RIM, Gotovina u zamjenu za sir zvuči više kao šala nego ozbiljan finansijski sporazum, ali u nekim italijanskim regionima to je realnost.
Naime, slavni sir parmezan je toliko vrijedan i skupocjen da su neke italijanske banke spremne da uzmu sir kao zalog za kredite lokalnim proizvođačima sira.
Jedna od tih banaka je i banka Kredito Emiliano, koja ima stotine poslovnica i hiljade zaposlenih širom Italije. I dok njena centrala djeluje poput centrala ostalih banaka, s obezbjeđenjem i sefovima, ono što je specifično za ovu banku jeste da u njenim sefovima nećete naći dijamante i gotovinu, već skupocjeni sir parmigiano-reggiano, uredno složen na policama, posebno izgrađenim za njega.
Nije tajna da ova banka uzima ovaj slavni sir od lokalnih proizvođača, a u zamjenu im daje manje zajmove, s kamatom od tri odsto. Takođe, od proizvođača naplaćuju i taksu za održavanje sira, što podrazumijeva održavanje prostorija sa sirom po svim potrebnim standardima, što je neophodno za pravilno sazrijevanje sira. I dok mnogima ovo zvuči nerealno, činjenica je da se u poslovnicama ovih banaka nalaze zalihe sira vrijedne čak 200 miliona dolara.
I dok se Italija suočava s najgorom ekonomskom krizom od Drugog svjetskog rata, banke poput Kredito Emiliano izašle su u susret proizvođačima parmezana i tako spasili njihovu proizvodnju od bankrota. Inače, problem je što su za dobar parmezan potrebne čak dvije godine da sazri i tek onda može na tržište. To stvara veliki problem proizvođačima s gotovinom, jer oni u međuvremenu moraju imati novac za otkup mlijeka i plate radnicima. Upravo tu “uskače” banka koja proizvođaču daje neophodnu gotovinu, a sir uzima kao zalog. Tako proizvođač ima novac za nastavak proizvodnje, a banka, u slučaju da proizvođač ne otplati kredit, ima pravo da ga proda. Italijanski analitičari kažu da je to situacija u kojoj svi dobijaju, a istovremeno, proizvođači su zaštićeni u ovim teškim vremenima. Proizvođači bivaju presrećni ako dobiju gotovinu u iznosu 80 odsto založenog sira, dok je, sa druge strane, i banka na dobitku u slučaju da mora da proda sir.
Kredit Emiliano sprovodi ovu neobičnu politiku još od davne 1953. godine. Tokom svih ovih godina oni su pokušavali da nešto slično učine i s proizvođačima maslina i pršuta, ali to im je bilo veoma komplikovano za održavanje, pa su odustali. Od sira imaju daleko najbolju zaradu i najjednostavnije ga je čuvati. Inače, parmigiano-reggiano je poznat još i kao princ parmezana i da bi se dobio jedan veliki kolut ovog sira potrebno je nevjerovatnih 550 litara mlijeka.
Inače, izvoz ove vrste parmezana je veoma unosan i Italija godišnje izveze sira u vrijednosti od 1,5 milijardi evra. Upravo zato banke su se potrudile da svoja skladišta urede u skladu s najvišim standardima kako bi nakon dvije godine dobili vrhunski sir, za koji tržište nije problem. Banka zapošljava specijalizovano osoblje koje se svakodnevno brine o siru, redovno ga prevrće i testira da li je dovoljno mekan. Testiranje kvaliteta se vrši posebnim malim čekićima i na osnovu zvuka koji proizvede udarac čekića tačno se zna koliko je parmezan kvalitetan. Inače, banka nije tako često primorana da prodaje sir jer proizvođači uglavnom na vrijeme isplate zajmove.
Iako rukovodstvo banke kaže da aranžamn “sir za gotovinu” čini tek jedan odsto njihovih prihoda, priznaju da je to veoma bitno za centralni region Italije te da na taj način čuvaju proizvodnju tradicionalnog italijanskog sira. I dok bi mnogi mislili da parmezan nije privlačan za lopove, rukovodstvo banke priznaje da su dosad imali čak tri ozbiljna pokušaja provale u skladište sira, a jednom su lopovi čak uspjeli pobjeći sa 570 kolutova, prenose agencije.
