BEOGRAD, Prvi ovogodišnji rod iz plastenika i staklenika u Srbiji, upozoravaju stručnjaci, zbog niskih temperatura prethodnih nedjelja kasniće najmanje 15 dana. Poljoprivrednici, koji se bave ovom vrstom proizvodnje, navodi prof. dr Žarko Ilin sa novosadskog Poljoprivrednog fakulteta, samo u malom broju slučajeva imaju zagrijavane staklenike ili plastenike, tako da im proizvodnja zavisi od vremenskih uslova.
Sa problemima zbog preduge zime susreli su se u Futogu. U kompaniji „Janja“ iz ovog mjesta, koja se bavi uzgojem kupusa i proizvodnjom kiselog kupusa, navode da će, zbog niskih temperatura i velike količine snijega, postavljanje plastenika i proizvodnja rasada, u plasteniku površine 200 kvadratnih metara, ove godine kasniti, ali, da im kašnjenje neće napraviti velike probleme.
– Sa poslovima ćemo početi tek naredne nedjelje – kaže Miladin Kalić, rukovodilac komercijalnog poslovanja u „Janji“. – Rasad gajimo na hidroponiji, tako da je posao donekle komplikovan, ali, rezultati su znatno bolji, a sjetvu planiramo u skladu sa potrebama tržišta. U plasteniku, naime, proizvodimo rasad ranog kupusa, a za kasniju berbu, gajimo ga na otvorenom polju.
Sa ovakvim problemima, kako precizira profesor Ilin, susreću se mnogi vlasnici plastenika. U Srbiji, naime, ima samo četrdesetak hektara staklenika i visokih plastenika, a tunelskih, primitivnijih plastenika ima, kako se procjenjuje, od pet do šest hiljada hektara. Od tog broja, grije se oko 40 hektara staklenika i plastenika.
Proizvodnja iz naših staklenika i plastenika, dodaje Ilin, ne može da podmiri potrebe Srbije, prije svega količinski, ali ni u kontinuitetu.
– Najviše povrća uvozi se upravo u hladnijem dijelu godine, jer nam nedostaju staklenici sa svojim izvorom toplote, u kojima bi se i preko zime gajilo povrće za naše potrebe – ističe Ilin. – Posebno, zato što prihodi sa jednog hektara pod plastenikom ili staklenikom mogu da budu veći od prihoda sa gotovo 100 hektara pod ratarskim kulturama.
Računica
Poljoprivrednik, da bi živio od ratarstva, treba da ima najmanje 300 hektara zemlje, a takvih posjeda je kod nas veoma malo – navodi Ilin.
– Naši poljoprivrednici, međutim, još mnogo „svaštare“, odnosno, bave se istovremeno ratarstvom, povrtarstvom, stočarstvom, pa i voćarstvom, a Srbija, još uvijek uvozi znatane količine ranog povrća, koje bi se moglo uzgajati u plastenicima, tako da prostora na tržištu ima dovoljno. Novosti