BOR, Nove zakonske odredbe o povećanju starosne granice za odlazak u penziju nisu na pravi način uzele u obzir rudarsko zanimanje u Srbiji, pa rudari nerijetko imaju više od 40 godina radnog staža, a ipak ne mogu da odu u penziju.
Takav je primjer rudara pogona Jama RTB Bor, Dragoljuba Sitića, koji je nedavno napunio 48 godina života, a sa beneficijama ima 45 godina radnog staža i još ne može u penziju.
“Ove godine 6. februara napunio sam 45 godina radnog staža, a prvog aprila 48 godina života. Meni nikada nije bilo teško da radim, niti mi je sada teško. Ipak, mislim da mladi ljudi treba da dođu na moje radno mjesto. Bez obzira na radni staž, ja zbog važeceg zakona i dalje ne mogu u penziju”, kaže Sitić.
Sitić radi u Jami na najzahtjevnijim poslovima, a ukoliko još šest godina bude proveo u Jami i tako stekne uslov za penziju, imaće više godina radnog staža nego godina života.
“Po kom to zakonu i u kojoj radnoj knjižici može da se upiše radni staž veći od 40 godina?”, pita predsjednik Sindikata rudara Srbije Ljubiša Miljković, napominjući da Sitić u dogovoru sa kolegama i dalje radi u Jami jer to želi, dok mu neko iz Beograda ne omogući da ode u penziju.
On je naglasio da će probati da rudarska prava ostvare pravnim sredstvima, a jedino rješenje je izmjena zakona.
Za radna mjesta koja imaju najveći beneficirani radni staž, kakva je rudarska profesija, propisan je beneficirani radni staž – na godinu dana rada u rudniku upisuje se godinu i po radnog staža.
Prema važećem Zakonu o penzijsko invalidskom osiguranju starosna granica za odlazak u penziju je 65 godina starosti ili 40 godina radnog staža uz starosnu granicu od 54 godine i četiri mjeseca.
U borskoj Jami ima još desetak sličnih primjera, kao i u drugim srpskim rudnicima, pa će se Sindikat rudara, prema riječima njegovog predsjednika Ljubiše Miljkovića, založiti da se to pitanje riješi. Tanjug