BEOGRAD, Od izbijanja svjetske ekonomske krize 2008. do 2017. Srbija je dala dvije milijarde evra za regionalnu državnu pomoć, koja u dobroj mjeri obuhvata podsticaje za privlačenje investitora, pokazala je analiza CEVES objavljena u najnovijem broju Nove ekonomije.
Samo u 2017. ovi podsticaji su dostigli oko 250 miliona evra odnosno 0,6% BDP-a, naspram samo 0,2% u zemljama centralne i istočne Evrope.
Suočena sa ’’požarom’’ nezaposlenosti u ekonomskoj krizi, Srbija se, kao i mnoge druge zemlje, odlučila za podsticaje stranim investitorima. Broj nezaposlenih u Srbiji od početka krize 2008. do 2012. porastao je za bar 200.000 osoba.
Kako se ocjenjuje u analizi CEVES-a, ova podrška koju je Srbija pružala, po svemu sudeći bila je fokusirana na generisanje radnih mjesta, kroz podsticanje investicija u kojima je potreban veliki broj radnika relativno niže ili srednje kvalifikacije.
Kako se navodi, Uredba o uslovima i načinima privlačenja direktnih investicija određuje iznose subvencija u zavisnosti od broja zaposlenih, stepena razvijenosti lokacije, te veličine kapitalnih ulaganja. Njeni rezultati su u određenoj mjeri uspješni: prema podacima APR-a i procjenama CEVES-a, zaposlenost u firmama sa stranim vlasništvom je u periodu od 2010. do 2018. porasla za najmanje 70 hiljada osoba.
Autori analize postavljaju pitanje u kojoj mjeri je nastavak ovakve strategije opravdan. Usredsređenost na broj radnih mjesta, rezultirao je, i privlačenjem u dobroj mjeri (ali ne isključivo) kompanija sa radno intenzivnim tehnologijama, niskom radnom produktivnošću, pa prema tome i niskim zaradama.
Kod značajnog dijela ovih investicija nije došlo ni do stvaranja značajnijih poslovnih veza sa domaćim dobavljačima, a zaposleni ostaju na relativno niskim nivoima obuke.
Uz to, usljed snažnog pada nezaposlenosti u posljednjim godinama, u pojedinim sredinama u Srbiji izazov sada je doći do relativno značajnijeg broja kvalifikovane radne snage potrebne za nove investicije.