Prema njegovim riječima, Vrhovni kasacioni sud trebalo bi da zauzme jasan stav, da se problem ne bi sveo na to da prvostepeni sud presuđuje jedno, a da drugostepeni predmete vraća zbog formalnih razloga.
“Problem u kojem su se našle hiljade građana stavlja na ispit i sudstvo Srbije – da li je spremno da riješi ovaj sporni slučaj. Ja smatram da jeste”, istakao je Slijepčević.
“Kako će sud reagovati, da li će uopšte uvažiti argumentaciju koju sam ja u svom stručnom radu iznio, stvar je suda i ne pretendujem niti želim da im namećem svoje stavove”, dodao je Slijepčević.
Upitan šta ako Ustavni sud ne bude dijelio njegovo mišljenje, on kaže da nije nikada rekao da će Ustavni sud nešto prihvatiti.
“Rekao sam da, u slučaju da redovni sudovi ne pruže zaštitu korisnicima kredita u švajcarskim francima, nastaje problem koji će se u postupku po ustavnim žalbama naći pred Ustavnim sudom. Ako i Ustavni sud ne rješi ovo pitanje, ono će se svakako rješavati pred Evropskim sudom za ljudska prava”, napomenuo je Slijepčević.
On je mišljenja da banke nisu imale nečasne namjere u vreme zaključivanja ugovora i da im nije bio cilj da se po tom osnovu bogate na račun svojih klijenata.
Slijepčević podsjeća da je cilj valutne klauzule da se njenom primjenom samo očuva realna vrijednost isplaćene glavnice kredita, u protivnom se ta klauzula zloupotrebljava, jer omogućava bankama da se zbog enormnog rasta kursa švajcarskog franka nerealno uvećava iznos svojih potraživanja po osnovu glavnog duga.
Zato i sud i ugovorna strana moraju obezbjediti primenu valutne klauzule u skladu sa njenim ciljem zbog koga je i ugovorena, a to je isključivo i jedino očuvanje realne vrijednosti isplaćene glavnice korisniku kredita, ističe Slijepčević. Naslovi.net