BANJALUKA, Najniža zagarantovana plata u Republici Srpskoj u iznosu od 370 KM utvrđena je još 2010. godine i nije se mijenjala, dok su u proteklih šest godina skakale cijene osnovnih životnih namirnica. 
Primjera radi, za taj iznos najniže plate prije šest godina moglo se kupiti 28,5 kg telećeg mesa, a danas 19,5 kg, a kada je brašno u pitanju, danas se može nabaviti 85 kg manje.
Za mnoge radnike je, kako kažu sindikalci, meso čist luksuz na trpezama. “Nezavisne” su analizirale cijene namirnica prije šest godina i sada, te utvrdile kako se desilo poskupljenje namirnica, dok je najniža zagarantovana plata stagnirala.
Predstavnici Ekonomsko-socijalnog savjeta RS nedavno su najavili da bi moglo doći do povećanja te najniže plate, ali svakako i tada će trpeza radnika ostati skromna.
Radnici koji imaju minimalac kažu da s njim ne mogu da dočekaju ni deseti u mjesecu.
Murisa Marić, direktorica Udruženju građana “Don” Prijedor, kaže da upravo zbog te najniže plate građani imaju velika dugovanja za struju, grijanje i slično, a u inostranstvo odlaze mnogi.
“Uzmimo da je 1.600 KM mjesečna korpa u kojoj pritom nema luksuza, šta onda može neko sa 370 KM? O svemu se više priča i vodi računa nego o radniku. Za te pare neko radi u tri smjene, svaki praznik i vikend, kako to onda da nazovemo ako ne izrabljivanje. Gdje je kultura u toj plati, novine, bioskop, pozorište, ili je ovo samo za puko preživljavanje”, govori Marićeva.
Prema njenim riječima, i ova posljednja priča o povećanju najniže plate na nekih 417 KM je “smiješna jer šta se može drastično promijeniti za tu razliku”.
“Potrošačka korpa je prije deset godina koštala manje od 800 KM, što je i bila prosječna plata, dok je sada ta korpa bliže 1.600 KM, a plata je ostala ista. Što bi onda, kada se pogleda na taj način, značilo da je ovdašnja plata umanjena za 100 odsto. Naši resursi su besmisleno jeftini, a uvozna roba je favorizovana. Mi moramo forsirati što više izvoza, a u isto vrijeme umanjiti uvoz, naravno razvojem proizvodnje ćemo zaposliti dio ljudi bez zaposlenja”, rekao je Zoran Pavlović, ekonomski analitičar.
Saša Grabovac, izvršni direktor Udruženja ekonomista RS – SWOT, ističe da stanovništvu u ovom trenutku ne preostaje ništa drugo nego da se, kao i dosad, oslanja na novčanu pomoć rođaka iz inostranstva i pomoć rođaka u namirnicima sa sela.
“Problem je, ipak, što ova dva, da tako kažem, olakšivača i amortizera neće moći još dugo da opstanu. Kada je u pitanju rješenje ove situacije, onda ono čemu možemo da se nadamo i šta je dugoročni lijek je poboljšanje i osnaživanje domaćih preduzeća iz čega će proizaći mnogo toga, nova radna mjesta, akumulacija kapitala, veća platežna moć i drugo”, rekao je Grabovac. Nezavisne novine