi veliku količinu radijacije u atmosferu”, kaže Linda Ganter.
Ali, stručnjaci nuklearne industrije kažu da se ta opasnost preuveličava. Ejdrijan Hejmer, izvršni direktor za strateške programe američkog Instituta za nuklearnu energiju, tvrdi da je “Nuklearna regulatorna komisija procijenila da je gorivo u takvim skladištima – bilo u bazenima ili suvim kontejnerima – bezbjedno sto godina”.
Jedan od čelično-betonskih kontejnera za nuklearni otpad nalazi se u elektrani San Onofre, u južnoj Kaliforniji. Iza njegovih debelih zidova je velika količina radioaktivnog otpada, ne kratkoj udaljenosti od reaktora. Prema Upravi za kontrolu državnih poslova, to je samo mali dio od 70 000 tona goriva potrošenog u američkim nuklearnim elektranama u proteklih 60 godina.
Ejdrijan Hejmer kaže da je u SAD, zbog nedavne nesreće u japanskoj nuklearki, obnovljen interes za prjemeštanje otpada iz 104 funkcionalna reaktora, raspoređenih na 67 lokacija širom zemlje. Gorivo smješteno u bazene bilo bi prebačeno u suve kontejnere, a zatim premješteno na bezbjednije mjesto.
“S obzirom na događaje u Japanu, važno je da se sa tim započne što je moguće prije, kako bismo prebacili gorivo na sigurnije mjesto umjesto da stoji na 67 raznih lokacija”, kaže Hejmer.
Sve dok ne budu izgrađena trajna skladišta, 400 nuklearnih elektrana u svijetu i dalje će držati svoj otpad u neposrednoj blizini. Predsjednik vašingtonske ekološke posmatračke grupe Vorldvoč institut Kris Flejvin kaže da je to pitanje veliki problem za pristalice korišćenja nuklearne energije.
“Činjenica da su Japanci čuvali potrošeno gorivo na licu mjesta, jer nisu imali drugo rješenje, što je doprinijelo ozbiljnosti nesreće sa dugoročnim posljedicama, biće velike prepreke za dalji razvoj nuklearne energije”, kaže Flejvin.
Prosječan vijek nuklearne elektrane je 40 godina. Prema Institutu za nuklearnu energiju, 61 elektrana u Americi podnijela je zahtjev za produženje tog roka na još 20 godina.
Institut sada razmatra mogućnost podnošenja zahtjeva za još 20, što bi produžilo vijek trajanja nuklearki na 80 godina, prenose agencije.
Sve o nuklearnim elektranama
