SREBRENICA – Desetine hiljada maraka donacija za koje se ne zna gdje su završile, fizički napadi i prijetnje smrću volonterkama, istrage nadležnog tužilaštva, epilog su priče o pokretanju skloništa za napuštene pse „Happy Tails“ u Srebrenici. U međuvremenu sklonište je odlukom inspekcije u septembru prošle godine zatvoreno.
Protiv glavnog vinovnika ovog nesrećnog kraja jedne pozitivne priče Velimira Stojanovića, predsjednika udruženja „Silver Dog“, čiji projekat je bilo ovo sklonište, Okružno tužilaštvo u Bijeljini vodi istragu zbog ugrožavanja sigurnosti, oštećenja ili oduzimanja tuđe stvari i nanošenja tjelesnih povreda.
Aktivistinja iz ovog udružanja Biljana Ilić optužuje ga i da je pokušao ubiti, nakon što je progovorila o njegovim nezakonitim radnjama.
Ništa bolje nisu prošle ni volonterke, koje u strahu za vlastitu bezbjednost ne žele da im se pominju puna imena. Izjave su dale tužilaštvu.
Naši sagovornici tvrde i da je Stojanović uz prijetnje pokušavao iznuditi novac namijenjen skloništu, a kako bi bio što uvjerljiviji nije se ustručavao ni volonterkama slati fotografije vatrenog oružja, što je i dokumentovano.
Donacije i manipulacije
Kada su 2019. godine udruženje „Silver Dog“, uz podršku volontera, međunarodnih organizacija u BiH i organizacija iz inostranstva za zaštitu životinja pokrenulo inicijativu za zbrinjavanje napuštenih životinja, naišli su i na razumijevanje opštinskih vlasti. S opštinom je potpisan memorandum o razumijavanju, a plod ove saradnje je i zemljište koje je za ove potrebe dodijelila lokalna vlast. Potpisivanjem memoranduma s opštinom Srebrenica ustanovljeno je nadzorno tijelo, koje je bilo sačinjeno od pripadnika međunarodnih organizacija, koji su radili i boravili u BiH, zatim članova nevladinog udruženja „Silver Dog“ i na kraju od zvaničnika opštinskih institucija. Za potrebe rada udruženja opština je na godišnjem nivou izdvajala i određena novčana sredstva.
Uz pomoć prijatelja udruženja nabavljen je i solarni panel. Kako su ispunjeni svi uslovi, a prema tvrdnjama svjedoka, bez pristanka radne grupe, predsjednik je na svoju ruku gradio sklonište nazvano „Happy Tails“ i tada je počelo s radom.
Napušteni psi su počeli dolaziti u prihvatilište, krenulo se s akcijama sterilizacije, koje je na području cijele BiH provodila organizacija „Dog Trust“, angažirani su i veterinari, koji su se brinuli o zdravlju pasa. Sklonište, koje je imalo ambiciju da postane jedno od najboljih u cijelom regionu, dobijalo je svoje jasne obrise i svakodnevno napredovalo u svom radu.
Međutim, već tada nastupaju problemi izazvani, kako tvrde naši sagovornici, postupcima predsjednika udruženja „Silver Dog“.
Kako navode neobjašnjivo nekulturno i često nasilničko ponašanje prema volonterima, koji su došli raditi u skloništu, bilo je samo uvod za radnje koje imaju intenciju kriminalnih djela. Uz to, kako tvrde, Velimir Stojanović faktički nije ni učestvovao u radu skloništa, već ga je u tim obavezama mijenjao njegov brat.
O Stojanovićevim malverzacijama svjedoče i strani donatori koji su izjave dali nadležnim organima.
Donatorka iz inostranstva J. P. (puno ime poznato redakciji) je od oktobra 2020. godine u kontaktu s volonterkom P. D. M. iz Holandije odlučila da pomaže srebreničko prihvatilište za pse. Do kraja te godine J. P. je uplatila više donacija. Prvu donaciju u iznosu od 804,16 funti sterlinga J. P. je uplatila 12. oktobra, a drugu u iznosu od 1827,63 američka dolara već 23. oktobra te 2020. godine. Između ostalog J. P. je donirala i 2807,82 dolara za nabavku i postavljanje periferne ograde skloništa, kao i 2887,82 dolara za razne troškove prihvatilišta. Početkom decembra te godine, kako navodi, donirala je i 2395 eura kako bi se za prihvatlište obezbijedio solarni panel.
Nakon što je volonterka iz Holandije napustila Srebrenicu, J. P. je stupila u direktan kontakt s Velimirom Stojanovićem, a prema njenom svjedočenju tek tada nastaju pravi problemi. Ubrzo je J. P. shvatila, kako navodi, da Stojanoviću prihvatilište za pse služi za pribavljanje lične koristi. Dok to nije shvatila, uplaćivala mu je različite iznose na njegove vrlo „čudne zahtjeve“.
Već u januaru joj je kako tvrdi, slao poruke da je bolestan, iscrpljen i da mu treba pomoć, nakon čega je ubijedio da mu pošalje novac, jer navodno mora platiti nekoga da mu pomaže dok on „ne ozdravi“. Ubrzo zatim tvrdio je da mu se auto pokvario.
„Rekao je da ako nema auto ne može da nosi vodu psima, a ja to nisam mogla nositi na savjesti“, navela je J. P. obrazlažući zašto je Stojanoviću uplatila novac za navodnu popravku auta. Samo dva dana poslije tražio je još novca, jer „akumulator nije dovoljno dobar za pretvaranje energije iz panela i sistemu je potrebna nadogradnja“. Svi ovi iznosi kretali su se između 100 i 500 eura, ali je već u februaru Stojanović višestruko uvećeo zahtjeve.
„Velimir Stojanović mi je tada poslao poruku da mi kaže da je u velikoj nevolji i da čovjek od kojeg je pozajmio novac, kako bi mogao izgraditi prihvatilište, želi novac nazad. Pitala sam ga za šta je novac bio utrošen, a on je rekao za hranu, plate i materijal“, navodi J. P.
Ona je povjerovavši u ovakvu priču, a u strahu da bi zaštita pasa mogla biti dovedena u pitanje, Stojanoviću uplatila 1649,48 evra. Bila je to tek prva od dvije rate, koliko mu je kako je tvrdio, bilo potrebno za otplatu duga „nekom čovjeku“. Već u martu, uplatila mu je i drugu „ratu duga“ u iznosu od 1742, 48 evra.
Ali nije to bilo dovoljno, tražio je da mu plati i kaznu od 300 evra, jer je kažnjen „zbog izazivanja nereda ispred supermarketa“. Navodno je do incidenta došlo, jer je štitio psa na koga je nepoznata žena bacila kamen i povrijedila ga. Bar tako je prema njenom kazivanju on rekao J. P.
Nakon još nekoliko sličnih Stojanovićevih molbi za pomoć, donatorka je počela da sumnja u način na koji se troše sredstva koja ona donira. Posebno je brinulo to što ona nikada nije imala uvid u trošenje sredstava i što sve to vrijeme nije znala da postoje i drugi donatori.
Brinuo je i odnos prema psima. Zbog saznanja da neki psi nikada nisu pušteni van, tražila je od Stojanovića da ih pusti. On joj je kako je navela, poslije toga poslao fotografije na kojima se vidi da su psi zadobili povrede, uz opasku da je ona odgovorna, jer ga je nagovorila da ih pusti.
Sve ovo je tvrdi, kod nje počelo izazivati sumnju. Kada je od nje tražio da kupi kontejner za prihvatilište, a ona mu saopštila da nema više novca za donacije, komunikacija se svela na minimum.
„Sada sam uvjerena da je moja donacija od 3397 evra zloupotrijebljena, a ne iskorištena u svrhu otplate pozajmice za prihvatilište. Vjerujem da pozajmica nije postojala, kao ni čovjek iz šume i da me je Velimir izmanipulisao da dođe do sredstava na manipulantski način“, navela je.
Rekla je i da je došla do saznanja da se solarni paneli, koje je kupila za prihvatilište nalaze u policijskoj stanici, nakon što je Stojanović „pokušao da ih proda“, dok je prihvatilište ostalo u mraku.
S početkom pandemije korona virusa, kada su strani državljani napustili ovaj projekat, odnosi među aktivistima u srebreničkom prihvatilištu za pse pretvorili su se u nešto „gore od noćne more“.
Kulminacija takvih odnosa, prema navodima Biljane Ilić, bio je fizički napad, odnosno pokušaj njenog ubistva koji je izvršio Stojanović.
Ucjene i prijetnje
U saradnji sa Stojanovićem J. P. je ipak mnogo bolje prošla od volonterke Biljane Ilić, koja je kako tvrdi, preživjela i fizički napad, nakon što je kolegi ukazala na nezakonite radnje.
Ilić tvrdi da joj je Stojanović direktno prijetio smrću i to u prisustvu trojice policajaca, u centru grada, nakon čega je priveden. Nakon što je u pritvoru proveo 24 sata, pušten je na slobodu.
Nedugo nakon toga, kako tvrdi, s flašom piva u ruci, dovezao se ispred skloništa „Happy Tails“ i fizički je napao.
„Prvo me udario šakom u sljepoočnicu, a zatim me bacio u jedan kanal i pokušao da me zadavi. Samo pukom pribranošću uspjela sam da pronađem neki komad mehanizacije, koji se nalazio u sklopu skloništa i pomoću njega da spasim sebi život“, navodi ona.
U namjeri da saznamo u kojoj fazi je istraga protiv Stojanovića, kontaktirali smo i Okružno tužilaštvo u Bijeljini. Dobili smo kratak odgovor.
„Obavještavamo vas da je protiv Velimira Stojanovića iz Srebrenice podignuta optužnica zbog krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti iz člana 150 Krivičnog zakonika Republike Srpske“. Iz tužilaštva su nas obavijestili i da nam zbog interesa istrage ne mogu dati više podataka.
Ono što je sigurno, sigurnost Biljane Ilić ugrožena je nakon što se usprotivila Stojanoviću. A pošto je od samog početka bila angažovana u prihvatilištu, bila je kako tvrdi svjedok raznih nezakonitosti, jer je kako tvrdi, sklonište koristio kao poligon za svoje lično bogaćenje.
„Svjedok sam i to pokrepljujem dokumentacijom, da je Velimir Stojanović svojim manipulacijama direktno odgovoran za otuđivanje mnogobrojnih privatnih donacija na račun udruženja, koje su uglavnom dolazile putem “Pay Pala“, u stranim valutama, ponekad i u iznosima većim od hiljadu novčanih apoena. Također je odgovoran za nestanak osam tona hrane za pse, koje su međunarodne organizacije koje se bave zaštitom životinja, donirale skloništu „Happy Tails“. I na koncu, odgovoran je za nestanak solarnog panela postavljenog u okviru skloništa, koji je dobijen uz pomoć prijatelja udruženja“, navodi ona.
Biljana Ilić, kako je navela, posebno ističe zloupotrebu pomoći organizacije „The Tanzie Project“, koja je od samog početka finansijski podržavala rad udruženja.
Posebno je interesantno na koji način je Stojanović pokušavao doći do novca s računa udruženja.
„On je meni donosio potpisanu ostavku na mjestu predsjednika udruženja „Silver Dog“, a onda nakon što bi predao taj papir, krenuo je manijakalno da me zove na telefon i govori kako moram da ga spasim, kako će ga ljudi ubiti, jer duguje novac“.
Sve je u stvari, zaključuje Ilić, „bila taktika s ciljem da se izvuče novac“, jer odmah nakon što je novac dobio, Stojanović je Biljanu Ilić prijavio za navodnu krađu pečata i krivotvorenje njegovog potpisa na dokumentu, koji joj je on u stvari lično predao.
Iza svega se kako tvrdi krije samo jedan cilj, a to je sticanje ličnog profita gašenjem skloništa i rasprodajom imovine.
„Nakon fizičkog napada, Stojanović prelazi na online napade i vrši online nasilje prema meni. Pored svega što sam prošla, razumjela sam da je nažalost, fizičko nasilje prema ženama u Srebrenici dozvoljeno, da je blaćenje i prijetnja ženama dozvoljeno, da je alkoholizam postao prihvaćeno i takoreći normalno stanje. Sva ta atmosfera je dovela do toga, da nam i pored činjenice, da smo obezbijedili privatno zemljište, koje se nalazi u apsolutno nenaseljenom dijelu Srebrenice, prilično udaljenom od samog centra grada, u kojem doslovno ne stanuje niko, opština ne želi izdati neophodnu dozvolu za otvaranje skloništa“, navodi Ilić.
Stojanović se tereti i da je konstantno u dužem vremenskom periodu psihički maltretirao i prijetio volonterki P. D. M. koja je zbog svoje lične sigurnosti morala da napusti područje Srebrenice. A žrtva Stojanovićeve prevare i bahatog ponašanja bila je i volonterka A. A. koja je obezbjeđivala hranu za pse u skloništu „Happy Tails“.
Volonterka J. S. je možda i najgore prošla, nju je odmah po povratku iz Srebrenice pred njenim ulazom u stan u Beogradu napalo za sada nepoznato lice. Napad se kako tvrdi dogodio, nakon što je Stojanović nagovijestio da bi se mogao desiti takav scenario.
Ovo su samo neki od primjera volontera koji optužuju Stojanovića za, u najmanju ruku, nezakonite radnje.
On sam nije bio naročito raspoložen za razgovor.
Kratko je odbacio navode, a ustvrdio je i da ne zna da se protiv njega vodi istraga zbog finasijskih malverzacija. Zato je ustvrdio da je protiv Biljane Ilić podneseno sedam krivičnih prijava.
Stojanović se prema našim saznanjima već duži period nalazi na teritoriji Srbije. Dok je boravio u Srebrenici, tvrde naše sagovornice, javno se hvalio da je „kao bivši pripadnik MUP-a Srbije nedodirljiv“, a znao se pozivati i na rođačke veze s načelnikom Srebrenice Mladenom Grujičićem.
Impuls